Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Fokker F.VII: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m no summary specified
 
Redak 101: Redak 101:


==Izvori==
==Izvori==
{{commonscat}}
 
{{izvori}}
{{izvori}}


[[Kategorija:Fokker]]
[[Kategorija:Fokker]]
[[Kategorija:Zrakoplovi ZNDH]]
[[Kategorija:Zrakoplovi ZNDH]]

Posljednja izmjena od 1. studeni 2021. u 22:39

Fokker F.VII
Swissairov Fokker F.VIIb-3m
Opći podaci
Tip Putnički i transportni avion
Proizvođač Fokker
Razvijen na temelju Fokker F.V
Probni let 1924.
Uveden u uporabu 1925.
Prvotni korisnik SABENA
KLM
Ratno zrakoplovstvo Poljske
LOT
Proizveden 1925.-1932.
Portal: Zrakoplovstvo

Fokker F. VII je linijski putnički zrakoplov kojeg je u 1920.-tim proizvodila nizozemska aviotvrtka Fokker, fokerova američka podružnica Atlantic Aircraft Corporation i druge aviotvrtke pod licencom.

Dizajn i razvoj

Originalni dizajn Waltera Rethela iz 1924. godine bio je jednomotorni jednokrilac s visoko postavljenim krilom. Anthony Fokker je za ulazak u "Fordove letove pouzdanosti" (en:Ford Reliability Air Tour) 1925. godine avionu dodao još dva motora i uspio pobijediti.

Proizvodne inačice F.VIIa/3m, F.VIIb/3m i F.10 zadržale su konfiguraciju s tri motora a avion je postao poznat kao Fokker Trimotor [1].

Povijest korištenja

Putnički Fokker s 8-12 sjedala bio je izbor za mnoge rane aviotvrtke u Europi i Americi. Zajedno sa sličnim Ford Trimotorom dominirao je američkim tržištem krajem 1920.-tih. Popularnost fokkerovim avionima naglo je pala nakon što je 1931. godine u padu F.10 (TWA Flight 599) poginuo Knute Rockne, tada poznati trener američkog nogometa. Nakon istrage koja je dokazala postojanje problema u dijelovima drvene konstrukcije od šperploče fokkerov avion je povučen s komercijalnih letova a na tržište su sve više ulazili sve-metalni avioni kao što su Boeing 247 i Douglas DC-2[2].

Poznati pionirski i istraživački letovi

F. VII koristili su mnogih istraživači i pioniri zrakoplovstva, uključujući:

  • Richard E. Byrd tvrdio je da je 9. svibnja 1926. preletio preko Sjevernog pola u Fokkeru F.VIIa/3m "Josephine Ford", nekoliko dana prije zabilježenog preleta Roalda Amundsena s cepelinom Norge[3].
  • Dva poručnika Američkog zračnog korpusa (preteča Ratnog zrakoplovstva SAD-a) Lester Maitland i Albert Hegenberger izvela su u lipnju 1927. [3] prvi let iz kontinentalnog dijela SAD-a na Havaje (oko 3.862 km) u Fokkeru C-2 "Bird of Paradise". Isti mjesec, Richard E. Byrd, Bernt Balchen i još dva člana posade su s C-2 "Amerika" preletjela Atlantik. Pri slijetanju na francusku obalu avion se oštetio[4]. Bio je to treći uspješni neprekidni transatlantski let nekog aviona.
  • Sir Charles Kingsford Smithov F.VIIb/3m "Southern Cross" bio je prvi zrakoplov koji je u lipnju 1928. preletio Pacifik iz SAD-a za Australiju i prvi koji je preletio Tasmanovo more leteći od Australije do Novog Zelanda i nazad u rujnu te godine[5].
  • Pukovnik Dan Minchin, kapetan Leslie Hamilton i Princess Loewenstein-Wertheim pokušali su koristeći Fokker F. VIIa pod nazivom St. Raphael 31. kolovoza 1927. postati prvi piloti koji će prijeći Atlantik od istoka do zapada. Njihova sudbina ostala je nepoznata.
  • Amelia Earhart postala je 17. lipnja 1928. prva žena koja je preletjela Atlantik, kao pratilja pilota Wilmeroma Stultzoma u Fokkeru F.VIIb/3m Friendship[3].
  • Grupa pilota Američkog zračnog korpusa, na čelu s bojnikom Carlom Spaatzom, postaviti su s Fokkerom C-2A "Question Mark" rekord u trajanju leta od preko 150 sati leteći od 1. do 7. siječnja 1929. iznad Los Angelesa. Cilj ove misije bio je postavljanje rekorda u neprekinutom letu koristeći nadopunu goriva tijekom leta [6].

