More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite web +{{Citiranje weba) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Dragutin Rakovec'''-->'''Dragutin Rakovec (Rakovac)''' ([[Vugrovec]], [[1. studenog]] [[1813.]] – [[Zagreb]], [[22. studenog]] [[1854.]]) bio je hrvatski književnik, prevoditelj, publicist i javni djelatnik.<ref name="HE">{{ | <!--'''Dragutin Rakovec'''-->'''Dragutin Rakovec (Rakovac)''' ([[Vugrovec]], [[1. studenog]] [[1813.]] – [[Zagreb]], [[22. studenog]] [[1854.]]) bio je hrvatski književnik, prevoditelj, publicist i javni djelatnik.<ref name="HE">{{Citiranje weba|url=http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=51700 |title=[[Hrvatska enciklopedija]] |year=1999–2009 |accessdate= |publisher=[[Leksikografski zavod Miroslav Krleža]] }}</ref> Studij filozofije i prava završio 1831. u [[Zagreb|Zagrebu]]. Od 1831. bio je zaposlen kod [[Banski stol|Banskog stola]] i u odvjetničkoj pisarnici. Suradnik [[Ljudevit Gaj|Ljudevita Gaja]] i urednik ''[[Novine Horvatzke|Novina horvatzkih]]'' (1835.–42.), a s [[Ljudevit Vukotinović|Ljudevitom Vukotinovićem]] i [[Stanko Vraz|Stankom Vrazom]] osnivač i urednik ''[[Kolo (časopis)|Kola]]'' (1842). Od 1841. bio je tajnik Gospodarskog društva i urednik nekoliko njegovih izdanja te ''[[Koledar za puk|Koledara za puk]]'' (1847.–50). Njegovom je zaslugom izlazio ''[[Gospodarski list]]'', na čelu kojeg je bio 1841.–50. Bio je i prvi kustos Narodnog muzeja (1846).<ref name="HE"/> Mladenačka književna djela pisao je, prevodio i adaptirao u kajkavskom narječju (Th. Körner i dr.), a tiskana mu je prilagodba monodrame A. Kotzebuea ''[[Stari mladoženja i košarice]]'' (1832). Jedino je sačuvano izvorno dramsko djelo dramska pjesma ''[[Duh (dramska pjesan)|Duh]]'' (1832.), a igrokaz ''[[Veronika od Desinića]]'', započet 1831., danas je poznat samo po naslovu. Kao štokavski pjesnik javio se 1835. u prvom broju ''[[Danica (časopis)|Danice]]'' ilirskom domoljubnom, a poslije i ljubavnom lirikom (''[[Sila ljubavi]]'', 1837., i dr.), programatski naznačivši romantički neopetrarkizam i predhodeći [[Stanko Vraz|Vrazu]]. Prema slovačkom predložku sročio je pjesmu ''[[Duh slavjanski]]'', iz koje su tri kitice postale himnom [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|"Druge" Jugoslavije]] (''[[Hej, Slaveni]]''). S [[Ljudevit Vukotinović|Vukotinovićem]] je izdao prvu hrvatsku antologiju domoljubnog pjesničtva ''[[Pjesmarica: pjesme domorodne]]'' (1842). U političkom spisu ''[[Mali katekizam za velike ljude]]'' (1842.) brani dostojanstvo hrvatskog jezika i pravo na hrvatsku nacionalnu samobitnost prema mađarskom posezanju. Posmrtno mu je tiskana memoarska proza ''[[Dnevnik Dragutina Rakovca|Dnevnik]]'' (1922.), važna za povijest [[Hrvatski narodni preporod|hrvatskog preporoda]].<ref name="HE"/> | ||
Preminuo je u Zagrebu 1854. godine. | Preminuo je u Zagrebu 1854. godine. | ||
Posljednja izmjena od 11. studeni 2021. u 04:10
Dragutin Rakovec (Rakovac) (Vugrovec, 1. studenog 1813. – Zagreb, 22. studenog 1854.) bio je hrvatski književnik, prevoditelj, publicist i javni djelatnik.[1] Studij filozofije i prava završio 1831. u Zagrebu. Od 1831. bio je zaposlen kod Banskog stola i u odvjetničkoj pisarnici. Suradnik Ljudevita Gaja i urednik Novina horvatzkih (1835.–42.), a s Ljudevitom Vukotinovićem i Stankom Vrazom osnivač i urednik Kola (1842). Od 1841. bio je tajnik Gospodarskog društva i urednik nekoliko njegovih izdanja te Koledara za puk (1847.–50). Njegovom je zaslugom izlazio Gospodarski list, na čelu kojeg je bio 1841.–50. Bio je i prvi kustos Narodnog muzeja (1846).[1] Mladenačka književna djela pisao je, prevodio i adaptirao u kajkavskom narječju (Th. Körner i dr.), a tiskana mu je prilagodba monodrame A. Kotzebuea Stari mladoženja i košarice (1832). Jedino je sačuvano izvorno dramsko djelo dramska pjesma Duh (1832.), a igrokaz Veronika od Desinića, započet 1831., danas je poznat samo po naslovu. Kao štokavski pjesnik javio se 1835. u prvom broju Danice ilirskom domoljubnom, a poslije i ljubavnom lirikom (Sila ljubavi, 1837., i dr.), programatski naznačivši romantički neopetrarkizam i predhodeći Vrazu. Prema slovačkom predložku sročio je pjesmu Duh slavjanski, iz koje su tri kitice postale himnom "Druge" Jugoslavije (Hej, Slaveni). S Vukotinovićem je izdao prvu hrvatsku antologiju domoljubnog pjesničtva Pjesmarica: pjesme domorodne (1842). U političkom spisu Mali katekizam za velike ljude (1842.) brani dostojanstvo hrvatskog jezika i pravo na hrvatsku nacionalnu samobitnost prema mađarskom posezanju. Posmrtno mu je tiskana memoarska proza Dnevnik (1922.), važna za povijest hrvatskog preporoda.[1]
Preminuo je u Zagrebu 1854. godine.
Literatura
- Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti 925-1925, Odbor za izdanje knjige ˝Zaslužni i znameniti Hrvati 925-1925", Zagreb, 1925.
- Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 1999-2009