Razlika između inačica stranice »Melkior (mag)«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige))
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web))
Redak 3: Redak 3:


== Tradicija ==
== Tradicija ==
Evanđelja u [[Novi zavjet|Novom zavjetu]] ne spominju imena magova (čak niti koliko ih je bilo), no njihova tradicijska imena mogu se naći u grčkom spisu iz 500. godine koji je je preveden na latinski i koji je općenito prihvaćen kao izvor za njihova imena.<ref>Bruce Metzger, ''New Testament Studies: Philological, Versional, and Patristic, Volume 10'', 1980, BRILL, </ref> Melkiora je sv. [[Beda Časni|Beda]] u 8. stoljeću opisao kao "strarca, sa sjedom kosom i dugom bradom."<ref name=cnn /> Smatra se da je Melkior bio kralj Perzije.<ref name=cnn>{{cite web|author=|url=http://ireport.cnn.com/docs/DOC-906514 |title=Three Kings Balthazar, Gaspar, Melchior. |publisher=CNN |date=2013-01-06 |accessdate=2016-01-01}}</ref>  
Evanđelja u [[Novi zavjet|Novom zavjetu]] ne spominju imena magova (čak niti koliko ih je bilo), no njihova tradicijska imena mogu se naći u grčkom spisu iz 500. godine koji je je preveden na latinski i koji je općenito prihvaćen kao izvor za njihova imena.<ref>Bruce Metzger, ''New Testament Studies: Philological, Versional, and Patristic, Volume 10'', 1980, BRILL, </ref> Melkiora je sv. [[Beda Časni|Beda]] u 8. stoljeću opisao kao "strarca, sa sjedom kosom i dugom bradom."<ref name=cnn /> Smatra se da je Melkior bio kralj Perzije.<ref name=cnn>{{Citiraj web|author=|url=http://ireport.cnn.com/docs/DOC-906514 |title=Three Kings Balthazar, Gaspar, Melchior. |publisher=CNN |date=2013-01-06 |accessdate=2016-01-01}}</ref>  


Prativši [[Betlehemska zvijezda|Betlehemsku zvijezdu]], magi su prvo otišli do palače [[Herod I. Veliki|Heroda Velikog]], koji je magove zamolio da nađu [[Dijete Isus|malog Isusa]] i da ga obavijeste o tom, kako bi ga kasnije mogao ubiti. Kada su se magi poklonili Isusu (Mt. 2:11), darivali su ga darovima, a Melkior je darovao Isusu zlato, što znači da ga je smatrao kraljem svijeta.<ref>{{cite web|author=Home |url=http://www.biblicalarchaeology.org/daily/people-cultures-in-the-bible/jesus-historical-jesus/why-did-the-magi-bring-gold-frankincense-and-myrrh/ |title=Why Did the Magi Bring Gold, Frankincense and Myrrh? |publisher=Biblical Archaeology Society |date= |accessdate=2016-01-01}}</ref><ref>{{Citiranje knjige | first =Margaret | last =Freeman  | title =The story of the Three Kings: Melchior, Balthasar and Jaspar | publisher = Metropolitan Museum of Art| edition =  | year = 1978| isbn = 9780870991806|page=67 }}</ref> Poslije povratka u Perziju, Melkior se još jednom susreo sa druga dva maga 54. u [[Armensko Kraljevstvo (stari vijek)|Armenskom Kraljevstvu]], proslavljajući Božić, prije nego što je preminu sa 116 godina, 1. siječnja 55. godine.<ref name=cath>{{cite web|url=http://www.catholiceducation.org/en/culture/catholic-contributions/the-magi.html |title=The Magi |publisher=Catholic Education |date= |accessdate=2016-01-01}}</ref>
Prativši [[Betlehemska zvijezda|Betlehemsku zvijezdu]], magi su prvo otišli do palače [[Herod I. Veliki|Heroda Velikog]], koji je magove zamolio da nađu [[Dijete Isus|malog Isusa]] i da ga obavijeste o tom, kako bi ga kasnije mogao ubiti. Kada su se magi poklonili Isusu (Mt. 2:11), darivali su ga darovima, a Melkior je darovao Isusu zlato, što znači da ga je smatrao kraljem svijeta.<ref>{{Citiraj web|author=Home |url=http://www.biblicalarchaeology.org/daily/people-cultures-in-the-bible/jesus-historical-jesus/why-did-the-magi-bring-gold-frankincense-and-myrrh/ |title=Why Did the Magi Bring Gold, Frankincense and Myrrh? |publisher=Biblical Archaeology Society |date= |accessdate=2016-01-01}}</ref><ref>{{Citiranje knjige | first =Margaret | last =Freeman  | title =The story of the Three Kings: Melchior, Balthasar and Jaspar | publisher = Metropolitan Museum of Art| edition =  | year = 1978| isbn = 9780870991806|page=67 }}</ref> Poslije povratka u Perziju, Melkior se još jednom susreo sa druga dva maga 54. u [[Armensko Kraljevstvo (stari vijek)|Armenskom Kraljevstvu]], proslavljajući Božić, prije nego što je preminu sa 116 godina, 1. siječnja 55. godine.<ref name=cath>{{Citiraj web|url=http://www.catholiceducation.org/en/culture/catholic-contributions/the-magi.html |title=The Magi |publisher=Catholic Education |date= |accessdate=2016-01-01}}</ref>


