Otpad: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m no summary specified |
||
| Redak 26: | Redak 26: | ||
== Vanjske poveznice == | == Vanjske poveznice == | ||
==Izvori== | ==Izvori== | ||
{{Izvori}} | {{Izvori}} | ||
[[Kategorija:Otpad| ]] | [[Kategorija:Otpad| ]] | ||
Posljednja izmjena od 3. studeni 2021. u 00:09
Otpad je svaka tvar ili predmet koje posjednik odbacuje, namjerava ili mora odbaciti. Ovisno o svojstvima otpada, otpad se može podijeliti na opasni, neopasni i inertni otpad.
Po mjestu nastanka, razlikuju se više vrsta otpada: komunalni otpad, proizvodni otpad, ambalažni otpad, otpad iz rudarstva i eksploatacije mineralnih sirovina, otpadni električki i elektronički uređaji i oprema, vozila kojima je istekao vijek trajanja, otpadne gume, građevinski otpad, infektivni otpad iz zdravstvenih ustanova, otpadna ulja, mulj iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, itd.
Otpad po svojstvima[uredi]
Opasni otpad[uredi]
Sadržava tvari s jednim od svojstava: eksplozivnost, radioaktivnost, štetnost, toksičnost, kancerogenost, reaktivnost, nagrizanje, teratogenost, ekotoksičnost i svojstvo otpuštanja otrovnih plinova kemijskom reakcijom ili biološkom razgradnjom.
Inertni otpad[uredi]
Otpad koji ne ugrožava okoliš jer uopće ne sadržava ili sadržava malo tvari štetnih po okoliš.
Posljedice i troškovi otpada[uredi]
Troškovi zaštite okoliša[uredi]
Neadekvatno gospodarenje otpadom može dovesti do masovne pojave glodavaca i insekata koji mogu uzrokovati gastrointestinalne parazite, žutu groznicu, pojavu crva, kugu i dr. Izlaganje otrovnom otpadu, pogotovo izlaganje nusproduktima paljenja otpada mogu uzrokovati teška zdravstvena oboljenja kao što su karcinomi. Toksični otpad može zagaditi površinske vode, podzemne vode, tlo i zrak. Na odlagalištima otpada često zbog neadekvatnog zbrinjavanja dolazi do povećane koncentracije metana.[1]
Društveni troškovi[uredi]
Gospodarenje otpadom predstavlja veliki problem zaštite okoliša u nerazvijenim zemljama trećeg svijeta, ali i u nekim razvijenim zemljama. Jedan od glavnih problema današnjice predstavlja konstantno prebacivanje otpada iz razvijenih zemalja u one nerazvijene, a često se kod tih prebacivanja otpad ne zbrine po propisima, odnosno najvišim standardima.[2]
Ekonomski troškovi[uredi]
Ekonomski troškovi zbrinjavanja otpada su visoki te se gospodarenje otpadom najčešće financira iz državnog ili lokalnog proračuna.[3] Značajne uštede na troškovima gospodarenja otpadom mogu se napraviti modernizacijom opreme za prikupljanje otpada, modifikacijom motornih vozila i javnom edukacijom o problemima zagađenja i neadekvatnog odlaganja otpada. Kako bi reducirale troškove i generalni volumen otpada određene zemlje u svijetu primjenjuju "pay as you throw" (hrv. plati koliko baciš) metodu. Recikliranje otpada također dovodi do smanjenja troškova gospodarenja tako što u konačnici smanjuje volumen proizvedenog otpada.