Krunidba Napoleona I.

1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir slika

Krunidba Napoleona I., službenog naziva Posvećenje cara Napoleona I. i krunidba carice Joséphine u katedrali Notre-Dame u Parizu, 2. prosinca 1804. (francuski: Sacre de l'empereur Napoléon Ier et couronnement de l'impératrice Joséphine dans la cathédrale Notre-Dame de Paris, le 2 décembre 1804), je slika koju je 1807. godine dovršio Jacques-Louis David, službeni slikar Napoleona I. Slika ima impozantne dimenzije - široka je gotovo deset, a visoka više od šest metara. Krunidba i posvećenje, prikazani na slici, odigrali su se u katedrali Notre-Dame u Parizu 2. prosinca 1804. godine.

Skica Napoleona u trenutku krunidbe danas se čuva u Louvreu zajedno s Davidovom slikom.

Kompozicija slike organizirana je oko nekoliko osi i dosljedno primjenjuje pravila neoklasicizma. Jedna od osi je vertikalna koja prolazi kroz križ, a oči svih likova uperene su u Napoleona, koji se nalazi u centru kompozicije; dok se od pape do carice proteže dijagonalna linija.

Povijest

Djelo je u rujnu 1804. godine, usmenim putem, naručio osobno Napoleon. David je rad na slici započeo 21. prosinca 1805. godine u bivšoj kapelici Opatije Cluny, nedaleko od Sorbonne, u kojoj se nalazila njegova radionica. U radu mu je pomogao njegov učenik, Georges Rouget, a posljednje korekcije završene su u siječnju 1808. godine. Od 7. veljače do 21. ožujka 1808. slika je bila izložena u Salonu. U Davidovom posjedu bila je sve do 1819. godine, nakon koje su vlasnici postali kraljevski muzeji, gdje je slika bila izložena do 1837. godine. Kasnije je, po naredbi Luje Filipa, preseljena u Versailles. Godine 1889., slika je prebačena u Louvre, dok je u Versaillesu postavljena replika u stvarnoj veličini koju je David radio od 1808., a dovršio u Bruxellesu.

Osobe na slici

Slika je glavni motiv na slici Javnost promatra Davidovo 'Posvećenje' u Louvreu, koju je 1810. godine naslikao Louis-Léopold Boilly.

Portretirane osobe

Napoleonova majka je prikazana na počasnom mjestu, u loži, iako nije svjedočila ovom događaju.

1. Napoleon I. (1769.–1821.), stoji, odjeven u krunidbenu odoru sličnu onoj rimskih careva. Svi ostali su tek pasvni promatrači. Na aktualnoj verziji slike vidljiv je obris onoga što je izvorno naslikano: Napoleon drži krunu iznad svoje glave kao da se planira sam okruniti.
2. Joséphine de Beauharnais (1763.–1814.), kleči u podređenoj poziciji, kao što je propisano u Code Napoléonu. Krunu je primila iz ruku svog supruga, a ne pape.
3. Maria Letizia Ramolino (1750.–1836.), Napoleonova majka, nalazi se u publici. Ona zauzima mjesto važnije od onog na kojemu stoji papa. U stvarnosti, Letizia nije prisustvovala ceremoniji u znak protesta tenzijama koje su postojale između Napoleona i njegove braće Luciena i Josepha. Napoleonov otac, Charles Bonaparte, umro je 1785.
4. Louis Bonaparte (1778.–1846.), Napoleonov brat koji je 1806. godine postao kralj Holandije. Oženio je Hortense de Beauharnais, caričinu kćerku.
5. Joseph Bonaparte (1768.–1844.), koji nije bio pozvan na ceremoniju zbog svađe s bratom, što je razlog i izostanka careve majke. Kasnije je bio kralj Napulja i Španjolske.
6. Mladi Napoléon Charles Bonaparte (1802.–1807.), sin Louisa Bonapartea i Hortense de Beauharnais.
7. Napoleonove sestre (Élisa, Caroline, Pauline). U replici, haljina Napoleonove najdraže sestre bit će ružičaste boje. Ovo je, interesantno, jedina razlika između originala i replike, iako je potonja nastala temeljem sjećanja.
8. Charles-Francois Lebrun (1739.–1824.), uz Napoleona i Cambacérèsa, treći konzul. Pod Prvim Carstvom, postao je prince-architrésorier. On drži žezlo.
9. Jean Jacques Régis de Cambacérès (1753.–1824.), jedan od trojice konzula. On drži ruku pravde.
10. Louis-Alexandre Berthier (1753.–181.5), ministar rata tijekom Konzulata. Godine 1805. postao je Maršal Carstva.
11. Charles Maurice de Talleyrand-Périgord (1754.–1836.), utjecajni političar.
12. Joachim Murat (176.7–1815.), maršal Carstva, Napoleonov zet i Carolinin suprug, kasniji kralj Napulja
13. Pio VII. (1742.–1823.), pozvan je samo kako bi blagoslovio ceremoniju. Okružen je crkvenim dužnosnicima koje je, temeljem Konkordata, imenovao Napoleon.
14. Slikar Jacques-Louis David također se nalazi među publikom.
15. Halet Efendi, osmanski veleposlanik, također je prisutan.
16. Dama koja drži plašt, odmah iza Joséphine, s desne strane iz gledateljeve perspektive, jest Elisabeth-Hélène-Pierre de Montmorency-Laval, caričina dvorska dama.

Vanjske poveznice i izvori

• Sylvain Laveissière, Le Sacre de Napoléon peint par David, Paris, Musée du Louvre, 2004
• Jean Tulard, Le Sacre de l'empereur Napoléon. Histoire et légende, Pariz, 2004. ISBN 2-213-62098-9