More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba) |
||
| Redak 12: | Redak 12: | ||
===Od ekspresionizma i ''arte povere'' do ''arte bifronte''=== | ===Od ekspresionizma i ''arte povere'' do ''arte bifronte''=== | ||
'''(Madrid-New York, 1978.-1989.)''' | '''(Madrid-New York, 1978.-1989.)''' | ||
[[Image:Exposición en la Galería Nacional de Jordania.jpg|thumb|255px|right|''Mauro'', de ''Gracias vagabundas'', u Nacionalnoj galeriji Jordana]]Godine 1978. Lamazares se seli u Madrid gdje uspostavlja blisko prijateljstvo sa slikarom Alfonsom Fraileom, s galeristom Juanom Mordóm,<ref>{{ | [[Image:Exposición en la Galería Nacional de Jordania.jpg|thumb|255px|right|''Mauro'', de ''Gracias vagabundas'', u Nacionalnoj galeriji Jordana]]Godine 1978. Lamazares se seli u Madrid gdje uspostavlja blisko prijateljstvo sa slikarom Alfonsom Fraileom, s galeristom Juanom Mordóm,<ref>{{Citiranje weba |url= http://www.elpais.com/articulo/cultura/MORDO/_JUANA/Juana/Mordo/vida/arte/espanol/elpepicul/19840315elpepicul_4/Tes/ |title= Juana Mordó, una vida por el arte español |work= El País |language= Španjolski}}</ref> umjetničkim kritičarom i pjesnikom Santiagom Amónom i neurologom Albertom Porterom, koji je povezao širok krug umjetnika: pisaca, producenata, glazbenika i slikara koji su se okupljali vikendima na njegovom imanju u Mataborricosu na kojem je Lamazares imao svoju izložbu na otvorenom 1979. godine. | ||
Osamdesete godine su bile obilježene intenzivnim radom i širenjem njegovog umjetničkog djelovanja i priznanja izvan granica Španjolske. Lamazares nije navršio niti tridesetu godinu kada se izborio za vlastito mjesto u španjolskom, ali i u međunarodnom umjetničkom krugu. Na svojim slikama prikazuje figure zabavnog i oniričkog karaktera u originalnom ekspresionističkom stilu s izraženim kromatizmom. Izlaže u galerijama Juana Mordóa u Madridu, Elisabethe Frank u [[Belgija|Belgiji]] i u Sali Gaspar u Barceloni.<ref>{{ | Osamdesete godine su bile obilježene intenzivnim radom i širenjem njegovog umjetničkog djelovanja i priznanja izvan granica Španjolske. Lamazares nije navršio niti tridesetu godinu kada se izborio za vlastito mjesto u španjolskom, ali i u međunarodnom umjetničkom krugu. Na svojim slikama prikazuje figure zabavnog i oniričkog karaktera u originalnom ekspresionističkom stilu s izraženim kromatizmom. Izlaže u galerijama Juana Mordóa u Madridu, Elisabethe Frank u [[Belgija|Belgiji]] i u Sali Gaspar u Barceloni.<ref>{{Citiranje weba |url= http://hemeroteca.lavanguardia.es/preview/1987/02/03/pagina-37/32982325/pdf.html |title= Antón Lamazares: "Cuando pinto trato de expresarme con cosas mínimas, y tocar el alma" |work= La Vanguardia |language= Španjolski |format= pdf}}</ref> Uskoro se seli u New York u kojem će boraviti dvije godine zahvaljujući Fulbrightovoj stipendiji. Njegovo slikarstvo postaje čišće. Također izlaže u njujorškoj galeriji Bruno Fachetti.<ref>{{Citiranje weba |url= http://www.elpais.com/articulo/cultura/LAMAZARES/_ANTON_/PINTOR/CHIRINO/_MARTIN_/ESCULTOR/ESTADOS_UNIDOS/Chirino/Lamazares/exponen/Nueva/York/elpepicul/19880419elpepicul_9/Tes/ |title= Chirino y Lamazares exponen en Nueva York |work= El País |language= Španjolski}}</ref> Naizmjence boravi u [[New York]]u i [[Salamanca|Salamanci]], a 1988. godine putuje po Maloj Aziji kako bi posjetio hram Didimu, i time odao svojevrsnu počast Hölderinovom ''Hiperiónu'', i [[Istanbul]] gdje su ga se živo dojmile bizantske crkve. Religiozna tematika vidljiva je u djelima koje izlaže u Galeriji Miguel Marcos<ref>{{Citiranje weba |url= http://hemeroteca.abc.es/nav/Navigate.exe/hemeroteca/madrid/abc/1989/11/16/149.html |title= Fieles a su propia sangre |work= ABC ||language= Španjolski |format= pdf}}</ref> izrađenim od drveta metodom jukstapozicije. Godine 1990. priprema novu seriju djela koja su koncipirana tako da se mogu gledati s obje strane i koja naziva ''bifrontes''. | ||
