Josip Farčić

Josip Farčić (1. siječnja 1945.), srbijanski košarkaš. Igrao je na poziciji centra, lijevom rukom. Običavao je iz igre pucati na koš jednom rukom. Igrao za čačanski Borac te beogradske Partizan i IMT. Visine 205 cm.

Životopis

Rodio se u Sarvašu u obitelji Hrvata podrijetlom s Korčule. Obitelj mu je prije Drugoga svjetskog rata išla na rad u Makedoniju. Ondje su boravili sve dok iz bugarska okupacija 1941. nije natjerala na odlaza te su otišli u Hrvatsku, u Slavoniju. Ondje se rodio u Sarvašu na 1. siječnja 1945. godine. Poslije njega dobio je još dva brata i tri sestre, koji nisu pošli športaškim putem. Pošao je vojničkom karijerom te je postao dočasnik JNA. Bio je raspoređen 1962. u čačanski garnizon JNA. U to je vrijeme Borac iz Čačka bio vrlo ambiciozan. Tražili su centra i tad su treneri Aleksandar Stefanović i Slobodan Koprivica uočili visokog momka na čačanskom Korzu. Uspostavili su komunikaciju, i već na prvoj probi pred njima u gimnaziji, svaki put je pogađao koš premda je prvi put u životu igrao košarku. Prvu utakmicu za Borac odigrao je 1964. na pripremnom turniru u Kumanovu.

Prepoznatljiva načina izvođenja slobodnih bacanja, kakav je uglavnom iščezao do sredine 1970-ih te ga rijetki igrači danas koriste, "odozdol". Igrao je do 1977. godine. Prvotno ih je izvodio jednom rukom, lijevom, ali kad je vidio Radivoja Koraća krenuo ga je oponašati.

Borac je pokušavao ući u prvu ligu, a s Farčićem mu je to uspjelo. 1963. i 1964. bili su doprvacima Srbije, ali nisu prošli kvalifikacije za Prvu saveznu ligu. 1965. s Farčićem u postavi je opet bio prvak Srbije te je izborio Prvu saveznu ligu na kvalifikacijama u Ivangradu (Berane). Stručnjaci su uočili njegove igre te je 1966. pozvan u reprezentaciju za koju je tijekom priprema odigrao četiri utakmice, no na koncu nije ušao u završni sastav. Borac je s Farčićem uz manje prekide (1968., 1976./77., 1980./81., 1989./91.) bio prvoligašem sve do prestanka postojanja Jugoslavije. Kao vojna osoba, a Partizanu je trebao igrač na toj poziciji, prekomandiran je u Partizan. U Partizanu je igrao od 1967. do 1977., osvojivši 1975./76. prvi Partizanov naslov prvaka. Za jugoslavensku reprezentaciju igrao je 1975. na balkanskom prvenstvu u Rumunjskoj i osvojio zlato. Nakon Partizana opet se vratio u matični Borac za koji je igrao 1977./78.. Borac je te sezone bio 5. čime je izborio pravo igrati u Kupu Radivoja Koraća u sezoni 1978./79.. Tu sezonu nije bio u Borcu, nego je otišao u beogradski IMT za koji je igrao do 1981. godine. Uz igranje, završio je vojnu školu te stekao čin. Umirovio se u činu kapetana JNA. Oženio se u Srbiji te je poslije otišao živjeti u Draževac kod Beograda.