KOS-ov film o Špegelju

KOS-ov film o Špegelju je film koji je snimila vojna protuobavještajna služba bivše SFRJ, KOS. Snimljen je i javno prikazan na državnoj televiziji 26. siječnja 1991. radi podjarivanja ponajprije srpskog stanovništva protiv Republike Hrvatske i svakog pokušaja njena naoružavanja. Njime je trebalo kompromitirati mladu hrvatsku demokraciju odnosno novu, nekomunističku Hrvatsku, raspiriti započetu pobunu Srba, te stvoriti uvjete za opći napad JNA dokazivanjem da Hrvatska naoružava tzv. paravojne postrojbe.

Opći podatci

Prikazan je u vrijeme kad je Hrvatska, onda kao dio Jugoslavije, imala probleme sa velikosrpskom pobunom pomognutom po JNA i drugim velikosrpskim kanalima. Ni takva Hrvatska sa smanjenim ozemljem koje je nadzirala nije bila povoljna za velikosrbe, nego su ju i takvu nastojali ukloniti. Očekivao se napad jugovojske iz vojarna na civilne djelove Hrvatske. Da bi nekako to onemogućili, policijske postrojbe i hrvatski građani su danju i noći bdjeli nad mostovima i prilazima vojarnama. Izgledi su bili slabi, jer je hrvatska strana bila vrlo slabo naoružana i vrlo tankih zaliha strjeljiva. Radi zbacivanja nepodobne im hrvatske demokratske vlasti, vrh vojske SFRJ, kojim su glavnu riječ imali Srbi i Crnogorci, u dosluhu sa srbijanskim republičkim vrhom pripremao je prikriveni državni udar kojim bi zauzeli Zagreb i srušili hrvatsku vlast. Za takav čin trebalo je demonizirati hrvatsku vlast, a javnost u Jugoslaviji pridobiti na stranu JNA, Srbije i pobunjenih Srba. Stoga je vojna protuobavještajna služba KOS pripremala "dokazni" film snimljen skrivenom kamerom. Pripreme su počele još od listopada 1990. godine.

JNA je zaprijetila da će izvršiti vojni udar i svrgnuti demokratsku izabranu vlast u Republici Hrvatskoj. Na to su se 21. siječnja skupilo oko 600 naoružanih domoljuba s područja bivše općine Virovitice predvođenih Đurom Dečakom (tadašnji tajnik Općinskog odbora HDZ-a) te opkolilo i blokiralo virovitičku vojarnu da bi zaštitilo novouspostavljenu hrvatsku vlast i stanovništva ovog kraja. No, već sljedećeg jutra su deblokirali vojarnu nakon zapovijedi hrvatskog vodstva.

Prigoda za emitiranje je bila iskoristiti vrijeme dok se međunarodna zajednica odnosno dok su se svjetske velesile vojnim i diplomatskim resursima bavile ratovanjem protiv Iraka Sadama Huseina. No, da bi se pokrenulo vojsku na takav potez, moralo ga je odobriti Predsjedništvo SFRJ. Da bi se napravio pritisak na nepodobne članove, a razjarilo srpsku i crnogorsku javnost, te antagoniziralo narode u SFRJ koji su bili za to da ostane Jugoslavija, jugovojska je pripremila filmsku krivotvorinu.

