Mohorovičićev diskontinuitet: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige) |
||
| Redak 17: | Redak 17: | ||
==Reference== | ==Reference== | ||
===Bibliografija=== | ===Bibliografija=== | ||
*{{ | *{{Citiranje knjige |last=Harris |first=P. |chapter=Sastav Zemlje |editor=Gass, I. G. ''et al.'' (eds) |title=Razumijevanje Zemlje: čitač u znanosti Zemlje|publisher=Artemis Press for the Open University Press |location=Horsham |year=1972 |isbn=0-85141-308-0}} | ||
*{{citiranje www |url=http://www.glossary.oilfield.slb.com/default.cfm |naslov=Schlumberger Oilfield Glossary |preuzeto=17.7.2008. |izdavač=[[Schlumberger]]}} | *{{citiranje www |url=http://www.glossary.oilfield.slb.com/default.cfm |naslov=Schlumberger Oilfield Glossary |preuzeto=17.7.2008. |izdavač=[[Schlumberger]]}} | ||
*{{ | *{{Citiranje knjige |last=Dixon |first=Dougal |title=Geološki vodič za početnike|publisher=Bounty Books |location=New York |year=2000 |isbn=0-7537-0358-0}} | ||
===Izvori=== | ===Izvori=== | ||
Inačica od 17. studeni 2021. u 07:38
Mohorovičićev diskontinuitet, obično zvan Moho, granica je između Zemljine kore i plašta. Moho sloj odvaja i oceansku i kontinentalnu koru od gornjeg dijela plašta. Većinom se nalazi potpuno u litosferi; samo kod oceanskih hrbata određuje granicu litosfere i astenosfere. Mohorovičićev diskontinuitet je 1910. otkrio Andrija Mohorovičić, hrvatski seizmolog, kada je u Pokuplju promatrao iznenadno povećanje u brzini valova potresa (posebno P-valova).[1]
Moho sloj nalazi se prosječno 7 km ispod dna oceana i 30 do 50 km ispod tipične kontinentalne kore.
Tijekom kasnih 1950-ih i ranih 1960-ih priložen je zahtjev da se izbuši rupa kroz dno oceana do te granice. Ali taj pothvat, imenovan Project Mohole, nikad nije dosegao dovoljnu potporu i bio je odbijen; otkazao ga je Kongres SAD-a 1967. godine. Sovjetski Savez je, s druge strane, na Kola institutu izbušio bušotinu duboku 12.260 metara (bušenje je trajalo 15 godina), dosad najdublju rupu, prije no što je taj pokušaj napušten.[2]
Doseći diskontinuitet ostaje važan znanstveni cilj. Nedavni zahtjev želi da posebna kapsula grijana radiogenskom toplinom istraži Zemljinu unutrašnjost oko Moho sloja i u gornjem plaštu.[3] Japanski projekt Chikyu Hakken ("Otkrivanje Zemlje"), također želi istražiti taj dio Zemlje.[nedostaje izvor]
Vidi još
- Brittle-ductile prijelazna zona
- Granica kore i plašta
- Kola Superdeep Borehole
- Lehmannin diskontinuitet
Reference
Bibliografija
- Harris, P. (1972). "Sastav Zemlje". Unutar Gass, I. G. et al. (eds). Razumijevanje Zemlje: čitač u znanosti Zemlje. Horsham: Artemis Press for the Open University Press. ISBN 0-85141-308-0 nevaljani ISBN
- Schlumberger Oilfield Glossary. Schlumberger, preuzeto 17.7.2008.
- Dixon, Dougal (2000). Geološki vodič za početnike. New York: Bounty Books. ISBN 0-7537-0358-0 nevaljani ISBN
Izvori
- ↑ Festival znanosti 2010.
- ↑ Kako su Sovjeti izbušili najdublju rupu na svijetu, preuzeto 26.8.2008.
- ↑ Ozhovan, M.; F. Gibb, P. Poluektov i E. Emets (Kolovoz 2005). "Istraživanje unutrašnjih slojeva Zemlje kapsulama". Atomic Energy 99 (2): 556–562. doi:10.1007/s10512-005-0246-y
Vanjske poveznice
- Britt, Robert Roy (7. travanj 2005.). "Izbušena rupa do dna Zemljine kore". Imaginova. http://www.livescience.com/technology/050407_earth_drill.html Pristupljeno 17. srpanj 2008.
- Kopanje rupe u oceanu: Project Mohole, 1958-1966. National Academy of Sciences, preuzeto 17.7.2008.
- Karta Mohoa na europskoj ploči
| |||||