Razlika između inačica stranice »DNK sekvenator«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba))
Redak 6: Redak 6:
Neke sekvenatore DNK može se smatrati [[optički instrument|optičkim instrumentom]], jer analiziraju svjetlosne signale koji potječu od [[fluorofora]] koje su se prikačile za nukleotide.
Neke sekvenatore DNK može se smatrati [[optički instrument|optičkim instrumentom]], jer analiziraju svjetlosne signale koji potječu od [[fluorofora]] koje su se prikačile za nukleotide.


Prvi automatizirani sekvenator DNK izumio je [[Lloyd M. Smith]], a uveo ga je [[Applied Biosystems]] 1987. godine<ref>{{cite web|last1=Cook-Deegan|first1=Robert Mullan|title=Origins of the Human Genome Project|url=http://faculty.washington.edu/mccurdy/Project.doc|publisher=Sveučilište Washington|accessdate=20. listopada 2014.}}</ref> Djelovao je po [[Sangerova metoda sekvenciranja DNK|Sangerovoj metodi]], tehnologiji koja je tvorila osnovicu "prve generacije" sekvenatora DNK<ref name=Metzker>{{cite journal |author=Metzker, M. L. |title=Emerging technologies in DNA sequencing |journal=Genome Res. |volume=15 |issue=12 |pages=1767–1776 |year=2005. |pmid=16339375 |doi= 10.1101/gr.3770505}}</ref><ref name="Hutchison, C. A. III. 2007 6227–6237">{{cite journal |author=Hutchison, C. A. III. |title=DNA sequencing: bench to bedside and beyond |journal=Nucleic Acids Res. |volume=35 |issue=18 |pages=6227–6237 |year=2007 |pmid=17855400 |doi= 10.1093/nar/gkm688}}</ref> i omogućila dovršenje [[Projekt humanog genoma|Projekta humanog genoma]] 2001. godine.<ref name="F. S. Collins, M. Morgan, and A. Patrinos 2003 286–290">{{cite journal |author=F. S. Collins, M. Morgan, and A. Patrinos |title=The Human Genome Project: lessons from large-scale biology |journal=Science |volume=300 |issue=5617 |pages=286–290 |year=2003. |pmid=12690187 |doi= 10.1126/science.1084564}}</ref>
Prvi automatizirani sekvenator DNK izumio je [[Lloyd M. Smith]], a uveo ga je [[Applied Biosystems]] 1987. godine<ref>{{Citiranje weba|last1=Cook-Deegan|first1=Robert Mullan|title=Origins of the Human Genome Project|url=http://faculty.washington.edu/mccurdy/Project.doc|publisher=Sveučilište Washington|accessdate=20. listopada 2014.}}</ref> Djelovao je po [[Sangerova metoda sekvenciranja DNK|Sangerovoj metodi]], tehnologiji koja je tvorila osnovicu "prve generacije" sekvenatora DNK<ref name=Metzker>{{cite journal |author=Metzker, M. L. |title=Emerging technologies in DNA sequencing |journal=Genome Res. |volume=15 |issue=12 |pages=1767–1776 |year=2005. |pmid=16339375 |doi= 10.1101/gr.3770505}}</ref><ref name="Hutchison, C. A. III. 2007 6227–6237">{{cite journal |author=Hutchison, C. A. III. |title=DNA sequencing: bench to bedside and beyond |journal=Nucleic Acids Res. |volume=35 |issue=18 |pages=6227–6237 |year=2007 |pmid=17855400 |doi= 10.1093/nar/gkm688}}</ref> i omogućila dovršenje [[Projekt humanog genoma|Projekta humanog genoma]] 2001. godine.<ref name="F. S. Collins, M. Morgan, and A. Patrinos 2003 286–290">{{cite journal |author=F. S. Collins, M. Morgan, and A. Patrinos |title=The Human Genome Project: lessons from large-scale biology |journal=Science |volume=300 |issue=5617 |pages=286–290 |year=2003. |pmid=12690187 |doi= 10.1126/science.1084564}}</ref>


U današnjici je u tijeku razvitak treće generacije tehnologija sekvenciranja DNK.<ref name="HE">{{cite web|url=https://geek.hr/znanost/|title=Razvoj treće generacije tehnologija sekvenciranja DNK|author=Filip Ćakić|date=|work=|language=|publisher=Znanost, hrvatski popularno-znanstveni portal|accessdate=29. prosinca 2014.|published=15. rujna 2010.}}</ref>  
U današnjici je u tijeku razvitak treće generacije tehnologija sekvenciranja DNK.<ref name="HE">{{Citiranje weba|url=https://geek.hr/znanost/|title=Razvoj treće generacije tehnologija sekvenciranja DNK|author=Filip Ćakić|date=|work=|language=|publisher=Znanost, hrvatski popularno-znanstveni portal|accessdate=29. prosinca 2014.|published=15. rujna 2010.}}</ref>  


== Referencije ==
== Referencije ==

Inačica od 06:47, 16. studenoga 2021.

Sekvenatori DNK

DNK sekvenator je uređaj koji se primjenjuje u određivanju slijeda nukleotida u molekuli DNK i za određivanje dužine fragmenata DNK (mikrosatelita). [1][2]

Sekvenatorom DNK automatiziralo se proces sekvenciranja DNK. Analizirajući poredak četiriju baza: adenina, gvanina, citozina i timina u lancu DNK. Poredak baza DNK u izvješću izgleda kao tekstualni string.

Neke sekvenatore DNK može se smatrati optičkim instrumentom, jer analiziraju svjetlosne signale koji potječu od fluorofora koje su se prikačile za nukleotide.

Prvi automatizirani sekvenator DNK izumio je Lloyd M. Smith, a uveo ga je Applied Biosystems 1987. godine[3] Djelovao je po Sangerovoj metodi, tehnologiji koja je tvorila osnovicu "prve generacije" sekvenatora DNK[4][5] i omogućila dovršenje Projekta humanog genoma 2001. godine.[6]

U današnjici je u tijeku razvitak treće generacije tehnologija sekvenciranja DNK.[7]

Referencije

  1. Šestar - baza znansvenih instrumenata, Knjižnica Instituta Ruđer Bošković
  2. DNA sekvenator - ABI PRISM® 3100-Avant Genetic Analyzer, Kapitalna oprema, Istraživanja, Institut Ruđer Bošković
  3. Cook-Deegan, Robert Mullan. "Origins of the Human Genome Project". Sveučilište Washington. http://faculty.washington.edu/mccurdy/Project.doc Pristupljeno 20. listopada 2014. 
  4. Metzker, M. L. (2005.). "Emerging technologies in DNA sequencing". Genome Res. 15 (12): 1767–1776. doi:10.1101/gr.3770505. PMID 16339375 
  5. Hutchison, C. A. III. (2007). "DNA sequencing: bench to bedside and beyond". Nucleic Acids Res. 35 (18): 6227–6237. doi:10.1093/nar/gkm688. PMID 17855400 
  6. F. S. Collins, M. Morgan, and A. Patrinos (2003.). "The Human Genome Project: lessons from large-scale biology". Science 300 (5617): 286–290. doi:10.1126/science.1084564. PMID 12690187 
  7. Filip Ćakić. "Razvoj treće generacije tehnologija sekvenciranja DNK". Znanost, hrvatski popularno-znanstveni portal. https://geek.hr/znanost/ Pristupljeno 29. prosinca 2014.