Film je bio dijelom operacije Štita, kojom se nastojalo spriječiti da se naoruža Hrvatska. Bitnu je ulogu imala informacija kapetana Vladimira Jagara "da je general Špegelj kontaktirao sa njim i tražio pomoć u vojnoj pobuni". Jagar je bio kapetan KOS-a, a njegov otac je bio je prijatelj iz lova sa Špegeljem, budući da su bili iz istog sela, Starog Gradca. Špegeljev kontakt s Jagarom bio je Špegeljev rođak Franjo Kovač koji je bio podređen Jagaru u vojsci. No, kapetan Jagar je smjesta prenio informaciju pukovniku Kelečeviću, a ovaj čelnom čovjeku KOS-a Aleksandru Vasiljeviću. Dio planirane akcije bio je uhićenje Špegelja i njegovih suradnika. U snimanju su glavnu ulogu imali Vasiljevićevi oficiri iz Pete armijske oblasti. Pripreme su tekle od 29. studenoga 1990. U uhićivanju glavnu su ulogu imali vojni specijalci iz Beograda, koji su poslani u Zagreb, Viroviticu, Koprivnicu i Bjelovar. Dan emitiranja filma bio je 25. siječnja 1991. Tog su dana Hrvatsku dočekala dva šoka. Prvo su tijekom dana uhićena dvojica, Đuro Dečak i Antun Habijanec. Zatim je Televizija Beograd emitirala film o takozvanoj "aferi Špegelj". Upućenim osobama koji se razumiju i ne nasijedaju na prvo što vide, bilo je jasno da se radi o namještenom narativu. Montiran je sadržaj tako da su naizmjence prikazani događaji s naknadno skrojenim vizualnim i tonskim prizorima, što je trebao biti dokazom da se Hrvatska nezakonito naoružava, no glavna poruka filma je bila da hrvatski državni i vojno-policijski vrh sprema masovni pokolj pristaša jugokomunističkog režima i časnicima JNA. Za tu svrhu skrivenom kamerom je prikazan general Martin Špegelj, ondašnji ministar obrane RH, gdje elaborira plan o napadu na vojarne i smaknuću vojnih osoba i njihovih obitelji. Gdje KOS-ova montaža nije mogla bolje podvaliti, prazninu je ispunjao spiker koji je prepričavao navodne Špegeljeve izjave. U istom filmu su optužene SAD i Mađarska. SAD jer su navodno obećale besplatnu vojnu pomoć Hrvatskoj, a Mađarska zbog "nezakonite prodaje" nekoliko tisuća komada lako pješačkog naoružanja (kalašnjikovi) hrvatskoj vlasti, koja je u filmu prikazana ustašoidnom. Te je večeri film prikazan dvaput, što je za ono vrijeme bilo vrlo rijetka pojava. Film je dijelom autentičan dijelom montiran film.

Snimanje i objava ovakva filma pokazivala je da su velikosrpske i jugounitarističke snage u srbijanskom civilnom vrhu i JNA bili spremni silom prekinuti demokratski razvitak hrvatskog društva te srušiti Hrvatsku kao takvu. Plan je bio da se zavede vojna diktatura JNA s kratkoročnim i lažnim ciljem očuvanja Jugoslavije, a na duži rok da Hrvatska prestane postojati i nestane u planovima Velike Srbije.

No, iako je čelna osoba JNA Veljko Kadijević to tražio, na Predsjedništvu Jugoslavije nije prošao zahtjev JNA zahvaljujući glasu bosanskog Srbina Bogića Bogićevića.

Nekoliko dana kasnije uhićen je Vinko Belobrk. Uhićene su i aktivne vojne osobe Franjo Kovač i Vlado Šabarić (zapovjednik karaule kod Virovitice), koje su se stavili na raspolaganje obrani RH. KOS-ovci nisu uspjeli uhititi Ivana Belanija, osobu iz užeg kruga vojno organiziranih domoljuba ni Martina Špegelja. Njima je poslije suđeno pred vojnim sudom JNA (Virovitička skupina).

Pitanja koja su ostala otvorenim, gledano s interesa hrvatske strane, jesu ta da kako je iskusni general JNA i bivši zapovjednik V. vojne oblasti Martin Špegelj postupio krajnje naivno, neoprezno i kao birtijaški razmetljivi hvalisavac, dopustivši si da ga KOS snimi i pri tome izgovori stvari (rečenice kao da je naručila srpska strana), koje su mogle opasno kompromitirati ionako krhku hrvatsku vlast i prouzročiti državni udar. Ostali iz organizacije naoružavanja su uhićeni, dok se Špegelj uspio skloniti u Austriju. U svezi s time je Špegeljev stav iz mjeseci poslije, o sveopćem napadu na vojarne JNA. Predsjednik Tuđman je to odbio, a admiral Domazet-Lošo je to ocijenio kao "nešto što bi željeli i predložili u to vrijeme i sami vodeći srpski generali, Kadijević ili admiral Mamula, koji su jasno i glasno rekli da je njima trebao tada legitimitet za napad na Hrvatsku". Naposljetku je ljeta 1991. Tuđman smijenio Špegelja. Nastavno na Špegeljeve prijašnje postupke je povezanost sa skupinom sabornika koji su usred rata pokušali masovnim prelaskom u drugu stranku iz HDZ-a izvršiti politički prevrat u Hrvatskom Saboru. Vodeća osoba tog prevrata Stjepan Mesić je prešao u HNS, u kojem je bio izvršni potpredsjednik i predsjednik zagrebačke gradske organizacije. Špegelj je također postao članom HNS-a u kojem je obnašao visoke dužnosti u predsjedništvu i Savjetu stranke.