===Skulpturalno slikarstvo i veliki formati=== | ===Skulpturalno slikarstvo i veliki formati=== | ||
'''(Pariz-Madrid, 1990.-2003.)''' | '''(Pariz-Madrid, 1990.-2003.)''' | ||
[[Image:Lamazares leyendo en su taller.jpg|thumb|190px|left|Antón Lamazares u svom ateljeu]]Između 1990. i 1991. živi u [[Pariz]]u godine zahvaljujući stipendiji Cité de Arts, a 1991. otvara veliki atelje u Madridu u kojem izrađuje serije ''Gracias vagabundas'' y ''Desazón vagabundos''.<ref>{{ | [[Image:Lamazares leyendo en su taller.jpg|thumb|190px|left|Antón Lamazares u svom ateljeu]]Između 1990. i 1991. živi u [[Pariz]]u godine zahvaljujući stipendiji Cité de Arts, a 1991. otvara veliki atelje u Madridu u kojem izrađuje serije ''Gracias vagabundas'' y ''Desazón vagabundos''.<ref>{{Citiranje weba |url= http://www.elpais.com/articulo/cultura/LAMAZARES/_ANTON_/PINTOR/MADRID/MADRID_/MUNICIPIO/Utilizo/pintura/bofetadas/elpepicul/19950923elpepicul_2/Tes/|title= «Utilizo la pintura a bofetadas» |work= El País ||language= Španjolski}}</ref> Na poziv Centra za galješku suvremenu umjetnost od svibnja do studenog 1996. godine boravi u Galiciji i slika seriju ''Gracias do lugar: Eidos de Rosalía, Eidos de Bama''.<ref>{{Citiranje weba |url= http://www.elpais.com/articulo/cultura/LAMAZARES/_ANTON_/PINTOR/GALICIA/Lamazares/presenta/montaje/poseido/habitat/Galicia/elpepicul/19960719elpepicul_9/Tes/ |title= Lamazares presenta un montaje "poseído por el hábitat" de Galicia |work= El País |language= Španjolski}}</ref> Od lipnja do studenog 1997. u Santa Baiji de Matalobosu slika na otvorenom ''Bés de Santa Baia''. Godine 1998. u Madridu izrađuje seriju ''Titania e Brao'' u čast ljetu u Kastilji, i nakon toga ''Pol en Adelán''.<ref>{{Citiranje weba |url= http://hemeroteca.abc.es/nav/Navigate.exe/hemeroteca/madrid/cultural/2000/11/11/036.html |title= Antón Lamazares: "A mi pintura hay que acercarse a gatas, con mirada de niño"; Territorios de la emoción |work= ABC |language= Španjolski |format= pdf}}</ref> Također se bavi grafikom te ilustrira pet tekstova Gustava Martína Garzoa u knjizi ''El Canto de la Cabeza''. Njegove litografije također krase stranice Egerijine knjige ''Itinterarium'' koja je izvrsno ocjenjena u Le Monde Diplomatique-u, a potom i proglašena najboljom knjigom u Francuskoj. Godine 2001. priređuje veličanstvenu izložbu u prostoru Estación Martíma de A Coruña pod nazivom ''Un saco de pan duro''.<ref>{{Citiranje weba |url= http://www.elpais.com/articulo/arte/Apoteosis/exceso/elpepuculbab/20011229elpbabart_2/Tes/ |title= Apoteosis del exceso |work= El País |language= Španjolski}}</ref> | ||
