Mušḫuššu: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)
Redak 113: Redak 113:


== Vanjske poveznice ==
== Vanjske poveznice ==
{{Commonscat|Mushussu}}
 
* [https://archive.org/details/ldpd_10797913_000/page/9 The Excavations at Babylon]
* [https://archive.org/details/ldpd_10797913_000/page/9 The Excavations at Babylon]


[[Kategorija:Babilonska mitologija]]
[[Kategorija:Babilonska mitologija]]
[[Kategorija:Mezopotamijska umjetnost]]
[[Kategorija:Mezopotamijska umjetnost]]

Inačica od 29. studeni 2021. u 08:24

{{#invoke:Infobox|infobox}} Mušḫuššu (𒈲𒄭𒄊; prije čitano kao sirrušu, sirrush) ili Mushkhushshu (engleski izgovor: "Mush·khush·shu") je biće iz Mezopotamske mitologije. Mušḫuššu je mitološka hibridna životinja prekrivena krljuštima sa stražnjima nogama koje liče na orlove kandže te prednjima koje liče na lavlje noge. Mušḫuššu ima dug vrat i rep. Na glavi ima rogove i grivu te zmijski jezik. Najpoznatiji prikaz Mušḫuššua je na rekonstruiranim babilonskim Ištarinim dverima iz 6. stoljeća pr. Kr.

Oblik mušḫuššu je akadski nominativ sumerskoga 𒈲𒄭𒄊 MUŠ.ḪUS, „crvenkasta zmija“ (engleski: reddish snake), „siilna zmija“ (engleski: fierce snake).[1] Jedan autor[2], ožda slijedeći druge, preveo je kao „blistava zmija“ (engleski: splendor snake) (𒈲 MUŠ je sumerski izraz za zmiju). Čitanje drugoga djela kao sir-ruššu je rezultat pogrešnoga prevođenja u ranoj asiriologiji.[3]

Povijest

Rekonstrukcija Ištarinih dvera u berlinskome Pergamskome muzeju.

Mušhuššu se već pojavio u sumerskoj religiji i umjetnosti, pa tako i na vazi za libaciju koju je sumerski vladar Gudea posvetio Ningišzidi.[4][5]

Mušḫuššu je sveta životinja Marduka i njegovoga sina Nabua tijekom Novobabilonskoga Kraljevstva. Marduk ga je preuzeo od Tišpaka, mjesnoga boga Ešnune.[6]

Zviježđe vodena zmija je u babilonskim astronomskim tekstovima zvano Bašmu, „zmija“ (𒀯𒈲, MUL.dMUŠ). Prikazivano je s ribljim torsom, zmijskim repom, lavljim prednjim šapama, orlovim stražnjim nogama, s krilima, i s glavom usporedivom s mušḫuššuovom.[7][8]

Vidi još

Izvori

  1. "The Electronic Text Corpus of Sumerian Literature"., Etcsl.orinst.ox.ac.uk, 19. prosinca 2012., pristupljeno 30. siječnja 2019.
  2. Costello, Peter (1974.). In Search of Lake Monsters.
  3. Oppenheim, A. Leo; Reiner, Erica, eds. (1977). The Assyrian Dictionary (PDF). Volume 10: M, Part II. Chicago, IL: The Oriental Institute. p. 270. ISBN 0-918986-16-8 nevaljani ISBN.
  4. Wiggermann, F. A. M. (1992.) (engl.). Mesopotamian Protective Spirits: The Ritual Texts. Brill Publishers. str. 156. ISBN 978-90-72371-52-2 nevaljani ISBN. https://books.google.com/books?id=xYX64ZkwkMIC&pg=PA156 
  5. Wiggermann, F. A. M. (1992.) (engl.). Mesopotamian Protective Spirits: The Ritual Texts. Brill Publishers. str. 168. ISBN 978-90-72371-52-2 nevaljani ISBN. https://books.google.com/books?id=xYX64ZkwkMIC&pg=PA168 
  6. Bienkowski, Piotr; Millard, Alan Ralph (2000). Dictionary of the Ancient Near East. University of Pennsylvania Press. p. 189. ISBN 978-0-8122-3557-9 nevaljani ISBN.
  7. Wiggerman, F.A.M. (1 January 1997). "Transtigridian Snake Gods". In Finkel, I. L.; Geller, M. J. (eds.). Sumerian Gods and their Representations. Cuneiform Monographs. 7. Gronigen, Netherlands: Styx Publications. pp. 34–35. ISBN 978-90-56-93005-9 nevaljani ISBN.
  8. E. Weidner, Gestirn-Darstellungen auf Babylonischen Tontafeln (1967) Plates IX-X

Vanjske poveznice