Razlika između inačica stranice »Aichi E3A«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)) |
||
| Redak 66: | Redak 66: | ||
==Literatura== | ==Literatura== | ||
*{{ | *{{Citiranje knjige |last= Mikesh|first= Robert C|coauthors= Abe, Shorzoe |title= Japanese Aircraft 1910-1941|year= 1990|publisher= Putnam Aeronautical Books|location=London |isbn= 0 85177 840 2}} | ||
*{{ | *{{Citiranje knjige|last=Taylor|first=Michael J. H.|title=Jane's Encyclopedia of Aviation|year=1989|publisher=Studio Editions|location=London|pages=501}} | ||
{{Aichi Kokuki}} | {{Aichi Kokuki}} | ||
Inačica od 05:00, 16. studenoga 2021.
HD 56, E3A
| |
|---|---|
 | |
Opći podaci
| |
| Tip | Izvidnički hidroavion |
| Proizvođač | Heinkel, Aichi Kokuki |
| Probni let | 1929. godine |
| Uveden u uporabu | 1932. godine |
| Status | povučen |
| Prvotni korisnik | Japanska carska mornarica |
| Broj primjeraka | 12 |
Portal: Zrakoplovstvo 
| |
Aichi E3A ili Heinkel HD 56 je bio izvidnički hidroavion razvijen u Njemačkoj 1929. godine kako bi mogao djelovati s bojnih brodova Japanske carske mornarice, koja mu je dodijelila naziv Type 90-1 izvidnički hidroavion ili E3A. Bio je to klasični dvokrilac s otvorenim kokpitom.
Dizajn i razvoj
Njemačka zrakoplovna kompanija „Heinkel“ je dizajnirala zrakoplov po narudžbi japanske tvrtke Aichi Kokuki s ciljem da istoga uključe u natječaj kojeg je raspisala japanska mornarica. Heinkel je izradio jedan prototip nazvan HD 56, kojeg je zatim mornarica usporedno proučavala skupa sa zrakoplovima Nakajima E4N i Kawanishi E5K. Heinkelov prototip je 1931. godine proglašen najboljim, s time da je tvrtka Aichi trebala poraditi na nekim poboljšanjima, prije svega na većem dosegu. Preuređene inačice konkurentskih zrakoplova kompanija Nakajima i Kawanishi su na kraju također ušle u proizvodnju, s time da je zrakoplov tvrtke Nakajima na kraju proizveden u mnogo većem broju negoli sam E3A.
Preinake koje su kasnije načinjene u tvornici Aichi su se ticale smanjenja dužine zrakoplova, kao i raspona krila, zatim zamijene motora „Wright Whirlwind“ s domaćim „Hitachi Tempu“, kao i još brojni sitni detalji. Početni testovi su obavljeni u kolovozu 1931. godine u gradu Nagoya, te je zrakoplov uveden u službu naredne godine. U vrijeme izbijanja Drugog kinesko-japanskog rata E3A je još uvijek bio u službi na krstaricama klase Sendai.
Korisnici
Tehničke karakteristike (E3A1)
Izvori podataka: Japanese Aircraft 1910-1941 [1]
Osnovne karakteristike
- posada: 2
- dužina: 8.45 m
- raspon krila: 11.10 m
- površina krila: 34.5 m2
- visina: 3.67 m
Letne karakteristike
- najveća brzina: 197 km/h
- ekonomska brzina: 125 km/h
- dolet: 753 km
- brzina penjanja: 2.7 m/s
- najveća visina leta: 4710
- motor: 1 x Hitachi Tempu Type 90
Naoružanje
- naoružanje: 1 × 7.7 mm fiksna strojnica, 1 × 7.7 mm strojnica straga, 30 kg bombi.
Reference
- ↑ Mikesh and Abe 1990, p.68.
Literatura
- Mikesh, Robert C; Abe, Shorzoe (1990). Japanese Aircraft 1910-1941. London: Putnam Aeronautical Books. ISBN 0 85177 840 2
- Taylor, Michael J. H. (1989). Jane's Encyclopedia of Aviation. London: Studio Editions. str. 501
| ||||||||