Razlika između inačica stranice »Pobuna Hrvata u mjestu Villefranche de Rouergue«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (file->datoteka) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Pobuna Hrvata u mjestu Villefranche de Rouergue'''-->{{coor title dms|44|52|21.9|N|13|50|49.7|E|name=Spomenik poginulim borcima i žrtvama fašističkoga terora u Puli|display=title,inline|scale:1000}} | <!--'''Pobuna Hrvata u mjestu Villefranche de Rouergue'''-->{{coor title dms|44|52|21.9|N|13|50|49.7|E|name=Spomenik poginulim borcima i žrtvama fašističkoga terora u Puli|display=title,inline|scale:1000}} | ||
[[ | [[Datoteka:Pula memorejo pri la kontraŭfaŝisma batalo de 1941-1944.jpg|thumb|330px|Spomenik poginulim borcima i žrtvama fašističkoga terora u Puli.]] | ||
'''''Pobuna Hrvata u mjestu Villefranche de Rouergue''''' je [[skulptura]] [[akademski kipar|akademskog kipara]] [[Vanja Radauš|Vanje Radauša]]. | '''''Pobuna Hrvata u mjestu Villefranche de Rouergue''''' je [[skulptura]] [[akademski kipar|akademskog kipara]] [[Vanja Radauš|Vanje Radauša]]. | ||
Trenutačna izmjena od 17:47, 1. svibnja 2022.
Pobuna Hrvata u mjestu Villefranche de Rouergue je skulptura akademskog kipara Vanje Radauša.
Skulpturu, tj. spomenik naručila je Vlada SR Hrvatske 1952. godine kako bi obilježila događaj koji je u povijesti poznat kao Pobuna Hrvata, a koji se zbio 17. rujna 1943. u francuskom mjestu Villefranche-de-Rouergue. No iako je skulptura prvotno bila namijenjena za postavljanje u tom francuskom gradu, zbog protivljenja savezne vlade u Beogradu, spomenik je završio u Puli gdje se i danas nalazi.
U Titovom parku uz samu pulsku rivu nalazi se spomenik žrtvama fašizma koji je izvorno Radauševo djelo. Iako nije postavljen prema izvornoj Radauševoj zamisli, spomenik je cjelovit i sastoji se od nekoliko povezanih skulptura.
Prednja strana spomenika, okrenuta moru, prikazuje ispred kamenog zida na desno i lijevo, dvije skupine umirućih, svaka na svom postamentu. Likovi u tim skupinama umirućih su nagi, jer bi opisna razina bila nacistička uniforma, što kipar nije želio, a želio je univerzalnost i simboliku. Tijela su produžena i osušena, izvanredno izražajno modelirana, pripremljena za virtuoznu konstrukciju pada, ali u onoj sekundi neopisive i neodržive statike kad se pad još nije razdvojio od lijeta[1].
Sa stražnje strane visoke pregrade od bijelog kamena nalazi se ženski lik, što je prema Radauševoj zamisli trebao predstavljati središnji kip. Ovaj ženski lik je lik majke, težak i statičan što je upravo različito od dviju krhkih i pokrenutih skupina muških tijela na suprotnoj strani. Ona, poput neke Eve iskupiteljice, drži u ruci jabuku. Ona ne priznaje smrt; iz njezine ruke pruža se posmrtna hrana, sama nada, sama nagrada[1]. Ovaj lik odvojen je od cjeline i nespretno izoliran kamenom pregradom od ostatka spomenika.
Na vrhu kamene pregrade nalazi se vojnik u odori s puškom u ruci te u pobjedničkom stavu.
Identične skulpture (samo bez vojnika s puškom u ruci i u donekle drugačijem rasporedu) postavljene su u rujnu 2006. u Villefrancheu te su istovremeno Pula i Villefranche-de-Rouergue iskoristili taj događaj za pobratimljenje.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Villefranche, pobjeda pamćenja; Vijenac, br. 328, 12. listopada 2006.