== Proslava ==
== Proslava ==
Melkior, zajedno sa druga dva maga, je prema tradiciji sahranjen u sarkofagu u [[Kölnska katedrala|Kölnskoj katedrali]]. Prethodno je njihove ostatke donio Eustrogije I. 314. godine u Milano. [[Rimsko-njemački car]] [[Fridrik I. Barbarossa]] ih je 1164. prenio u Köln.<ref>David Lowenthal, ''The Heritage Crusade and the Spoils of History'' (Cambridge: Cambridge University Press, 1998), xvi.</ref> Melkior se slavi na blagdan [[Bogojavljenje|bogojavljenja]] zajedno sa druga dva maga<ref name=cath /> a u Katoličkoj Crkvi taj blagdan se slavi 6. siječnja.<ref>{{cite web|url=http://www.newadvent.org/cathen/09527a.htm |title=Magi |publisher=Catholic Encyclopedia |date=1910-10-01 |accessdate=2016-01-01}}</ref>
Melkior, zajedno sa druga dva maga, je prema tradiciji sahranjen u sarkofagu u [[Kölnska katedrala|Kölnskoj katedrali]]. Prethodno je njihove ostatke donio Eustrogije I. 314. godine u Milano. [[Rimsko-njemački car]] [[Fridrik I. Barbarossa]] ih je 1164. prenio u Köln.<ref>David Lowenthal, ''The Heritage Crusade and the Spoils of History'' (Cambridge: Cambridge University Press, 1998), xvi.</ref> Melkior se slavi na blagdan [[Bogojavljenje|bogojavljenja]] zajedno sa druga dva maga<ref name=cath /> a u Katoličkoj Crkvi taj blagdan se slavi 6. siječnja.<ref>{{Citiraj web|url=http://www.newadvent.org/cathen/09527a.htm |title=Magi |publisher=Catholic Encyclopedia |date=1910-10-01 |accessdate=2016-01-01}}</ref>


== Izvori ==
== Izvori ==

Inačica od 00:46, 1. prosinca 2021.

Bartolomé Esteban Murillo, Poklonstvo mudraca, Prado, Madrid.

Sveti Melkior, ili samo Melkior, bio je jedan od biblijskih magova zajedno s Gašparom i Baltazarom koji su prema evanđelju bili Sveta tri kralja i koji su došli u Betlehem pokloniti se tek rođenom Isusu. Za Melkiora se smatra da je bio najstariji mag. Tradicijski ga se naziva kraljem Perzije i on je darovao Isusa zlatom. U kršćanskim crkvama smatra se svetcem (kao i ostala dva maga).

Tradicija

Evanđelja u Novom zavjetu ne spominju imena magova (čak niti koliko ih je bilo), no njihova tradicijska imena mogu se naći u grčkom spisu iz 500. godine koji je je preveden na latinski i koji je općenito prihvaćen kao izvor za njihova imena.[1] Melkiora je sv. Beda u 8. stoljeću opisao kao "strarca, sa sjedom kosom i dugom bradom."[2] Smatra se da je Melkior bio kralj Perzije.[2]

Prativši Betlehemsku zvijezdu, magi su prvo otišli do palače Heroda Velikog, koji je magove zamolio da nađu malog Isusa i da ga obavijeste o tom, kako bi ga kasnije mogao ubiti. Kada su se magi poklonili Isusu (Mt. 2:11), darivali su ga darovima, a Melkior je darovao Isusu zlato, što znači da ga je smatrao kraljem svijeta.[3][4] Poslije povratka u Perziju, Melkior se još jednom susreo sa druga dva maga 54. u Armenskom Kraljevstvu, proslavljajući Božić, prije nego što je preminu sa 116 godina, 1. siječnja 55. godine.[5]

Proslava

Melkior, zajedno sa druga dva maga, je prema tradiciji sahranjen u sarkofagu u Kölnskoj katedrali. Prethodno je njihove ostatke donio Eustrogije I. 314. godine u Milano. Rimsko-njemački car Fridrik I. Barbarossa ih je 1164. prenio u Köln.[6] Melkior se slavi na blagdan bogojavljenja zajedno sa druga dva maga[5] a u Katoličkoj Crkvi taj blagdan se slavi 6. siječnja.[7]

Izvori

  1. Bruce Metzger, New Testament Studies: Philological, Versional, and Patristic, Volume 10, 1980, BRILL,
  2. 2,0 2,1 Predložak:Citiraj web
  3. Predložak:Citiraj web
  4. Freeman, Margaret (1978). The story of the Three Kings: Melchior, Balthasar and Jaspar. Metropolitan Museum of Art. str. 67. ISBN 9780870991806 
  5. 5,0 5,1 Predložak:Citiraj web
  6. David Lowenthal, The Heritage Crusade and the Spoils of History (Cambridge: Cambridge University Press, 1998), xvi.
  7. Predložak:Citiraj web