Razlika između inačica stranice »Stjepan Deverić«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Trener/izbornik/igrač +{{Infookvir nogometaš/trener/izbornik))
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Stjepan Deverić'''-->{{Trener/izbornik/igrač
<!--'''Stjepan Deverić'''-->{{Infookvir nogometaš/trener/izbornik
| ime                              = Stjepan Deverić
| ime                              = Stjepan Deverić
| slika                            =  
| slika                            =  

Trenutačna izmjena od 06:54, 2. siječnja 2022.

Stjepan Deverić
Osobni podatci
Puno ime Stjepan Deverić
Nadimak Štef
Rođenje 20. kolovoza 1961.
Položaj napadač
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1979.1984.
1984.1987.
1987.1991.
1991.1994.
Dinamo Zagreb
Hajduk Split
Dinamo Zagreb
Sturm Graz
0102 00(27)
0055 00(15)
0045 000(8)
0036 00(13)
Reprezentativna karijera
1982.1984. Flag of Yugoslavia (1946-1992).svg Jugoslavija 0006 000(5)
Trenerska karijera
NK Zagorec
HNK Segesta
NK Marsonia
HŠK Zrinjski Mostar
NK Dinamo (omladinski pogon)
Belasica Petrić
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Portal o životopisima
Portal o športu

Stjepan Deverić (Velika Gorica, 20. kolovoza 1961.), bivši je hrvatski nogometaš, sada nogometni trener.

Igračka karijera

Klupska karijara

Deverić je počeo svoju karijeru u zagrebačkom Dinamu u tadašnjoj Saveznoj ligi Jugoslavije 1979. godine. Ostao je u Dinamu do 1984. godine, igrajući u 345 utakmica i postignuvši 158 pogotka. 1984. godine prešao je u splitski Hajduk gdje je ostao do 1987. godine. U tom razdoblju je igrao u 114 utakmica i postigao je 42 pogotka.

Statistika u Hajduku [1]
Natjecanje Nastupi Zgoditci
Prvenstvo 55 15
Kup 9 9
Superkup 0 0
Međunarodne 11 4
Splitski podsavez 0 0
Ukupno 75 28

Prijateljske 39 14
Sveukupno 114 42

Prvi mu je službeni nastup (početni sastav) u kupu pobjednika kupova 3. listopada 1984. u Splitu protiv Dinama iz Moskve, kada ujedno postiže i jedan zgodittak. Drugi pogodak postigao je Zlatko Vujović, a završilo je s 2:5.

1987. godine vratio se je u Dinamo i tu ostaje do 1990. godine. Nakon hrvatske neovisnosti, igrao je u inozemstvu, u Sturmu iz Graza (1991.1992.) i FC Lebringu.

Reprezentativna karijera

Bio je član jugoslavenske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj 1982. godine, ali nije igrao. Također je bio član momčadi koja je osvojila brončanu medalju na Olimpijskim igrama 1984. godine. Na tim Olimpijskim igrama postigao je 5 pogodaka te je tako postao najbolji strijelac turnira zajedno s Borislavom Cvetkovićem i Danielom Xuerebom te dijele naslov najboljega strijelca.[2] Za Jugoslaviju nastupao je 6 puta.

Trenerska karijera

Trenirao je NK Zagorec, HNK Segestu, NK Marsoniu, HŠK Zrinjski i bugarsku Belasicu Petrić, koju je preuzeo 14. travnja 2008. godine i spasio od ispadanja. Jedno vrijeme bio je i trener u Dinamovoj Nogometnoj školi Hitrec-Kacijan.

Izvori