Razlika između inačica stranice »Kruno Prijatelj«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnz)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Kruno Prijatelj'''-->'''Kruno Prijatelj''' ([[Split]], [[1922.]] - [[Split]], [[1998.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] povjesničar umjetnosti i sveučilišni profesor.  
Kruno Prijatelj''' ([[Split]], [[1922.]] - [[Split]], [[1998.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] povjesničar umjetnosti i sveučilišni profesor.  
Svojim predanim radom otkrio je mnoge dotad anonimne umjetnike, riješio mnogobrojna atribucijska pitanja za brojne umjetnine na istočnoj obali [[Jadran]]a. U svom vremenu bio je neosporno najbolji poznavatelj [[Barok|baroka]] u Dalmaciji, pa su ga i zvali - '''Prijateljem od baroka'''.
Svojim predanim radom otkrio je mnoge dotad anonimne umjetnike, riješio mnogobrojna atribucijska pitanja za brojne umjetnine na istočnoj obali [[Jadran]]a. U svom vremenu bio je neosporno najbolji poznavatelj [[Barok|baroka]] u Dalmaciji, pa su ga i zvali - '''Prijateljem od baroka'''.



Trenutačna izmjena od 16:07, 22. ožujka 2022.

Kruno Prijatelj (Split, 1922. - Split, 1998.), hrvatski povjesničar umjetnosti i sveučilišni profesor. Svojim predanim radom otkrio je mnoge dotad anonimne umjetnike, riješio mnogobrojna atribucijska pitanja za brojne umjetnine na istočnoj obali Jadrana. U svom vremenu bio je neosporno najbolji poznavatelj baroka u Dalmaciji, pa su ga i zvali - Prijateljem od baroka.

Životopis

Studirao je u burnim vremenima Drugog svjetskog rata; krenuo sa studijem Povijesti umjetnosti u Zagrebu, nastavio u Rimu, odakle se vratio u Zagreb, gdje je diplomirao (1946.). U Zagrebu je i doktorirao 1947. godine s radom Barok u Splitu. Od (1950.-1979.) radi kao direktor Galerije umjetnina Split (1950.-1979.), to su godine njegova najplodnijeg stvaralaštva, i najvećih doprinosa hrvatskoj povijesti umjetnosti. Njegovo hrabro otkriće slikarskog opusa Blaža Jurjeva,(slikara putnika), s razbacanim opusom od Zadra, Trogira, Splita do Dubrovnika, antologijski je primjer samozatajnog znanstvenog rada.

Bavio se je i pedagoškim radom, od 1972. godine radi kao honorarni profesor umjetnosti novoga vijeka na Sveučilištu u Zagrebu. Od 1979. godine do umirovljenja 1991. godine je redovni profesor na zadarskom Filozofskom fakultetu.

1968. je godine postao dopisnim članom HAZU, razreda za likovne umjetnosti. 1973. je došao do statusa dopisnog člana, a lipnja 1983. godine postao je redovnim članom HAZU.

Bibliografija

  • Barok u Splitu, Split(1947.)
  • Albanski umjetnik Andrija Aleši u Splitu i u Rabu, zajedno sa Cvitom Fiskovićem,(1948.)
  • Ivan Duknović, (1957.)
  • Studije o umjetninama u Dalmaciji I, Zagreb(1963.)
  • Klasicistički slikari Dalmacije, Split(1964.)
  • Slikar Blaž Jurjev, (1965.)
  • Studije o umjetninama u Dalmaciji II, Zagreb(1968.)
  • Studije o umjetninama u Dalmaciji III, Zagreb(1975.)
  • Studije o umjetninama u Dalmaciji IV, Zagreb(1983.)
  • Dalmatinsko slikarstvo 15. i 16. stoljeća, Zagreb(1983.)
  • Antun Motika (1902.-1992.), Zagreb(1992.)
  • Kroz povijest umjetnosti u Dalmaciji (XIII-XIX. st.), Split(1995.)

Vanjske poveznice

  • HAZU Preminuli članovi