Razlika između inačica stranice »Hans Aanrud«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (brisanje nepotrebnog teksta)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Hans Aanrud'''-->[[Datoteka:Aanrud.jpeg|mini|170px|desno|Hans Aarund]]
[[Datoteka:Aanrud.jpeg|mini|170px|desno|Hans Aarund]]
'''Hans Aarund''' ([[3. rujna]] [[1863.]] – [[11. siječnja]] [[1953.]]), [[norveška|norveški]] književnik i pripovjedač. Njegov rad obuhvaća književnu i kazališnu kritiku, komedije i pripovijetke. U [[drama|dramskim]] radovima prevladava dobroćudan [[humor]], dok su mu kratke priče i knjige za djecu u stilu idiličnog [[realizam (književnost)|realizma]], s dojmljivim prikazima seoskog života.
'''Hans Aarund''' ([[3. rujna]] [[1863.]] – [[11. siječnja]] [[1953.]]), [[norveška|norveški]] književnik i pripovjedač. Njegov rad obuhvaća književnu i kazališnu kritiku, komedije i pripovijetke. U [[drama|dramskim]] radovima prevladava dobroćudan [[humor]], dok su mu kratke priče i knjige za djecu u stilu idiličnog [[realizam (književnost)|realizma]], s dojmljivim prikazima seoskog života.



Trenutačna izmjena od 23:22, 6. ožujka 2022.

Hans Aarund

Hans Aarund (3. rujna 1863.11. siječnja 1953.), norveški književnik i pripovjedač. Njegov rad obuhvaća književnu i kazališnu kritiku, komedije i pripovijetke. U dramskim radovima prevladava dobroćudan humor, dok su mu kratke priče i knjige za djecu u stilu idiličnog realizma, s dojmljivim prikazima seoskog života.

Životopis

Kao sin seljačkih roditelja i siguran poznavalac svoje uže postojbine, Aarund kao zastupnik finog umjerenog realizma crta u prvom redu seljački život u samotnim krajevima istočne Norveške. Istančan smisao za prirodu i primitivna bića spojio se u njega s vedrinom i dobrohotnim osmijehom.

Prvi veći uspjeh pribavila mu je humoristična pripovijest: Hvordan Vorherr e fik Heet til Amund Bergi-mellem (Kako je Gospod Bog primio sijeno A. Bergimellema, 1888.), u kojoj je seljak dovezao sijeno kući u nedjelju, pa se stoga tako kajao, da je po kiši izvezao sijeno i žrtvovao ga Bogu. Slijedile su zatim pripovijesti: Fortœllinger (Pripovijetke, 1891.), En Vinternat og andre Fortœllinger (Zimska noć i druge pripovjetke, 1896.), Seminaristen (Učiteljski pripravnici, 1901.), Farvel Fantdal (Zbogom, F., 1912.).

U noveli Zimska noć pokušao je prikazati bratoubijstvo u tišini seoske noćne osame, ali je ubrzo ostavio takve drastične motive i proslavio se pripovijetkama čiste pjesničke inspiracije, naročito o djeci: Storkarler (1896.), Smaafoe (Mališani, 1906.), Sidsel Sidsœrk (Sidsel Dugosuknjica, 1903., i hrvatski prijevod) i Solve Solfeng (1910.), koje su sve protkane vlastitim uspomenama iz djetinjstva. Kao literarni i kazališni kritičar (ravnatelj kazališta u Bergenu, dramaturg Narodnog kazališta u Christianiji) napisao je i nekoliko komedija: Storken (Roda, 1895), Hoit til Hest (Na konju, 1901), Hanen (Kokot, 1906), ali se opet vratio uspomenama iz zavičaja: Jo-Karen i Skarvangen, Fra Fjeldbygden i œldre dage (Jo-Karen iz Skarvangena, Iz seoskog života starih dana).

Djela

Drame

  • Storken (Roda)
  • Hanen (Pijetao)

Pripovijetke

  • En Vinternat og andre Fortaellinger (Zimska noć i druge priče)
  • En Odelsbonde og andre Fortaellinger (Nasljedni seljak i druge priče)
  • Solve Suntrap

Literatura

  • LIT.: H. Christensen, Unge Nordmeend (Novi Norvežani), Christiania 1908.

Izvori

Nuvola apps bookcase.pngOvaj članak uključuje tekst iz Hrvatske enciklopedije, objavljivane od 1941. do 1945. godine, koja je javno dobro.