Projekt Španjolska umjetnost (Arte Español) Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Španjolske odabrao je njegovo djelo da predstavlja španjolsku umjetnost u svijetu skupa s drugim španjolskim slikarima poput Saure, Chirina, Hernándeza Pijuana, Millaresa, Serrana, Oteiza o Tàpiesa. Lamazares putuje u [[Firenca|Firencu]] i Asiz kako bi pobliže upoznao renesansna umjetnička djela, ali i svijet svetog Franje kojem posvećuje novu seriju ''Follente Bemil''.<ref>{{ | Projekt Španjolska umjetnost (Arte Español) Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Španjolske odabrao je njegovo djelo da predstavlja španjolsku umjetnost u svijetu skupa s drugim španjolskim slikarima poput Saure, Chirina, Hernándeza Pijuana, Millaresa, Serrana, Oteiza o Tàpiesa. Lamazares putuje u [[Firenca|Firencu]] i Asiz kako bi pobliže upoznao renesansna umjetnička djela, ali i svijet svetog Franje kojem posvećuje novu seriju ''Follente Bemil''.<ref>{{Citiranje weba |url= http://www.elpais.com/articulo/arte/Canto/carne/elpepuculbab/20031129elpbabart_3/Tes/ |title= Canto de la carne |work= El País |language= Španjolski }} {{Citiranje weba |url= http://hemeroteca.abc.es/nav/Navigate.exe/hemeroteca/madrid/cultural/2003/12/13/028.html |title= La carne no es triste |work= ABC |language= Španjolski |format= pdf }} {{Citiranje weba |url= http://www.elcultural.es/version_papel/ARTE/8447/El_Kama-sutra_de_Lamazares |title= El Kama-sutra de Lamazares |work= El Cultural (El Mundo) |language= Španjolski |accessdate= 22. lipnja 2010. |archiveurl= https://web.archive.org/web/20110418101226/http://www.elcultural.es/version_papel/ARTE/8447/El_Kama-sutra_de_Lamazares/ |archivedate= 18. travnja 2011. }}</ref> | ||
===Od apstrakcije do poetskog minimalizma=== | ===Od apstrakcije do poetskog minimalizma=== | ||
'''(Berlin, od 2004.)''' | '''(Berlin, od 2004.)''' | ||
[[Image:Detalle de la serie Domus Omnia.jpg|thumb|right|Izložba ''Domus Omnije'' u Santiagu de Composteli]]Seli se u Berlin u kojem trenutno živi. Nakon smrti oca započinje seriju ''E fai frío no lume (Hace frío en el fuego)''. Priprema velike izložbe u [[Slovenija|Sloveniji]], također u Mađarskoj i muzeju (crkvi) Kiscelli u [[Budimpešta|Budimpešti]].<ref>{{ | [[Image:Detalle de la serie Domus Omnia.jpg|thumb|right|Izložba ''Domus Omnije'' u Santiagu de Composteli]]Seli se u Berlin u kojem trenutno živi. Nakon smrti oca započinje seriju ''E fai frío no lume (Hace frío en el fuego)''. Priprema velike izložbe u [[Slovenija|Sloveniji]], također u Mađarskoj i muzeju (crkvi) Kiscelli u [[Budimpešta|Budimpešti]].<ref>{{Citiranje weba |url= http://www.elpais.com/articulo/Galicia/demonios/interiores/Lamazares/asaltan/Museo/Kiscelli/Budapest/elpepiautgal/20070531elpgal_24/Tes/ |title= Los demonios interiores de Lamazares asaltan el museo Kiscelli de Budapest |work= El País |language= Španjolski}} {{Citiranje weba |url= http://www.museum.hu/museum/temporary_en.php?IDT=5645&ID=1163 |title= The exhibition of the painter Antón Lamazares |publisher= Museum Kiscelli |language= Engleski}}</ref> | ||
[[Image: Detalle de la exposición Lamazares NY.jpg|thumb|300px|left|Lamazaresova izložba u New Yorku, 2009]] Potom radi na seriji ''Domus Omnia''<ref>{{ | [[Image: Detalle de la exposición Lamazares NY.jpg|thumb|300px|left|Lamazaresova izložba u New Yorku, 2009]] Potom radi na seriji ''Domus Omnia''<ref>{{Citiranje weba |url= http://www.lavozdegalicia.com/ocioycultura/2009/06/05/0003_7764844.htm |title= Antón Lamazares expone en SCQ la serie «Domus Omnia» |work= La Voz de Galicia |language= Španjolski}}</ref> te ilustrira druge dvije knjige pjesama Oroye: Deseo sin trámite s jednom serijografijom i ''Un sentimiento ingrávido recorre el ambiente'' s pet litografija.<ref>{{Citiranje weba |url= http://www.elpais.com/articulo/Galicia/Carlos/Oroza/reaparece/libro/ilustrado/Anton/Lamazares/elpepiautgal/20070916elpgal_6/Tes/ |title= Carlos Oroza reaparece con un libro ilustrado por Antón Lamazares |work= El País |language= Španjolski}} {{Citiranje weba |url= http://www.farodevigo.es/secciones/noticia.jsp?pRef=3113_8_163699__Sociedad_y_Cultura-sentimiento-ingravido-entre-Lamazares-Oroza |title= Un sentimiento ingrávido entre Lamazares y Oroza |work= Faro de Vigo |language= Španjolski}}</ref> | ||
