Požeška gora: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
 
Redak 18: Redak 18:
{{drugo značenje2|[[Babja gora (razdvojba)]]}}
{{drugo značenje2|[[Babja gora (razdvojba)]]}}


'''Požeška gora''', [[gora]] smještena južno od [[Požega|Požege]] u središnjoj [[Slavonija|Slavoniji]]. Požeška gora nalazi se istočno od [[Psunj]]a i zapadno od [[Dilj]]a, na južnom rubu [[Požeška kotlina|Požeške kotline]]. Prostrana je i niska gora koj ase pruža pravcem istok-zapad, od [[Pleterenica|Pleternice]] na istoku do na zapadu [[Nova Gradiška|Nove Gradiške]].<ref name=želj>[https://www.hpdzeljeznicar.hr/izleti/pozeska-gora-04-03-2023-pl-kuca-bajin-kijer-kapavac-i-maksimov-hrast ''Požeška gora 04.03.2023. (pl.kuća Bajin Kijer, Kapavac i Maksimov hrast) '']. HPD Željezničar Zagreb. Pristupljeno 2. siječnja 2026.</ref>
'''Požeška gora''', [[gora]] smještena južno od [[Požega|Požege]] u središnjoj [[Slavonija|Slavoniji]]. Požeška gora nalazi se istočno od [[Psunj]]a i zapadno od [[Dilj]]a, na južnom rubu [[Požeška kotlina|Požeške kotline]]. Prostrana je i niska gora koj ase pruža pravcem istok-zapad, od [[Pleterenica|Pleternice]] na istoku do na zapadu [[Nova Gradiška|Nove Gradiške]].<ref name=želj>[https://www.hpdzeljeznicar.hr/izleti/pozeska-gora-04-03-2023-pl-kuca-bajin-kijer-kapavac-i-maksimov-hrast ''Požeška gora 04.03.2023. (pl.kuća Bajin Kijer, Kapavac i Maksimov hrast) '']. HPD Željezničar Zagreb. Pristupljeno 2. veljače 2026.</ref>


Najviši vrh Požeške gore, Kapavac, nalazi se na 618 metara [[nadmorska visina|nadmorske visine]].<ref>Statistički ljetopis Republike Hrvatske 2011., str. 42</ref>  
Najviši vrh Požeške gore, Kapavac, nalazi se na 618 metara [[nadmorska visina|nadmorske visine]].<ref>Statistički ljetopis Republike Hrvatske 2011., str. 42</ref>  


Najzapadniji dio Požeške gore zove se Babja gora.<ref name=želj/><ref>[https://slavonski-planinari.hr/pohod-slavonskim-planinama-3-ciklus-2-dionica-babja-i-pozeska-gora-od-strmca-do-orljave/ ''Pohod slavonskim planinama, 3. ciklus, 2. dionica_ Babja i Požeška gora, od Strmca do Orljave '']. Planinarska udruga Slavonski planinari. Pristupljeno 2. siječnja 2026.</ref> Vrhovi su: Tromeđa 612 m, Kapavac 618 m, Lokve 611 m, Kutnjača 521 m. Jugozapadni greben se zove Svinjčina.<ref>[https://planinarski-portal.org/kt-hpo/info/8-pozeska-gora-vrh-maksimov-hrast/ '' KT HPO - 8. Požeška gora - vrh Maksimov hrast'']. Planinarski portal. Pristupljeno 2. siječnja 2026.</ref>
Najzapadniji dio Požeške gore zove se Babja gora.<ref name=želj/><ref>[https://slavonski-planinari.hr/pohod-slavonskim-planinama-3-ciklus-2-dionica-babja-i-pozeska-gora-od-strmca-do-orljave/ ''Pohod slavonskim planinama, 3. ciklus, 2. dionica_ Babja i Požeška gora, od Strmca do Orljave '']. Planinarska udruga Slavonski planinari. Pristupljeno 2. veljače 2026.</ref> Vrhovi su: Tromeđa 612 m, Kapavac 618 m, Lokve 611 m, Kutnjača 521 m. Jugozapadni greben se zove Svinjčina.<ref>[https://planinarski-portal.org/kt-hpo/info/8-pozeska-gora-vrh-maksimov-hrast/ '' KT HPO - 8. Požeška gora - vrh Maksimov hrast'']. Planinarski portal. Pristupljeno 2. veljače 2026.</ref>


