Risto Ratković

Risto Ratković (Bijelo Polje, 3. rujna 1903.- Beograd, 18. lipnja 1954.) crnogorski književnik, utemeljitelj modernog stiha u crnogorskoj poeziji.

Živi od 1923. u Beograd i surađuje sa mladim književnim avangardistima, objavljiva svoje poetske i prozne radove u raznim časopisima.

Od 1927. do 1931. godine radio je u Ministarstvu prosvjete i Ministarstvu inozemnih poslova, a potom u diplomaciji (veleposlanstva u Francuskoj, Sovjetskom Savezu, Egiptu) proveo je sedam godina (1938. – 1945.). U zemlju se vratio 1945. godine.

Godišnja nagrada Ratkovićevih večeri poezije u Bijelom Polju je najveće crnogorsko priznaje za poeziju.

Važnija djela

• „Mrtve rukavice“ i „Leviatan“ (1927.)
• „Ćutanja o književnosti“ (1928.)
• „Zoraj“ (1929.)
• „Nevidbog“ (1933.)
• „Dodiri“ (1952.)
• „Sa Orijenta“ (1955.)