2008. godine izlaže ''Horizonte sin dueño'' u Nacionalnoj galeriji [[Jordan]]a ([[Amman]]) i antologiju njegovog grafičkog rada u Institutu Cervantes u [[Damask]]u ([[Sirija]]) gdje mu pjesnik Taher Rizad posvećuje svoju zbirku pjesama ''Cantos de Lamazares''. Godine 2009. izlaže u New Yorku (Queen Sofia Spanish Institute)<ref>{{ | 2008. godine izlaže ''Horizonte sin dueño'' u Nacionalnoj galeriji [[Jordan]]a ([[Amman]]) i antologiju njegovog grafičkog rada u Institutu Cervantes u [[Damask]]u ([[Sirija]]) gdje mu pjesnik Taher Rizad posvećuje svoju zbirku pjesama ''Cantos de Lamazares''. Godine 2009. izlaže u New Yorku (Queen Sofia Spanish Institute)<ref>{{Citiranje weba |url= http://www.elpais.com/articulo/Galicia/Filmando/Lamazares/elpepiautgal/20091122elpgal_9/Tes/ |title= Filmando a Lamazares |work= El País |language= Španjolski}} {{Citiranje weba |url= http://www.villagevoice.com/2010-01-05/art/hans-breder-s-inmixing-anton-lamazares-at-queen-sofia-zone-s-disciplined-spontaneity |title= Anton Lamazares at Queen Sofia |work= Village Voice |language= Engleski}}</ref> i također u Orenseu (Centro Cultural de Diputación, Španjolska).<ref>{{Citiranje weba |url= http://www.elpais.com/articulo/Galicia/construcion/da/alma/Anton/Lamazares/elpepiautgal/20100129elpgal_21/Tes/ |title= A construción da alma de Antón Lamazares |work= El País |language= Galješki}}</ref> Istovremeno sudjeluje u putujućoj izložbi posvećenoj pjesniku Vicenteu Aleixandreu, te prima nagradu Layeiro za svoj rad i međunarodno priznanje. 2010. godine izlaže svoje djelo u prostoru Iglesia de la Universidad, u Santiagu de Composteli, i također u Tuiu, na čijem filmskom festivalu, Play Doc, se prikazao dugometražni film ''Horizonte sin dueño''<ref>{{Citiranje weba |url= http://www.lavozdegalicia.es/ocioycultura/2010/03/18/0003_8363166.htm |title= Un documental sobre el pintor Antón Lamazares levanta el telón de la sexta edición del festival de cine de Tui |work= La Voz de Galicia |language= Španjolski}}</ref> Nayre i Javiera Sanza (u produkciji Rinoceronte Films-a), koji predstavlja putovanje kroz slikarstvo, pjesništvo i prirodu očima Antona Lamazaresa. | ||
==Poveznice== | ==Poveznice== | ||
Inačica od 16. studeni 2021. u 03:11
Antón Lamazares (Španjolska, 1954) je španjolski slikar, pripadnik Generacije osamdesetih u koju se uvrštavaju i José María Sicilia, Miquel Barceló i Víctor Mira. U svojim djelima izrađenim od drveta i kartona stvara vlastiti izražaj eksperimentirajući s lakovima i drugim materijalima. Njegov stil se razvija od početnog ekspresionizma preko apstraktnog ekspresionizma i čiste apstrakcije pa sve do minimalizma u kojem se uspostavlja dijalog između duše i memorije, senzualnosti i duhovnosti, onirizma i pjesništva. Njegova djela su bila izložena u brojnim gradovima na različitim kontinentima i nalaze se u velikim umjetničkim centrima poput Nacionalnog muzeja Reina Sofía (Museo Nacional Reina Sofía), Galješkog centra suvremene umjetnosti (Centro Galego de Arte Contemporánea) i Muzeja suvremene umjetnosti Madrida (Museo de Arte Contemporáneo de Madrid) kao i u brojnim privatnim zbirkama i zakladama.
