Cirkus (Seurat): razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m no summary specified
Redak 19: Redak 19:


==Izvori==
==Izvori==
{{commonscat|Une baignade à Asnières}}
 
{{izvori}}
{{izvori}}
* [http://books.google.co.uk/books?id=GIC728g8ps8C&pg=PA360 Georges Seurat, 1859-1891], ur. Robert L. Herbert, [[Metropolitan]] Museum of Art ([[New York]], N.Y.), str. 360.-362.
* [http://books.google.co.uk/books?id=GIC728g8ps8C&pg=PA360 Georges Seurat, 1859-1891], ur. Robert L. Herbert, [[Metropolitan]] Museum of Art ([[New York]], N.Y.), str. 360.-362.

Inačica od 1. studeni 2021. u 17:18

  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir slika

Cirkus (francuski: Le Cirque) je posljednja slika poentilista Georgesa Seurata koje je slikao od 1890. u svom postimpresionističkom stilu, ali je ostala nedovršenom prilikom njegove smrti u ožujku 1890. godine.

Kao takva izložena je na Salonu društva neovisnih umjetnika (Société des Artistes Indépendants) 1891. godine, a poslije je vraćena njegovoj majci. Kupio ju je umjetnik Paul Signac oko 1900., a od njega američki kolekcionar John Quinn, koji ju je donirao muzeju Louvre 1927. god. Od njegova osnutka, 1977. godine, izložena je u muzeju d'Orsay u Parizu.

Skica za sliku u ulju, 55 x 46 cm, Muzej d'Orsay

Djelo Cirkus je treće u nizu djela s tematikom cirkusa. Seurat je prije već slikao slična djela: Parada (1887.-88.) i Le Chahut (1889.-90.). Djelo prikazuje ženskog izvođača kako izvodi svoju točku na konju u Cirkusu Fernando. Cirkus je bio popularna zabava u Parizu, a usto se ovaj cirkus nalazio blizu Seuratova studija, tako da je imao priliku često ga posjećivati i inspirirati se izvedbama. Seurat koristi neo-impresionistički stil u koji uklapa pointilizam gdje točkice čistih stvaraju iluziju drugih boja. Djelom dominiraju bijela i tri primarne boje, uglavnom crvena, žuta i plava. Slika je podijeljena u dva prostora gdje umjetnici zauzimaju donji dio slike, gdje snažna krivulja i spirale stvaraju osjećaj pokreta, dok publika zauzima gornji lijevi dio, ograničena redovima klupa. Za osjećaj prostora su zaslužni klauni koji kao da padaju iza glavnih izvođača i prva dva reda tribina na kojima sjede bolje odjevena, bogatija, i šarenija publika[1].

Izvori

  1. Georges Seurat, Cirque, (Arhivirano 18. listopada 2016.) Musée d'Orsay (engl.) Pristupljeno 17. listopada 2016.