Antonio Ive: razlika između inačica
Prijeđi na navigaciju
Prijeđi na pretraživanje
Nema sažetka uređivanja |
|||
| Redak 11: | Redak 11: | ||
| zanimanje = [[filolog]] [[romanist]] | | zanimanje = [[filolog]] [[romanist]] | ||
}} | }} | ||
'''Antonio Ive''' ([[Rovinj]], [[13. kolovoza]] [[1851.]]– [[Graz]], [[9. siječnja]] [[1937.]].) [[Talijani|talijanski]] je [[filolog]], [[Austrija|austrijski ]] sveučilišni profesor, istraživač istarskih romanskih govora. | '''Antonio Ive''' ([[Rovinj]], [[13. kolovoza]] [[1851.]]– [[Graz]], [[9. siječnja]] [[1937.]].) [[Talijani|talijanski]] je [[filolog]], [[fokloristika|folklorist]], [[Austrija|austrijski ]] sveučilišni profesor, istraživač istarskih i krčkih romanskih govora.<ref name=dbi/> | ||
== Životopis == | == Životopis == | ||
===Obrazovanje=== | ===Obrazovanje=== | ||
Gimnaziju je maturirao u [[Koper|Kopru]]. Studirao je romansku filologiju u [[Beč]]u ([[Adolfo Mussafia]]), u Italiji (Graziadio Isaia Ascoli, Giovanni Flechia, Ernesto Monaci, Domenico Comparetti, Alessandro D'Ancona), te u [[Pariz]]u (Gaston Paris, [[Paul Meyer]], Arsène Darmesteter). Diplomirao je u Beču [[1874.]] Habilitirao se također u Beču pod vodstvom Adolfa Mussafije. | Gimnaziju je maturirao u [[Koper|Kopru]]. Studirao je romansku filologiju u [[Beč]]u ([[Adolfo Mussafia]]), u Italiji (Graziadio Isaia Ascoli, Giovanni Flechia, Ernesto Monaci, Domenico Comparetti, Alessandro D'Ancona), te u [[Pariz]]u (Gaston Paris, [[Paul Meyer]], Arsène Darmesteter). Diplomirao je u Beču [[1874.]] Habilitirao se također u Beču pod vodstvom [[Adolfo Mussafia|Adolfa Mussafije]]. | ||
===Sveučilišni i znanstveni rad=== | ===Sveučilišni i znanstveni rad=== | ||
Od [[1893.]] do [[1922.]] bio je profesor talijanistike na Sveučilištu u Grazu. Među njegovim studentima bio je [[Karl von Ettmayer]]. Istaknuo se istraživanjima usmene tradicije u Istri, te romanskih govora, ponajviše [[Ladinski jezik|ladinskog]] [[supstrat (lingvistika)|supstrata]] u rovinjskom govoru, [[Istrorumunjski jezik|istrorumunjskoga]] i [[dalmatski jezik|dalmatskoga]]. | Od [[1893.]] do [[1922.]] bio je profesor talijanistike na Sveučilištu u Grazu. Među njegovim studentima bio je [[Karl von Ettmayer]]. Istaknuo se istraživanjima usmene tradicije u Istri, te romanskih govora, ponajviše [[Ladinski jezik|ladinskog]] [[supstrat (lingvistika)|supstrata]] u rovinjskom govoru, [[Istrorumunjski jezik|istrorumunjskoga]] i [[dalmatski jezik|dalmatskoga]]. | ||
Sakupljao je pučke pjesme, basne i pripovijetke.<ref name=dbi/> | |||
=== Ostalo === | === Ostalo === | ||
Knjige i Ivine zbirke čine dio zbirka Knjižnice [[Zavičajni muzej Grada Rovinja|Zavičajnog muzeja Grada Rovinja]].<ref>[https://dbi.hr/zavicajni-muzej-grada-rovinja-museo-civico-della-cittadi-rovigno/ ''Zavičajni muzej Grada Rovinja / Museo civico della Citta’di Rovigno '']. Društvo bibliotekara Istre. Pristupljeno 26. veljače 2026.</ref> | Knjige i Ivine zbirke čine dio zbirka Knjižnice [[Zavičajni muzej Grada Rovinja|Zavičajnog muzeja Grada Rovinja]].<ref name=dbi>[https://dbi.hr/zavicajni-muzej-grada-rovinja-museo-civico-della-cittadi-rovigno/ ''Zavičajni muzej Grada Rovinja / Museo civico della Citta’di Rovigno '']. Društvo bibliotekara Istre. Pristupljeno 26. veljače 2026.</ref> | ||
==Važnija djela== | ==Važnija djela== | ||
| Redak 42: | Redak 44: | ||
== Izvori == | == Izvori == | ||
{{izvori}} | {{izvori}} | ||
{{GLAVNIRASPORED:Ive, Antonio}} | {{GLAVNIRASPORED:Ive, Antonio}} | ||
[[Kategorija:Životopisi, Rovinj]] | |||
[[Kategorija:Hrvatski jezikoslovci]] | [[Kategorija:Hrvatski jezikoslovci]] | ||
[[Kategorija: | [[Kategorija:Skupljači narodnih pjesama]] | ||
Posljednja izmjena od 26. veljača 2026. u 02:06
| Antonio Ive | |
| Antonio Ive | |
| Rođenje | 13. kolovoza 1851. |
|---|---|
| Smrt | 9. siječnja 1937. |
| Nacionalnost | Talijan |
| Zanimanje | filolog romanist |
Antonio Ive (Rovinj, 13. kolovoza 1851.– Graz, 9. siječnja 1937..) talijanski je filolog, folklorist, austrijski sveučilišni profesor, istraživač istarskih i krčkih romanskih govora.[1]
Životopis
Obrazovanje
Gimnaziju je maturirao u Kopru. Studirao je romansku filologiju u Beču (Adolfo Mussafia), u Italiji (Graziadio Isaia Ascoli, Giovanni Flechia, Ernesto Monaci, Domenico Comparetti, Alessandro D'Ancona), te u Parizu (Gaston Paris, Paul Meyer, Arsène Darmesteter). Diplomirao je u Beču 1874. Habilitirao se također u Beču pod vodstvom Adolfa Mussafije.