Biografija
Prve godine: slikarstvo i pjesništvo
(Galicija, 1954.-1977.)
Lamazares de rodio 2. siječnja 1954. godine u Lalínu pokraj Maceire (Pontevedra, Galicija). Ruralno okružje iz djetinjstava ostavlja dubok trag u njegovom kasnijem umjetničkom djelovanju. Većina njegovih tadašnjih radova nastala je tijekom školovanja u franjevačkom internatu u Hebrónu, između 1963. i 1969. godine. U tom razdoblju je bio strastveni čitatelj književnih tekstova, posebice grčkih i latinskih klasika. Potkraj šezdesetih piše poeziju i sklapa prijateljstvo sa spisateljem Álvarom Cunqueirom i također sa slikarima Laxeirom i Manuelom Pesqueirom koji će postati njegovi prvi uzori za plastičnu umjetnost. Njegov umjetnički poziv počeo se preusmjeravati na slikarstvo koje izučava kao autodidakt. U tom pogledu je ključno njegovo dugo putovanje iz 1972. godine po različitim europskim zemljama na koje je krenuo kako bi izravno učio na primjerima majstora slikarstva koje posebice cijeni: Van Gogha, Paula Kleea, Rembrandta i Joana Miróa. Njegovi kasniji uzori će postati Antoni Tàpies, Manolo Millares, Alberto Giacometti i Francis Bacon kao i srednjovjekovna umjetnost i umjetnost Oceanije.
Po povratku se nastanio u Barceloni u kojoj je radio kao građevinski radnik i proučavao zbirke umjetničkih centara, posebice zbirke romaničke umjetnosti Muzeja Marès (Museu Frederic Marès) i Nacionalnog muzeja katalonske umjetnosti (Museu Nacional d'Art de Catalunya). Odlazi u Madrid gdje se ponovo susreće sa svojim učiteljem, Laxeirom, i gdje upoznaje pjesnika Carlosa Oroyu čije će prijateljstvo biti presudno za slikara: dodir između slikarstva i pjesništva bit će konstanta u cijelom njegovom umjetničkom stvaralaštvu. Godine 1973., u dobi od devetnaest godina, počinje izlagati na skupnim ali i samostalnim izložbama. Dvije godine kasnije, 1975. godine, bio je obvezan pristupiti mornaričkoj pješadiji u El Ferolu. 22. rujna iste godine ga potresa vijest o posljednjim frankističkim strijeljanjima nakon Suđenja u Burgosu. Jedan od osuđenih na smrt bio je i njegov prijatelj Humberto Baena, mladić od 25 godina iz Pontevedre. Lamazares pada u duboku depresiju te je hospitaliziran na odjelu za psihijatriju. Tijekom boravka u bolnici piše zbirku pjesama Adibal.
Od ekspresionizma i arte povere do arte bifronte
(Madrid-New York, 1978.-1989.)
Godine 1978. Lamazares se seli u Madrid gdje uspostavlja blisko prijateljstvo sa slikarom Alfonsom Fraileom, s galeristom Juanom Mordóm,[1] umjetničkim kritičarom i pjesnikom Santiagom Amónom i neurologom Albertom Porterom, koji je povezao širok krug umjetnika: pisaca, producenata, glazbenika i slikara koji su se okupljali vikendima na njegovom imanju u Mataborricosu na kojem je Lamazares imao svoju izložbu na otvorenom 1979. godine.
