Isak Samokovlija: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba) |
||
| Redak 29: | Redak 29: | ||
== Životopis == | == Životopis == | ||
[[Slika:Isak Samokovlija, markica.jpg|200px|thumb|lijevo|Markica BH Pošte iz 2006. sa likom Isaka Samokovlije]] | [[Slika:Isak Samokovlija, markica.jpg|200px|thumb|lijevo|Markica BH Pošte iz 2006. sa likom Isaka Samokovlije]] | ||
Isak Samokovlija je rođen u Goraždu, tada dijelu [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskog]] carstva, 3. rujna 1889. u obitelji [[sefard]]skih Židova.<ref>{{ | Isak Samokovlija je rođen u Goraždu, tada dijelu [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskog]] carstva, 3. rujna 1889. u obitelji [[sefard]]skih Židova.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/12305/isak_samokovlija_ne_prochitani_velikan_nase_knjizevnosti.html|title=(Ne)pročitani velikan naše književnosti|publisher=Slobodna Bosna|date=24. siječnja 2014.|accessdate=4. studenoga 2015.}}</ref> Njegova obitelj se doselila iz Samokova u [[Bugarska|Bugarskoj]], po čemu su dobili prezime Samokovlija. Nakon djetinjstva provedenog u [[Goražde|Goraždu]], odlazi u [[Sarajevo]] i završava gimnaziju, te studira [[medicina|medicinu]] u [[Beč]]u.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.radiosarajevo.ba/novost/124087/isak-samokovlija-veliki-bh-knjizevnik-i-doktor|title=Isak Samokovlija - veliki bh. književnik i doktor|publisher=[[Radio Sarajevo]]|date=3. rujna 2013.|accessdate=4. studenoga 2015.|archiveurl=https://web.archive.org/web/20150108112527/http://www.radiosarajevo.ba/novost/124087/isak-samokovlija-veliki-bh-knjizevnik-i-doktor|archivedate=8. siječnja 2015.}}</ref> Nakon studija, radio je kao liječnik u Goraždu, Fojnici i Sarajevu.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.radiosarajevo.ba/novost/137977/manifestacija-dani-isaka-samokovlije-sunce-nad-drinom|title=Manifestacija 'Dani Isaka Samokovlije - Sunce nad Drinom'|publisher=Radio Sarajevo|date=14. siječnja 2014.|accessdate=4. studenoga 2015.|archiveurl=https://web.archive.org/web/20150108112447/http://www.radiosarajevo.ba/novost/137977/manifestacija-dani-isaka-samokovlije-sunce-nad-drinom|archivedate=8. siječnja 2015.}}</ref> Svoju prvu pripovijetku "Rafina avlija" objavljuje [[1927.]] a dvije godine kasnije izlazi i prva zbirka pripovijetki "Od proljeća do proljeća" u izdanju Grupe sarajevskih književnika. | ||
Početak Drugog svjetskog rata dočekuje u bolnici Koševo u Sarajevu gdje je bio šef jednog odjeljenja. Ubrzo dobiva otkaz i biva prinuđen nositi žutu traku s [[Davidova zvijezda|Davidovom zvijezdom]], kojom su [[nacisti]] obilježavali sve Židove. Nakon proglašenja [[NDH]], zatvoren je od strane [[Ustaše|ustaša]], te kasnije prebačen u izbjeglički logor na Alipašinom mostu u Sarajevu. U [[proljeće]] [[1945.]] uspijeva pobjeći od ustaša koji su ga prinudno vodili sa sobom, te se krio sve do završetka rata. | Početak Drugog svjetskog rata dočekuje u bolnici Koševo u Sarajevu gdje je bio šef jednog odjeljenja. Ubrzo dobiva otkaz i biva prinuđen nositi žutu traku s [[Davidova zvijezda|Davidovom zvijezdom]], kojom su [[nacisti]] obilježavali sve Židove. Nakon proglašenja [[NDH]], zatvoren je od strane [[Ustaše|ustaša]], te kasnije prebačen u izbjeglički logor na Alipašinom mostu u Sarajevu. U [[proljeće]] [[1945.]] uspijeva pobjeći od ustaša koji su ga prinudno vodili sa sobom, te se krio sve do završetka rata. | ||
| Redak 37: | Redak 37: | ||
Na njegovo književno djelo mnogo je utjecalo odrastanje uz rijeku [[Drina|Drinu]] u Goraždu. [[Ivo Andrić]] ga je nazvao jednim od najboljih pisaca koje je [[Bosna i Hercegovina]] dala, a [[Meša Selimović]] je rekao kako je Samokovlija, izuzmemo li Andrića, najbolji bosanski pripovijedač poslije [[Petar Kočić|Kočića]]. | Na njegovo književno djelo mnogo je utjecalo odrastanje uz rijeku [[Drina|Drinu]] u Goraždu. [[Ivo Andrić]] ga je nazvao jednim od najboljih pisaca koje je [[Bosna i Hercegovina]] dala, a [[Meša Selimović]] je rekao kako je Samokovlija, izuzmemo li Andrića, najbolji bosanski pripovijedač poslije [[Petar Kočić|Kočića]]. | ||
Umro je [[15. siječnja]] [[1955.]] u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Sahranjen je na starom židovskom groblju na strmoj padini [[Trebević]]a.<ref>{{ | Umro je [[15. siječnja]] [[1955.]] u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Sahranjen je na starom židovskom groblju na strmoj padini [[Trebević]]a.<ref>{{Citiranje weba|url=http://radiosarajevo.ba/novost/138040|title=Sjećanje na Isaka Samokovliju, književnika i oca Nosača Samuela|publisher=Radio Sarajevo|date=15. siječnja 2014.|accessdate=4. studenoga 2015.|archiveurl=https://web.archive.org/web/20150108112447/http://radiosarajevo.ba/novost/138040|archivedate=8. siječnja 2015.}}</ref> | ||
== Djela == | == Djela == | ||
Inačica od 18. studeni 2021. u 07:35
| Isak Samokovlija יצחק סָמוֹקוֹבְלִיָה | |
|---|---|
| Datoteka:Isak samokovlija.jpg | |
| Rođenje |  Goražde, 3. rujna 1889.
