Stjepan Kugli

Stjepan Kugli (Srbija, Novi Sad, 1851. - Hrvatska, Zagreb, 1915.), hrvatski knjižar, nakladnik i tiskar.

Ovaj članak ili dio članka zahtijeva stilsku doradu. (Rasprava) Članci na Hrvatskoj internetskoj enciklopediji (HIE) moraju biti pisani enciklopedijskim stilom.

Stjepan Kugli je zanat izučio kod bečkih knjižara Hermana Mainza i Rudolfa Lechnera. U Zagrebu je najprije radio kao pomoćnik u knjižari Lavoslava Hartmana u Ilici 30., knjižara i tiskara, koji je svoju radnju otkupio od samog Ljudevita Gaja. Godine 1881. zajedno sa Albertom Deutschom preuzima Hartmanovu tiskaru i knjižaru, koje od 1902. vodi sam. Godine 1915. umire i ostavlja, već tada poznato i renomirano poduzeće svojoj trojici sinova, Rudolfu, Ivi i Zlatku.

U svojem radu je bio izrazito temeljit, vrijedan i točan, a osim toga imao je čvrste veze sa njemačkim knjižarstvom i tamošnjim knjižarskim središtima Bečom, Leipzigom i Berlinom. Osim tih veza surađivao je sa francuskim, talijanskim, ruskim, poljskim, češkim, srpskim knjižarima i nakladnicima. Zahvaljujući svojoj profesionalnosti imao je otvorene razne puteve pomoći inozemnih knjižara, a s time je gradio i svoju veliku knjižarsko-trgovačku mrežu.

Godine 1881. Kugli i Deutsch izdaju bibliografsko-knjižarski časopis pod naslovom "Književni vjesnik", koje je trebao upoznati strani svijet sa novostim u hrvatskoj književnosti, ali i hrvatsku javnost sa novostima u svjetskoj književnosti. Osim reklamiranja hrvatske književnosti u svijetu, Kugli i Deutsch su se trudili nabavljati Hartmanovih i Gajevih nakladnina, otkupljivati sva izdanja Matice hrvatske, nekad Matice ilirske, koja nisu bila prodana njezinim članovima. Tako su 1903. od R.F. Aurea otkupili najstariju postojeću knjižaru Franje Župana sa nakladninama Franje i Lavoslava Župana, Albrechta, Fiedlera i Aurea.

Tokom godina usavršili su svoju štampariju, preuzeli prodaju papira te usporedno uz tiskaru i knjižaru otvorili knjigoveznicu. Time su stvorili jedan od prvih tiskarsko-knjižarskih zavoda u Zagrebu. Izavali su listove "Dom i sviet", "Pariška moda", "Zvekan", "Glazba", "Gimnastika", brojne spise za mladež, izdanja za puk i građanstvo. Usporedno s tim su izdali i "Novu zagrebačku kuharicu Marije Kumičić" kojom su izazvali podsmijeh kolega tiskara i knjižara, ali su se proslavili među običnim pukom. Osim toga izdavali su hrvatske zakone s komentarima, razne propise, postupke i tumače.

Godine 1896. slavili su 40-tu godišnjicu knjižare, nekad Gajeve, pa Hartmanove te za tu priliku izdaju popis vlastite knjižare. Popis je imao abecedni raspored prema prezimenima autora, a sadržavao je naslove knjiga, spisa, muzikalija, zemljovida, učila, školskih potrepština, risanki i pisanki te izdanja Matice hrvatske koja su oni prikupili.

Godine 1898. izdaju "Povijest književnosti hrvatske i srpske". Sljedeće godine izdaju "Povijest Hrvata", "Gramatiku i stilistiku hrvatskog ili srpskog književnog jezika", "Pregled povijesti hrvatskog naroda", "Povijest Hrvata, Srba i Slovenaca" te tim izdanjima, kao i ostalom nakladom postaju knjižarom Kraljevskog sveučilišta Jugoslavije i jugoslavenske akademije. Njezine naklade raspačava nadalje 400-tinjak knjižara diljem prostora bivše Jugoslavije, Europe, sjeverne i južne Amerike, Afrike, Azije, Australije, što je značilo proboj hrvatske knjige na svjetsko tržište.

Stjepan Kugli je bio osoba od velikog značaja za hrvatsko nakladništvo i knjižarstvo, kao i za samu povijest i promicanje Hrvatske u svijetu, što govori i činjenica je tiskao djela gotovo svih velikana hrvatske književnosti druge polovice XIX. stoljeća.