Kloniranje diska: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 4: | Redak 4: | ||
Kloniranje se poduzima uglavnom kad korisnik ide zamijeniti stari disk u računalu novijim, a da pritom sve bude kako je bilo i radilo na starom, kloniranom disku. Većina softverskih oruđa za kloniranje su besplatni ili su ugrađeni u operacijski sustav. <ref>Administrator: [https://ram-servis.hr/blog/servis-1/kloniranje-diskova-zasto-je-nuzno-2 ''Kloniranje diskova, zašto je nužno? '']. Servisi RAM. 27. lipnja 2024. Pristupljeno 19. studenoga 2026.</ref> | Kloniranje se poduzima uglavnom kad korisnik ide zamijeniti stari disk u računalu novijim, a da pritom sve bude kako je bilo i radilo na starom, kloniranom disku. Većina softverskih oruđa za kloniranje su besplatni ili su ugrađeni u operacijski sustav. <ref>Administrator: [https://ram-servis.hr/blog/servis-1/kloniranje-diskova-zasto-je-nuzno-2 ''Kloniranje diskova, zašto je nužno? '']. Servisi RAM. 27. lipnja 2024. Pristupljeno 19. studenoga 2026.</ref> | ||
Kod običnog kopiranja stvara se sigurnosna kopija. Njome se selektivno kopira aktivne datoteke i direktorije, a softverski proces zanemaruje nealocirani prostor, slack prostor među datotekama te [[metapodatak|metapodatke]] [[datotečni sustav|datotečnog sustava]] koji bilježe vremena pristupa i izmjene. Kod kloniranja diska se stvara istovjetna slika u kojoj su svi fizički sektori, ''[[slack prostor]]'' i izbrisane datoteke. Njome se beziznimno kopira svaki sektor te sadrži i sektore koji su označeni kao slobodni, skrivene particije, ne promijenivši izvorni sadržaj.<ref name=datarecov/> Proces prenosi [[particijska tablica|particijske tablice]], datotečne sustave, [[operacijski sustav]], instalirane programe i [[ | Kod običnog kopiranja stvara se sigurnosna kopija. Njome se selektivno kopira aktivne datoteke i direktorije, a softverski proces zanemaruje nealocirani prostor, slack prostor među datotekama te [[metapodatak|metapodatke]] [[datotečni sustav|datotečnog sustava]] koji bilježe vremena pristupa i izmjene. Kod kloniranja diska se stvara istovjetna slika u kojoj su svi fizički sektori, ''[[slack prostor]]'' i izbrisane datoteke. Njome se beziznimno kopira svaki sektor te sadrži i sektore koji su označeni kao slobodni, skrivene particije, ne promijenivši izvorni sadržaj.<ref name=datarecov/> Proces prenosi [[particijska tablica|particijske tablice]], datotečne sustave, [[operacijski sustav]], instalirane programe i [[sektor za podizanje sustava|sektore za podizanje sustava]].<ref name=arch>[https://wiki.archlinux.org/title/Disk_cloning ''Disk cloning'']. ArchWiki. Pristupljeno 19. studenoga 2026. <br>Sadržaj je pod licencijom GFDL 1.3 osim ako nije drugačije označeno. </ref> | ||
Zbog svega toga sigurnosna kopija nema pravno-forenzičku valjanost, a slika diska odlučuje o ishodu istrage i sudskog postupka, pa se postupak također naziva [[računalna forenzika|forenzičkom]] akvizicijom.<ref name=datarecov/> | Zbog svega toga sigurnosna kopija nema pravno-forenzičku valjanost, a slika diska odlučuje o ishodu istrage i sudskog postupka, pa se postupak također naziva [[računalna forenzika|forenzičkom]] akvizicijom.<ref name=datarecov/> | ||
Inačica od 19. studeni 2026. u 04:25
Kloniranje diska (eng. disk cloning, disk imaging) je postupak u kojem se u izrađuje sasvim istovjetna inačica sadržaja nekog uređaja za pohranu podataka, kao što su tvrdi disk ili SSD, na drugi takav uređaj ili u sliku diska (eng. disk image[1]).[2]
Kloniranje se poduzima uglavnom kad korisnik ide zamijeniti stari disk u računalu novijim, a da pritom sve bude kako je bilo i radilo na starom, kloniranom disku. Većina softverskih oruđa za kloniranje su besplatni ili su ugrađeni u operacijski sustav. [3]
Kod običnog kopiranja stvara se sigurnosna kopija. Njome se selektivno kopira aktivne datoteke i direktorije, a softverski proces zanemaruje nealocirani prostor, slack prostor među datotekama te metapodatke datotečnog sustava koji bilježe vremena pristupa i izmjene. Kod kloniranja diska se stvara istovjetna slika u kojoj su svi fizički sektori, slack prostor i izbrisane datoteke. Njome se beziznimno kopira svaki sektor te sadrži i sektore koji su označeni kao slobodni, skrivene particije, ne promijenivši izvorni sadržaj.[1] Proces prenosi particijske tablice, datotečne sustave, operacijski sustav, instalirane programe i sektore za podizanje sustava.[2]
Zbog svega toga sigurnosna kopija nema pravno-forenzičku valjanost, a slika diska odlučuje o ishodu istrage i sudskog postupka, pa se postupak također naziva forenzičkom akvizicijom.[1]
Faze u procesu izrade su priprema, kopiranje, hashiranje, verifikacija i analiza.[1]
U prošlosti se često koristio izraz ghostanje diska, prema onda najučinkovitijem i najpopularnijem oruđu za kloniranje, Nortonovom programu Norton Ghostu.[4]
Vidi
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Spašavanje podataka: Disk imaging kao forenzički proces_ vodič za 2026.. DataRecovery.hr. InfoLAB E.I. 14. srpnja 2026. Pristupljeno 19. studenoga 2026.
- ↑ 2,0 2,1 Disk cloning. ArchWiki. Pristupljeno 19. studenoga 2026.
Sadržaj je pod licencijom GFDL 1.3 osim ako nije drugačije označeno. - ↑ Administrator: Kloniranje diskova, zašto je nužno? . Servisi RAM. 27. lipnja 2024. Pristupljeno 19. studenoga 2026.
- ↑ Boris Plavljanić: Kloniranje (tvrdog) diska – Clonezilla, Acronis True Image, Norton Ghost 15 . PC Chip. 6. kolovoza 2016. Pristupljeno 19. studenoga 2026.
Vanjske poveznice
- J.K.: Kloniranje SSD na HDD u Windows 10 . PC Chip. 16. kolovoza 2018.