Toggle menu
243,3 tis.
110
18
643 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Gideon Ernst Laudon: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m no summary specified
 
Redak 14: Redak 14:
{{izvori}}
{{izvori}}


{{commonscat|Ernst Gideon von Laudon}}
 
{{GLAVNIRASPORED:Laudon, Gideon Ernst}}
{{GLAVNIRASPORED:Laudon, Gideon Ernst}}
[[Kategorija:Hrvatska vojna povijest]]
[[Kategorija:Hrvatska vojna povijest]]
[[Kategorija:Austrijska vojna povijest]]
[[Kategorija:Austrijska vojna povijest]]
[[Kategorija:Ruska vojna povijest]]
[[Kategorija:Ruska vojna povijest]]

Posljednja izmjena od 1. studeni 2021. u 23:30

Gideon Laudon

Gideon Ernst Laudon (Loudon) (Tootsi/Tootzen, Livonija, Estonija, 2. veljače 1717.Nový Jičín, Češka, 14. srpnja 1790.), austrijski vojskovođa

Životopis

Rodio se je u Estoniji, u vojničkoj obitelji škotskoga podrijetla. Otac mu se je umirovio kao švedski potpukovnik. Ratovao u ruskoj vojsci (1732. – 1741.) u ratu za poljsku baštinu (1733. – 1735.) i rusko-osmanskom ratu (1735. – 1739.). Od 1742. služio u austrijskoj vojsci i od tad datira njegovo zapovijedanje hrvatskim postrojbama. Bio je satnik Trenkovih pandura, s kojima je ratovao u ratu za austrijsku baštinu (1740. – 1748.). Sudionik Sedmogodišnjeg rata u kojem je došao do generalskog čina i dvije godine poslije, tijekom rata, dobio plemićki naslov baruna. Početkom 1778. postao podmaršal. Borio se u ratu za bavarsku baštinu (1778. – 1779.), bez neke slave, dok se proslavio u austrijsko-osmanskom ratu 1788. – 1791. osvojio Drežnik, Dubicu i Novi, 1789. zauzeo Berbir (Bosanska Gradiška), a imao je uspjeha u Srbiji – osvojio je Beograd i Smederevo. 1789. namjeravao osloboditi Cetin, ali ga je preduhitrio general Wallisch.[1] Bio je kapetanom u Vojnoj krajini, gdje je zaslužan za infrastrukturne radove i pošumljavanje (Laudonov gaj). U krbavskom selu Buniću 1743. dao je sagraditi župnu crkvu. Financirao ju je s 30.000 forinti iz zaklade ratnog ministarstva u Beču, koju je on osnovao, na uspomenu svoje dvoje djece što su preminula u Buniću. Zidana grobnica njegove dvoje djece je kraj crkve s lijeve strane.

Izvori

  1. Arhinet Ivan Standl: Fotografijske slike iz Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Cetin. (pristupljeno 1. ožujka 2017.)