|
| Smrt |  Sarajevo, 15. siječnja 1955.
|
| Zanimanje | liječnik, pisac |
| Nacionalnost | Židov |
| Književne vrste | drame, pripovijetke |
Isak Samokovlija (hebr. יצחק סָמוֹקוֹבְלִיָה) (Goražde, 3. rujna 1889. – Sarajevo, 15. siječnja 1955.), bosanskohercegovački književnik židovskog podrijetla, koji je najpoznatiji kao pisac djela sa bosansko-židovskom tematikom. Po zanimanju je bio liječnik. Živio je u Goraždu, Fojnici i Sarajevu.
Životopis
Isak Samokovlija je rođen u Goraždu, tada dijelu Austro-Ugarskog carstva, 3. rujna 1889. u obitelji sefardskih Židova.[1] Njegova obitelj se doselila iz Samokova u Bugarskoj, po čemu su dobili prezime Samokovlija. Nakon djetinjstva provedenog u Goraždu, odlazi u Sarajevo i završava gimnaziju, te studira medicinu u Beču.[2] Nakon studija, radio je kao liječnik u Goraždu, Fojnici i Sarajevu.[3] Svoju prvu pripovijetku "Rafina avlija" objavljuje 1927. a dvije godine kasnije izlazi i prva zbirka pripovijetki "Od proljeća do proljeća" u izdanju Grupe sarajevskih književnika.
Početak Drugog svjetskog rata dočekuje u bolnici Koševo u Sarajevu gdje je bio šef jednog odjeljenja. Ubrzo dobiva otkaz i biva prinuđen nositi žutu traku s Davidovom zvijezdom, kojom su nacisti obilježavali sve Židove. Nakon proglašenja NDH, zatvoren je od strane ustaša, te kasnije prebačen u izbjeglički logor na Alipašinom mostu u Sarajevu. U proljeće 1945. uspijeva pobjeći od ustaša koji su ga prinudno vodili sa sobom, te se krio sve do završetka rata.
Po završetku Drugog svjetskog rata drži razne pozicije u bosanskohercegovačkim i jugoslavenskim književnim krugovima. Uređivao je književni časopis "Brazda" od 1948. do 1951., a poslije toga je sve do smrti bio urednik u Izdavačkom poduzeću "Svjetlost".
Na njegovo književno djelo mnogo je utjecalo odrastanje uz rijeku Drinu u Goraždu. Ivo Andrić ga je nazvao jednim od najboljih pisaca koje je Bosna i Hercegovina dala, a Meša Selimović je rekao kako je Samokovlija, izuzmemo li Andrića, najbolji bosanski pripovijedač poslije Kočića.
Umro je 15. siječnja 1955. u Sarajevu. Sahranjen je na starom židovskom groblju na strmoj padini Trebevića.[4]
Djela
- Od proljeća do proljeća — Sarajevo, 1929.
- Pripovijetke — Beograd, 1936.
- Nosač Samuel — Sarajevo, 1946.
- Tragom života — Zagreb, 1948
- Izabrane pripovijetke — Beograd, 1949.
- Pripovijetke — Sarajevo, 1951.
- Đerdan — Sarajevo, 1952.
- Priča o radostima — Zagreb, 1953.
- Hanka (drama) — Sarajevo, 1954.
- Plava jevrejka (drama)
- On je lud (drama)
- Fuzija (drama)
Izvori
- ↑ • Parametar
accessdatenije dopušten u klasiweb - ↑ • Nepoznat parametar:
archiveurl
• Nepoznat parametar:archivedate
• Parametaraccessdatenije dopušten u klasiweb - ↑ • Nepoznat parametar:
archiveurl
• Nepoznat parametar:archivedate
• Parametaraccessdatenije dopušten u klasiweb - ↑ • Nepoznat parametar:
archiveurl
• Nepoznat parametar:archivedate
• Parametaraccessdatenije dopušten u klasiweb