Osamdesete godine su bile obilježene intenzivnim radom i širenjem njegovog umjetničkog djelovanja i priznanja izvan granica Španjolske. Lamazares nije navršio niti tridesetu godinu kada se izborio za vlastito mjesto u španjolskom, ali i u međunarodnom umjetničkom krugu. Na svojim slikama prikazuje figure zabavnog i oniričkog karaktera u originalnom ekspresionističkom stilu s izraženim kromatizmom. Izlaže u galerijama Juana Mordóa u Madridu, Elisabethe Frank u Belgiji i u Sali Gaspar u Barceloni.[2] Uskoro se seli u New York u kojem će boraviti dvije godine zahvaljujući Fulbrightovoj stipendiji. Njegovo slikarstvo postaje čišće. Također izlaže u njujorškoj galeriji Bruno Fachetti.[3] Naizmjence boravi u New Yorku i Salamanci, a 1988. godine putuje po Maloj Aziji kako bi posjetio hram Didimu, i time odao svojevrsnu počast Hölderinovom Hiperiónu, i Istanbul gdje su ga se živo dojmile bizantske crkve. Religiozna tematika vidljiva je u djelima koje izlaže u Galeriji Miguel Marcos[4] izrađenim od drveta metodom jukstapozicije. Godine 1990. priprema novu seriju djela koja su koncipirana tako da se mogu gledati s obje strane i koja naziva bifrontes.
Skulpturalno slikarstvo i veliki formati
(Pariz-Madrid, 1990.-2003.)
Između 1990. i 1991. živi u Parizu godine zahvaljujući stipendiji Cité de Arts, a 1991. otvara veliki atelje u Madridu u kojem izrađuje serije Gracias vagabundas y Desazón vagabundos.[5] Na poziv Centra za galješku suvremenu umjetnost od svibnja do studenog 1996. godine boravi u Galiciji i slika seriju Gracias do lugar: Eidos de Rosalía, Eidos de Bama.[6] Od lipnja do studenog 1997. u Santa Baiji de Matalobosu slika na otvorenom Bés de Santa Baia. Godine 1998. u Madridu izrađuje seriju Titania e Brao u čast ljetu u Kastilji, i nakon toga Pol en Adelán.[7] Također se bavi grafikom te ilustrira pet tekstova Gustava Martína Garzoa u knjizi El Canto de la Cabeza. Njegove litografije također krase stranice Egerijine knjige Itinterarium koja je izvrsno ocjenjena u Le Monde Diplomatique-u, a potom i proglašena najboljom knjigom u Francuskoj. Godine 2001. priređuje veličanstvenu izložbu u prostoru Estación Martíma de A Coruña pod nazivom Un saco de pan duro.[8]
Projekt Španjolska umjetnost (Arte Español) Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Španjolske odabrao je njegovo djelo da predstavlja španjolsku umjetnost u svijetu skupa s drugim španjolskim slikarima poput Saure, Chirina, Hernándeza Pijuana, Millaresa, Serrana, Oteiza o Tàpiesa. Lamazares putuje u Firencu i Asiz kako bi pobliže upoznao renesansna umjetnička djela, ali i svijet svetog Franje kojem posvećuje novu seriju Follente Bemil.[9]
Od apstrakcije do poetskog minimalizma
(Berlin, od 2004.)
Seli se u Berlin u kojem trenutno živi. Nakon smrti oca započinje seriju E fai frío no lume (Hace frío en el fuego). Priprema velike izložbe u Sloveniji, također u Mađarskoj i muzeju (crkvi) Kiscelli u Budimpešti.[10]
Potom radi na seriji Domus Omnia[11] te ilustrira druge dvije knjige pjesama Oroye: Deseo sin trámite s jednom serijografijom i Un sentimiento ingrávido recorre el ambiente s pet litografija.[12]
2008. godine izlaže Horizonte sin dueño u Nacionalnoj galeriji Jordana (Amman) i antologiju njegovog grafičkog rada u Institutu Cervantes u Damasku (Sirija) gdje mu pjesnik Taher Rizad posvećuje svoju zbirku pjesama Cantos de Lamazares. Godine 2009. izlaže u New Yorku (Queen Sofia Spanish Institute)[13] i također u Orenseu (Centro Cultural de Diputación, Španjolska).[14] Istovremeno sudjeluje u putujućoj izložbi posvećenoj pjesniku Vicenteu Aleixandreu, te prima nagradu Layeiro za svoj rad i međunarodno priznanje. 2010. godine izlaže svoje djelo u prostoru Iglesia de la Universidad, u Santiagu de Composteli, i također u Tuiu, na čijem filmskom festivalu, Play Doc, se prikazao dugometražni film Horizonte sin dueño[15] Nayre i Javiera Sanza (u produkciji Rinoceronte Films-a), koji predstavlja putovanje kroz slikarstvo, pjesništvo i prirodu očima Antona Lamazaresa.
