Razlika između inačica stranice »Ca' da Mosto«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (no summary specified) |
||
| Redak 27: | Redak 27: | ||
* [http://venice.jc-r.net/palaces/ca-da-mosto.htm ''Ca' da Mosto'', sa portala Venice.jc-r] {{eng oznaka}} | * [http://venice.jc-r.net/palaces/ca-da-mosto.htm ''Ca' da Mosto'', sa portala Venice.jc-r] {{eng oznaka}} | ||
[[Kategorija:Građevine u Veneciji]] | [[Kategorija:Građevine u Veneciji]] | ||
Inačica od 16:10, 1. studenoga 2021.
.jpg)
Ca' da Mosto je romanička palača na Kanalu Grande u venecijanskom sestieru Cannaregio, blizu Rialta.
Povijest
Ca' da Mosto je jedna od najstarijih građevina na kanalu, podignuta je u 13. stoljeću. To je bio tipični venecijanski fondaco, - kuća skladište sa portikom (venecijanski: portego d'acqua ili curia) na kanalu za laki ukrcaj za istovar i robe iz brodica sa kanala, i prvim katom (piano nobile) za stanovanje.[1] Prvi vlasnici bili su trgovci, i takav raspored kuće potpuno je odgovarao njihovim interesima. Iznad romaničkih lukova na maloj lođi, nalazi se friz sa zanimljivim bizantskim dekorativnim motivima. Iz unutrašnjeg dvorišta još se vide na fasadi, tragovi od vanjskih stepenica koje su vodile na kat.
Drugi kat je dograđen na početku 16. stoljeća, a treći u 19. stoljeće[1]
Palača je dobila ime po moreplovcu Alvisu Cadamostu, koji je rođen u njoj 1432. i umro u njoj 1488. Palača je ostala u posjedu porodice Da Mosto sve do 1603., kad je tadašnja vlasnica Chiara da Mosto prepisala kuću radije nekom svom dalekom nećaku, radije nego direktnim nasljednicima sa kojima se posvađala.
Između 16. i 18. stoljeća u Ca' da Mosto bio je tada slavni Albergo Leon Bianco (Hotel bijeli slon) u njemu je 1769. i 1775. odsjeo Josip II sin Marije Terezije, za svojih boravaka u Veneciji.
Ca' da Mosto danas
Ca' da Mosto je danas potpuno napušten, bez stanara, zbog postupnog potonuća temelja kuće u vode lagune, i visokih voda. Tako da vode lagune stalno plave prizemlje, a gornji katovi su prepuni vlage i plijesni. Vlasnik kuće, Francesco da Mosto daleki nasljednik, graditelja kuće iz 13. stoljeća (jedan od rijetkih od pravih krvnih slijednika) ima želju da obnovi palaču, bar je tako najavio u medijima.[2]
Literatura
- M. Brusegan, La grande guida dei monumenti di Venezia, Roma, Newton Compton, 2005. ISBN 88-541-0475-2
- Elsa i Wanda Eleodori. Il Canal Grande. Palazzi e Famiglie Venezia, Corbo e Fiore, 2007. ISBN 88-7086-057-4.
- A.V. Sullam, D. Calimani: Canal Grande Milano, Mondadori Electa SpA, 2007. ISBN 978-88-370-4626-2
- Schulz, Jürgen: Ca' da Mosto, u Kittell, Elllen E.(ed.): Medieval and Renaissance Venice, Urbana 1999, str. 69-95