Razlika između inačica stranice »Philippe Pétain«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)) |
||
| Redak 56: | Redak 56: | ||
== Vanjske poveznice == | == Vanjske poveznice == | ||
*[http://artsweb.bham.ac.uk/vichy/ Simon Kitson's Vichy Web] | *[http://artsweb.bham.ac.uk/vichy/ Simon Kitson's Vichy Web] | ||
Inačica od 11:47, 29. studenoga 2021.
| Philippe Pétain | |
|---|---|
.jpg)
| |
| Predsjednik Višijske Francuske (neslužbeno) | |
| trajanje službe 10. srpnja, 1940. – 6. lipnja, 1944. | |
| Prethodnik | nitko |
| Nasljednik | nitko |
| 119. Premijer Francuske | |
| trajanje službe 1940. – 1942. | |
| Prethodnik | Paul Reynaud |
| Nasljednik | Pierre Laval |
| Rođenje | 24. travnja 1856. |
| Smrt | 23. srpnja 1951. |
Henri Philippe Benoni Omer Joseph Pétain (Cauchy-à-la-Tour, 24. travnja 1856. - Île d'Yeu, 23. srpnja 1951.), poznatiji kao Philippe Pétain ili maršal Pétain, bio je francuski general, poslije predsjednik Višijske Francuske od 1940. do 1944.
Zbog svojih vojnih dostignuća u Prvom svjetskom ratu u Francuskoj je smatran herojem, no zbog svojih akcija u Drugom svjetskom ratu to se herojstvo pretvorilo u suđenje zbog izdaje i smrtnu kaznu, koju je predsjednik De Gaulle preoblikovao u doživotni zatvor. U modernoj Francuskoj njega uglavnom smatraju izdajicom, a riječ petenizam smatra se francuskim oblikom riječi kvisling.
Rani život i Prvi svjetski rat
Henri Philippe Benoni Omer Joseph Pétain rođen je 24. travnja 1856. u mjestu Cauchy-à-la-Tour. Pétain je polazio vojnu akademiju i školovao se u Parizu. U Prvom svjetskom ratu Pétain je uspješno obranio Verdun od Nijemaca 1916., a već 1918. postao je maršal. Tijekom 1920-ih Pétain je služio u francuskom Maroku. Nikola I. Petrović Njegoš je odlikovao Pétaina Obilića medaljom za hrabrost [1].
Drugi svjetski rat i Višijska Francuska
Nakon njemačke invazije Francuske 1940. Pétain - tada u dobi od 84 godine - pozvan je u Ministarstvo rata. Dana 16. lipnja 1940. Pétain je postao premijer Francuske, naslijedivši Paula Reynauda, i odmah je Njemačkoj ponudio mir, koji je sklopljen 22. lipnja. Dana 2. srpnja 1940. Pétain organizira vlastitu vladu u Vichyju, a 10. srpnja iste godine preuzima vodstvo nove države nazvane Višijska Francuska. On je svoju diktaturu prenio na dio Francuske koji nije bio (izravno) pod njemačkom kontrolom. Pétain i njegov zamjenik Pierre Laval uspostavili su fašističku vladu. Ta je vlada surađivala s Adolfom Hitlerom i bila je pod njemačkom vlasti koja je zapovijedala svim događanjima u državi. Vlada je prihvatila i antisemitske zakone i deportirala je sve Židove u njemačke Sabirne logore.
Poslijeratno razdoblje, suđenje i smrt
Nakon operacije Overlord i raspada Višijske Francuske 1944. Pétain je pobjegao u Njemačku i Švicarsku. U travnju 1945. Pétain se vratio u Francusku kako bi mu se sudilo zbog veleizdaje. Na sudu su ga proglasili krivim i osudili na smrt strijeljanjem u srpnju-kolovozu 1945. Tu je kaznu u doživotni zatvor izmijenio predsjednik De Gaulle 17. kolovoza 1945., i to zbog Pétainove dobi - bilo mu je 89 godina. Kaznu je služio na otoku Ile d'Yeu, gdje je umro i gdje je pokopan.
U modernoj Francuskoj uglavnom ga smatraju izdajicom, a riječ petenizam smatra se francuskim oblikom riječi kvisling. Pétaina danas smatraju jednim od najvećih izdajica svih vremena i smatraju ga ekvivalentom Vidkuna Quislinga u Norveškoj, Benedicta Arnolda u SAD-u, Mir Jafara u Indiji i Pu Jia u Mandžuriji.
Zanimljivosti
Nikola I. Petrović Njegoš je odlikovao Pétaina Obilića medaljom za hrabrost [2].
Vanjske poveznice
- PREUSMJERI Predložak:Francuski predsjednici