Na gori je šuma [[Hrast kitnjak|hrasta kitnjaka]]. Od znamenitosti su ostatci zidina [[Vrhovački grad|Vrhovačkog grada]] na 433 metra nadmorske visine. Od viših kota tu je kota Maksimov Hrast na 614 metara nadmorske visine i kota Velika kobila na 432 metra nadmorske visine.<ref>Martina Šega: [https://planinarimo.info/vrhovacki-grad/ ''Vrhovački grad ''], Planinarimo.info. 30. siječnja 2016. Pristupljeno 12. ožujka 2019.</ref> Istočni dio Požeške gore je pitomiji, a zapadni viši i šumovitiji.
Na gori je šuma [[Hrast kitnjak|hrasta kitnjaka]]. Od znamenitosti su ostatci zidina [[Vrhovački grad|Vrhovačkog grada]] na 433 metra nadmorske visine. Od viših kota tu je kota Maksimov Hrast na 614 metara nadmorske visine i kota Velika kobila na 432 metra nadmorske visine.<ref>Martina Šega: [https://planinarimo.info/vrhovacki-grad/ ''Vrhovački grad ''], Planinarimo.info. 30. siječnja 2016. Pristupljeno 12. ožujka 2019.</ref> Istočni dio Požeške gore je pitomiji, a zapadni viši i šumovitiji.

Posljednja izmjena od 2. veljača 2026. u 20:30

Požeška gora
Požeška gora
Visina Kapavac 618 m
Država / pokrajina Hrvatska
Dio gorja Panonsko gorje
Koordinate 45°17′N 17°35′E / 45.283°N 17.583°E / 45.283; 17.583
Najbliži gradovi Požega, Pleternica
Ostali vrhovi Maksimov hrast (614 m),
Velika kobila (432 m)
Požeška gora na zemljovidu Hrvatska
Požeška gora
Požeška gora
Pozicija Požeške gore na karti Hrvatske

Za druga značenja, pogledajte Babja gora (razdvojba).

Požeška gora, gora smještena južno od Požege u središnjoj Slavoniji. Požeška gora nalazi se istočno od Psunja i zapadno od Dilja, na južnom rubu Požeške kotline. Prostrana je i niska gora koj ase pruža pravcem istok-zapad, od Pleternice na istoku do na zapadu Nove Gradiške.[1]

Najviši vrh Požeške gore, Kapavac, nalazi se na 618 metara nadmorske visine.[2]

Najzapadniji dio Požeške gore zove se Babja gora.[1][3] Vrhovi su: Tromeđa 612 m, Kapavac 618 m, Lokve 611 m, Kutnjača 521 m. Jugozapadni greben se zove Svinjčina.[4]

Na gori je šuma hrasta kitnjaka. Od znamenitosti su ostatci zidina Vrhovačkog grada na 433 metra nadmorske visine. Od viših kota tu je kota Maksimov Hrast na 614 metara nadmorske visine i kota Velika kobila na 432 metra nadmorske visine.[5] Istočni dio Požeške gore je pitomiji, a zapadni viši i šumovitiji.

Ispod Babje gore 2020-ih je planiran istoimeni tunel.

Izvori

  1. 1,0 1,1 Požeška gora 04.03.2023. (pl.kuća Bajin Kijer, Kapavac i Maksimov hrast) . HPD Željezničar Zagreb. Pristupljeno 2. veljače 2026.
  2. Statistički ljetopis Republike Hrvatske 2011., str. 42
  3. Pohod slavonskim planinama, 3. ciklus, 2. dionica_ Babja i Požeška gora, od Strmca do Orljave . Planinarska udruga Slavonski planinari. Pristupljeno 2. veljače 2026.
  4. KT HPO - 8. Požeška gora - vrh Maksimov hrast. Planinarski portal. Pristupljeno 2. veljače 2026.
  5. Martina Šega: Vrhovački grad , Planinarimo.info. 30. siječnja 2016. Pristupljeno 12. ožujka 2019.