Inačice

Fokker FVIIa3m
Southern Cross izložen u Kingsford Smith muzeju pored zračne luke Brisbane.
  • F. VII - jednomotorni transportni avion, pokretan s Rolls-Royce Eagle klipnim motorom od 360 KS (268,5 kW). Uz dva člana posade mogao je prevesti još šest putnika. Izrađeno je pet aviona.
  • F. VIIa (F.VIIa/1m) - jednomotorni transportni avion, nešto veća od F. VII, s novim podvozjem i krilima. Poletio je 12. ožujka 1925. Prvi avion imao je V-12 Packard Liberty motor od 420 KS (310 kW), dok su u preostalih 39 F. VIIA ugrađivani uglavnom radijalni Bristol Jupiter ili Pratt Whitney Wasp motori. Kasnije su prva dva Fokkers F. VIIa bili pretvoreni u tromotorni transportni zrakoplov.
  • F.VIIa/3m - inačica s dva dodatna motora ovješena ispod krila s prvim letom 4. rujna 1925. Prva dva aviona su bila identična F. VIIa. Od trećeg zrakoplova trup bio je produžen za 80 cm i bio je opremljen s jačim Wright Whirlwind J-4 radijalnim motorima od 200 KS (149 kW). Najvjerojatnije je da je izrađeno samo 18 aviona ali su i mnoge F. VIIa nadograđeni na ovaj standard.
  • F.VIIb/3m - glavna proizvodna inačica s većim rasponom krila. Izrađeno je 154 aviona uključujući i one nastale pod licencom.
  • F.9 - američka inačica Fokkera F.VIIB-3m izgrađena u tvrtki Atlantic Aircraft Corporation u SAD-u.
  • Fokker F.10 - uvećanu putnička inačica nastala iz Fokkera F. VII. Avion je mogao prevesti 12 putnika. Izrađivan je u tvrtki Atlantic Aircraft Corporation u SAD-u.

*C-2 - vojna transportna inačica Fokkera F.9, pokretana s tri Wright J-5 radijalna klipna motora od po 220-KS (164 kW). Avion je uz dva pilota mogao prevesti 10 putnika. Izrađeno je tri aviona za Američki zračni korpus.

  • C-2A - vojna transportna inačica za Američki zračni korpus s većim rasponom krila, pokretana s tri Wright J-5 radijalna klipna motora od po 220-KS (164 kW). Avion je uz dva pilota mogao prevesti 10 putnika. Izrađeno je osam aviona.
  • XC-7 - jedan C-2A opremljena s tri Wright J-6-9 radijalna klipna motora od po 330-KS (246 kW).
  • C-7A - vojna transportna inačica za Američki zračni korpus. Šest aviona preinačeno je 1931. na ovaj standard iz C-2A na kojem su motori promijenjeni s Wright R-975 motorima od po 300 KS (220 kW).
  • XLB-2 – eksperimentalni laki bombarder C-7 inačice pokretan s tri Pratt & Whitney R-1380 radijalna klipna motora od po 410-KS (306 kW). Izrađen je jedan avion.
  • TA-1 - vojna transportna inačica za američki mornarički korpus. Izrađeno je tri aviona.
  • TA-2 - vojna transportna inačica za američku mornaricu. Izrađeno je tri aviona.
  • TA-3 - vojna transportna inačica za američku mornaricu pokretana s tri Wrighta J-6 radijalna klipna motora. Izrađen je jedan avion.
  • RA-1 - redizajniran TA-1.
  • RA-2 - redizajniran TA-2.
  • RA-3 - redizajniran TA-3.

Licencirana proizvodnja

  • SABCA, izrađeno 29 zrakoplova.
  • Avia, izrađeno 18 zrakoplova.
  • Tri zrakoplova izrađena su u Italiji kao IMAM Ro.10.
  • Plage i Laśkiewicz. Između 1929. i 1930. izrađeno je jedanaest putničkih i 20 domaće razvijenih (Jerzy Rudlicki) bombardera.
  • Tri zrakoplova izrađena su u Španjolskoj.
  • Avro, izrađeno je 14 aviona poznatih i kao Avro 618 Ten.
  • Atlantic Aircraft Corporation

Tehničke karakteristike (Fokker F.VIIb/3m; Atlantic-Fokker C-2A)

Izvori podataka: [7]

Osnovne karakteristike

  • posada: 2
  • kapacitet: 8 putnika
  • dužina: 14,60 m
  • raspon krila: 21,70 m
  • visina: 3,90 m

Letne karakteristike

  • ekonomska brzina: 170 km/h
  • motor: Wright J-5 Whirlwind radialni klipni motor

Izvori