Razlika između inačica stranice »120347 Salacija«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-<!--'''(.*?)'''--> +)) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir asteroid | |||
| name = 120347 Salacija | | name = 120347 Salacija | ||
| slika = | | slika = | ||
Trenutačna izmjena od 22:26, 27. studenoga 2021.
120347 Salacija
| |
|---|---|
| Otkriće | |
| Kategorija | Cubewano (MPC) Odvojeni objekt (DES) |
| Orbitalni elementi Epoha 4. studenog 2013. (2456600.5 JD)[1] | |
| Velika poluos | 42,016238 AJ |
| Perihel | 37,596386 AJ |
| Afel | 46,436091 AJ |
| Ekscentricitet | 0,10519391 |
| Orbitalni period | 99477,344 d 272,35 a |
| Inklinacija | 23,94516642° |
| Srednja anomalija | 118,005944° |
| Fizičke osobine | |
| Dimenzije | 854 ± 45 km[2] 905 ± 103 km[3] |
120347 Salacija, trans-neptunski objekt, vjerojatno patuljasti planet. Otkrili su ga Henry G. Roe, Michael E. Brown, i Kristina M. Barkume iz zvjezdarnice Palomar 22. rujna 2004. Posjeduje jedan poznati prirodni satelit, Actaeu.
Fizička svojstva
Unatoč inklinaciji od 24°, nije dio obitelji Haumea budući joj infracrveni spektar otkriva sastav od svega 5% vodenog leda.[4] Ukupna masa sustava Salacija-Actaea iznosi 4,66 ± 0,22 x 1020 kg. Na osnovu prosječnog promjera, 96% navedene mase otpada na samu Salaciju. S obzirom na svoje dimenzije Salacija ima jednu od najmanjih gustoća i vrijednosti albeda.[3]
Iako je Međunarodna astronomska unija nije klasificirala kao takvu, Mike Brown smatra da se vrlo vjerojatno radi o patuljastom planetu.[5]
Prirodni satelit
Salacija posjeduje jedan poznati prirodni satelit, Actaeu, koja oko matičnog tijela orbitira svaka 5,494 dana na udaljenosti od 5619 ± 87 km s ekscentricitetom od 0,0084 ± 0,0076.[3] Ima promjer između 286 ± 24 km[2] i 303 ± 35 km.[3] Otkrili su je Keith S. Noll, Harold Levison, Denise Stephens i Will Grundy 21. srpnja 2006. pomoću svemirskog teleskopa Hubble.[6]
Izvori
- ↑ ssd.jpl.nasa.gov. 120347 Salacia (2004 SB60), preuzeto 27. rujna 2013.
- ↑ 2,0 2,1 S. Fornasier, E. Lellouch, T. Müller, P. Santos-Sanz, P. Panuzzo, C. Kiss, T. Lim, M. Mommert, D. Bockelée-Morvan, E. Vilenius, J. Stansberry, G.P. Tozzi, S. Mottola, A. Delsanti, J. Crovisier, R. Duffard, F. Henry, P. Lacerda, A. Barucci, A. Gicquel (2013.). "TNOs are Cool: A survey of the trans-Neptunian region. VIII. Combined Herschel PACS and SPIRE observations of 9 bright targets at 70–500 μm". Astronomy and Astrophysics. http://arxiv.org/pdf/1305.0449v2.pdf
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 J.A. Stansberry, W.M. Grundy, M. Mueller, S.D. Benecchi, G.H. Rieke, K.S. Noll, M.W. Buie, H.F. Levison, S.B. Porter, H.G. Roe (2012.). "Physical properties of trans-neptunian binaries (120347) Salacia–Actaea and (42355) Typhon–Echidna". Icarus 219 (2): 676 – 688. http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0019103512001224
- ↑ Schaller, E. L.; Brown, M. E. (2008.). "Detection of Additional Members of the 2003 EL61 Collisional Family via Near-Infrared Spectroscopy". The Astrophysical Journal 684 (2): L107 - L109. http://adsabs.harvard.edu/abs/2008ApJ...684L.107S
- ↑ Mike Brown / Caltech. How many dwarf planets are there in the outer solar system? (updates daily), preuzeto 28. rujna 2013.
- ↑ IAU Central Bureau for Astronomical Telegrams. IAUC 8751: (120347) 2004 SB_60; 2006gi, 2006gj; V733 Cep, preuzeto 28. rujna 2013.