Sveučilišni i znanstveni rad
Od 1893. do 1922. bio je profesor talijanistike na Sveučilištu u Grazu. Među njegovim studentima bio je Karl von Ettmayer. Istaknuo se istraživanjima usmene tradicije u Istri, te romanskih govora, ponajviše ladinskog supstrata u rovinjskom govoru, istrorumunjskoga i dalmatskoga.
Sakupljao je pučke pjesme, basne i pripovijetke.[1]
Ostalo
Knjige i Ivine zbirke čine dio zbirka Knjižnice Zavičajnog muzeja Grada Rovinja.[1]
Važnija djela
- Canti popolari istriani: raccolti a Rovigno e annotati. — Roma; Torino; Firenze: Ermanno Loescher, 1877. — XXXII, 383 p. — (Canti e racconti del popolo italiano, vol. 5.)
- Novelline popolari rovignesi. — Vienna: Coi tipi di Adolfo Holzhausen, 1877. — 32 p. — (Nella raccolta del Comparetti, vol. V)
- Fiabe popolari rovignesi. — Vienna: A. Holzhausen, 1878. — 26 p.
- Analisi di Franz Miklosich «Ueber die Wanderungen der Rumunen in den dalmatinschen Alpen und den Karpaten» // Romania, 9e année. F. Vieweg, Libraire-Éditeur (Paris, 1880). — SS. 320—328
- Raccolta di proverbi istriani. — Vienna, 1881
- Mario Mandalari, Giuseppe Mazzatinti & Antonio Ive Rimatori napoletani del quattrocento. — Caserta: Premiato Stab. Tip. A. Iaselli, 1885. — 198 p.
- L’antico dialetto di Veglia. // Archivio Glottologico Italiano. — Roma; Torino; Firence: Ermanno Loesher, 1886. — Vol. 9. — P. 115—187, anastatski reproducirano u: Matteo Bartoli, Il Dalmatico, ur. Aldo Duro, Roma: Treccani, 2000
- Saggi di dialetto rovignese. — Trieste: Tipografia del Lloyd austro-ungarico, 1888. — 78 p.
- Die istrianischen Mundarten. // Vierundvierzigstes Programm des K. K. Staats-Gymnasiums in Innsbruck: Veröffentlicht am Schlusse des Schuljahres. Bd. 44, 1892/93. — Innsbruk: Druck der Wagner’schen Universitäts-Buchdruckerei, 1893. — S. 1—42
- Die istrianischen Mundarten. — Wien: Verlag des Verfassers — Druck von Gerold’s Sohn, 1893. — 42, 3 s.
- I dialetti ladino-veneti dell’Istria. — Strasburgo : Karl J. Trübner, 1900. — xxiv, 209 p; novo izdanje: Bologna: A. Forni, 1975
- Canti popolari in veglioto odierno. — Bologna : Forni Editore, [1900?]. — 40 p.
- Quarnàro o Carnàro? Quarnéro o Carnèro? Postilla etimologica. — Parenzo: Tipografia Gaetano Coana, 1902. — PP. 9.
- Canti popolari Velletrani: con illustrazioni e note musicali. / Pubblicazione incoraggiata dall’I.R. Ministero del Culto e dell’Istruzione. — Roma: E. Loescher & Co. (W. Regenberg), 1907. — xxxii, [1], 339 p. (Bologna, 1972)
- Fiabe istriane. / Ediz. critica a cura di Laura Oretti. — Gorizia: Editrice goriziana, 1993. — 220, [1] p. — (Il Biancospino, Collana di testi e studi etnografici, 7)
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Zavičajni muzej Grada Rovinja / Museo civico della Citta’di Rovigno . Društvo bibliotekara Istre. Pristupljeno 26. veljače 2026.