Poveznice
Izvori
- ↑ "Juana Mordó, una vida por el arte español" (Španjolski). El País. http://www.elpais.com/articulo/cultura/MORDO/_JUANA/Juana/Mordo/vida/arte/espanol/elpepicul/19840315elpepicul_4/Tes/
- ↑ "Antón Lamazares: "Cuando pinto trato de expresarme con cosas mínimas, y tocar el alma"" (Španjolski) (pdf). La Vanguardia. http://hemeroteca.lavanguardia.es/preview/1987/02/03/pagina-37/32982325/pdf.html
- ↑ "Chirino y Lamazares exponen en Nueva York" (Španjolski). El País. http://www.elpais.com/articulo/cultura/LAMAZARES/_ANTON_/PINTOR/CHIRINO/_MARTIN_/ESCULTOR/ESTADOS_UNIDOS/Chirino/Lamazares/exponen/Nueva/York/elpepicul/19880419elpepicul_9/Tes/
- ↑ "Fieles a su propia sangre" (Španjolski) (pdf). ABC. http://hemeroteca.abc.es/nav/Navigate.exe/hemeroteca/madrid/abc/1989/11/16/149.html
- ↑ "«Utilizo la pintura a bofetadas»" (Španjolski). El País. http://www.elpais.com/articulo/cultura/LAMAZARES/_ANTON_/PINTOR/MADRID/MADRID_/MUNICIPIO/Utilizo/pintura/bofetadas/elpepicul/19950923elpepicul_2/Tes/
- ↑ "Lamazares presenta un montaje "poseído por el hábitat" de Galicia" (Španjolski). El País. http://www.elpais.com/articulo/cultura/LAMAZARES/_ANTON_/PINTOR/GALICIA/Lamazares/presenta/montaje/poseido/habitat/Galicia/elpepicul/19960719elpepicul_9/Tes/
- ↑ "Antón Lamazares: "A mi pintura hay que acercarse a gatas, con mirada de niño"; Territorios de la emoción" (Španjolski) (pdf). ABC. http://hemeroteca.abc.es/nav/Navigate.exe/hemeroteca/madrid/cultural/2000/11/11/036.html
- ↑ "Apoteosis del exceso" (Španjolski). El País. http://www.elpais.com/articulo/arte/Apoteosis/exceso/elpepuculbab/20011229elpbabart_2/Tes/
- ↑ "Canto de la carne" (Španjolski). El País. http://www.elpais.com/articulo/arte/Canto/carne/elpepuculbab/20031129elpbabart_3/Tes/ "La carne no es triste" (Španjolski) (pdf). ABC. http://hemeroteca.abc.es/nav/Navigate.exe/hemeroteca/madrid/cultural/2003/12/13/028.html "El Kama-sutra de Lamazares" (Španjolski). El Cultural (El Mundo). Inačica izvorne stranice arhivirana 18. travnja 2011.. http://www.elcultural.es/version_papel/ARTE/8447/El_Kama-sutra_de_Lamazares Pristupljeno 22. lipnja 2010.
- ↑ "Los demonios interiores de Lamazares asaltan el museo Kiscelli de Budapest" (Španjolski). El País. http://www.elpais.com/articulo/Galicia/demonios/interiores/Lamazares/asaltan/Museo/Kiscelli/Budapest/elpepiautgal/20070531elpgal_24/Tes/ "The exhibition of the painter Antón Lamazares" (engl.). Museum Kiscelli. http://www.museum.hu/museum/temporary_en.php?IDT=5645&ID=1163
- ↑ "Antón Lamazares expone en SCQ la serie «Domus Omnia»" (Španjolski). La Voz de Galicia. http://www.lavozdegalicia.com/ocioycultura/2009/06/05/0003_7764844.htm
- ↑ "Carlos Oroza reaparece con un libro ilustrado por Antón Lamazares" (Španjolski). El País. http://www.elpais.com/articulo/Galicia/Carlos/Oroza/reaparece/libro/ilustrado/Anton/Lamazares/elpepiautgal/20070916elpgal_6/Tes/ "Un sentimiento ingrávido entre Lamazares y Oroza" (Španjolski). Faro de Vigo. http://www.farodevigo.es/secciones/noticia.jsp?pRef=3113_8_163699__Sociedad_y_Cultura-sentimiento-ingravido-entre-Lamazares-Oroza
- ↑ "Filmando a Lamazares" (Španjolski). El País. http://www.elpais.com/articulo/Galicia/Filmando/Lamazares/elpepiautgal/20091122elpgal_9/Tes/ "Anton Lamazares at Queen Sofia" (engl.). Village Voice. http://www.villagevoice.com/2010-01-05/art/hans-breder-s-inmixing-anton-lamazares-at-queen-sofia-zone-s-disciplined-spontaneity
- ↑ "A construción da alma de Antón Lamazares" (Galješki). El País. http://www.elpais.com/articulo/Galicia/construcion/da/alma/Anton/Lamazares/elpepiautgal/20100129elpgal_21/Tes/
- ↑ "Un documental sobre el pintor Antón Lamazares levanta el telón de la sexta edición del festival de cine de Tui" (Španjolski). La Voz de Galicia. http://www.lavozdegalicia.es/ocioycultura/2010/03/18/0003_8363166.htm
Bibliografija
- AMÓN, Santiago, "La pintura de Lamazares y la luz crepuscular", Lamazares 1978-1986, La Coruña, Durán, 1986.
- CALVO SERRALLER, Francisco, "La musa en cueros", Madrid, Montenegro, 1986; "Casa de la pintura", Domus Omnia, Madrid, Álvaro Alcázar, 2007.
- CASTRO, Fernando, "Fragmentos de un texto que no pude escribir", Antón Lamazares. Un saco de pan duro, La Coruña, Ayto. de La Coruña, 2001.
- CASTRO, Luisa, "Alma en lunes o la noche de las estrellas que brillan poco", Antón Lamazares. Alma en lunes, Orense, Museo Municipal, 2002.
- FUENTES FEO, Javier, "Inventar y divulgar nuevos secretos. En torno a la pintura de Antón Lamazares", Lamazares, Madrid, SEACEX, 2005.
- GABILONDO, Ángel, "Del verde llover", Antón Lamazares. Gracias do lugar, Santiago de Compostela, CGAC, 1997; "Una conversación entre Ángel Gabilondo y Antón Lamazares" (entrevista), Lamazares, Madrid, SEACEX, 2005.
- LOGROÑO, Miguel, "Todos los ojos del mundo", Reconocimientos. Colección Miguel Logroño, Santander, Museo de Bellas Artes, 2007.
- MARTÍN GARZO, Gustavo, "Jonás y la calabacera", Antón Lamazares. Iles Quén, Madrid, La Caja Negra, 2000.
- MIKUŽ, Jure, "La imagen original bajo las capas del palimpsesto de la conciencia", Lamazares, Madrid, SEACEX, 2005.
- MOURE, Gloria, "Antón Lamazares", Artforum, Nueva York, mayo de 1987.
- MURADO, Miguel-Anxo, "Hermana carne", Follente Bemil, Madrid, Metta, 2003.
- RIVAS, Manuel, "La leyenda de Antón Lamazares", Antón Lamazares, Murcia, Palacio Almudí, 1995.
- SANDOVAL, Michael, "Antón Lamazares. The Vagabond Shaman", Antón Lamazares, Nueva York, Queen Sofía Spanish Institute, 2009.
Vanjske poveznice
- Documentary about Lamazares at Play-Doc
- Lamazares at SEACEX
- Works by Lamazares at the Colección Caixanova
- Lume na fonte. Exhibition for the "Xacobeo 2010" in Santiago de Compostela
- La pintura de Lamazares y la luz crepuscular by Santiago Amón (Španjolski)
- Exhibition catalogue of Domus Omnia & E fai frío no lume (Španjolski)
- Website of painter Antón Lamazares