More actions
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Vokalno-instrumentalni sastav Jukić''' | {{napraviti}} | ||
'''Vokalno-instrumentalni sastav Jukić''' je bh. bogoslovski vokalno-instrumentalni sastav iz [[Sarajevo|Sarajeva]].<ref name=ofsframa>[https://frama-ofs.com/index.php/novosti/1024-kako-je-nastao-vis-jukic ''Kako je nastao VIS Jukić'']. Portal FRAME i OFS Bosne Srebrene. Pristupljeno 5. prosinca 2025.</ref> | |||
== Povijest == | |||
Nastao je u Sarajevu 1970-ih u okviru Zbora franjevačke teologije ''Jukić''. Poticaj za osnivanje došlo je iz vjere prosvjedničkog pokreta mladeži 1960-ih uvjerenih da mogu promijeniti svijet. Svjetska je mladež djelovala kroz [[supkultura|subkulture]] u ''undergroundu'' sustava. Crkvenu mladež to je također zahvatilo. Dodatno ih je potaknula dinamika [[Drugi vatikanski sabor|Drugog vatikanskog sabora]]. Prvu opremu, pojačalo i orgulje Hohner, te bas, ritam i solo gitaru, nabavili su vlastitim radom. Dana kad su izveli u crkvi prvu misu s električnim gitarama i bubnjevima u Crkvi, francuska ''Radost moje mladosti'', ljude je zbunilo, ali su bili svjesni da se se sva svjetovnost mora posvetiti, pa i strastveni ritam koji su plesali svi mladi svijeta. Najveća briga članova je bilo naći kvalitetne vjerske tekstove, pa su se opredijelili za biblijske tekstove i hrvatsku književnost. Glazbeno su htjeli biti jake svirke, a ne mlake i sladunjave. Izvodili su pjesme zagrebačkog [[VIS Žeteoci|VIS-a Žetelaca]] te [[gospel|američke]] [[Spiritual (glazba)|crnačke]] duhovne pjesme. Poslije su pratili duhovnu pjesmu po svijetu, prevodili ju, prepjevavali i izvodili. Postupno su pisali svoje tekstove i skladbe. Novu opremu nabavili su 1974. godine od sarajevskog ''Jutra'' (od kojeg se razvilo [[Bijelo dugme]]): pojačalo Marshall i bubnjevi, a potom novi razglas Yamaha, a svoju staru opremu dali su [[Franjevačka klasična gimnazija u Visokom|podmladku]] u Visokom. Tih je godina VIS Jukić bio na razini sarajevskih kvalitetnih sastava. U duhovnom životu Sarajeva uprisutnjavali su se svirkom na nedjeljnoj studentskoj misi u [[crkva sv. Ante u Sarajevu|crkvi sv. Ante]] na [[Bistrik]]u. <ref name=ofsframa/> | |||
Svirali su po župama diljem BiH, mise i duge popodnevne koncerte. Tek nakon desetljeća rada odlučili su nešto staviti na nosač zvuka. U to je vrijeme na čelo ''Jukića'' [[Ivan Opačak]]. Na želju i prijedlog Ive Markovića krenulo se raditi materijal za prvi album. Snimalo se u studiju sarajevske grupe [[Resonansa|Resonanse]], a završili ga u Bošnjacima kod [[Želimir Babogredac]]. Nosač zvuka ''Tko me to nepoznatog voli'' su objavili u izdanju [[Kršćanska sadašnjost]]. Premda nevrhunskoj snimateljskoj tehnici, nosač zvuka je u u krugu najkvalitetnijih ostvarenja na području suvremene duhovne glazbe u hrvatskom kulturnom prostoru. <ref name=ofsframa/> | |||
Nakon ovoga albuma događa se kriza u nastupima te u jednom trenutku sastav prestsao je djelovati. Ali, školske godine 1983./84. entuzijasti su dobili dopuštenje za sastaviti sastav. Moralo se poći ni od čega, jer su se okupili novi članovi, od kojih neki čak nikada nisu nastupali. Tad su napravljene nove skladbe i demoi. Povodom 700 godina dolaska franjevaca u Bosnu, objavljen je album ''Uhapšen u svojoj magli''. Građa za album je odasvud skupljena ali je album ispao izvrstan. [[Slavko Nedić]] je aranžirao skladbe. Snimljen je u studiju Monitor u Zagrebu 1991.. Sastav je nastupao i dalje po BiH, po misama, mladomisničkim slavljima. Pred rat se zbio i nastup na Hrvatskoj televiziji skladbom ''Malo mira''. <ref name=ofsframa/> | |||
== Članovi == | |||
Na prvim nastupima bili su u sastavu: <ref name=ofsframa/> | |||
* Rudo Barišić (solo) | |||
* Ivan Marić (bas) | |||
* [[Šimun Ćorić|Šito Ćorić]] (ritam) | |||
* Slavko Novokmet (bubnjevi). | |||
== Nagrade i priznanja == | == Nagrade i priznanja == | ||
* 2014.: [[Porin (nagrada)|Porin]] za album ''[[Pjesma nad pjesmama]]'', u kategoriji Najbolji album duhovne glazbe, objavio [[Croatia Records]] | * 2014.: [[Porin (nagrada)|Porin]] za album ''[[Pjesma nad pjesmama]]'', u kategoriji Najbolji album duhovne glazbe, objavio [[Croatia Records]] | ||
== Izvori == | |||
{{izvori}} | |||
== Vanjske poveznice == | == Vanjske poveznice == | ||
| Redak 9: | Redak 26: | ||
[[Kategorija:Sarajevski glazbeni sastavi]] | [[Kategorija:Sarajevski glazbeni sastavi]] | ||
[[Kategorija:Katoličanstvo u Bosni i Hercegovini]] | |||
Inačica od 5. prosinac 2025. u 03:48
x
Vokalno-instrumentalni sastav Jukić je bh. bogoslovski vokalno-instrumentalni sastav iz Sarajeva.[1]
Povijest
Nastao je u Sarajevu 1970-ih u okviru Zbora franjevačke teologije Jukić. Poticaj za osnivanje došlo je iz vjere prosvjedničkog pokreta mladeži 1960-ih uvjerenih da mogu promijeniti svijet. Svjetska je mladež djelovala kroz subkulture u undergroundu sustava. Crkvenu mladež to je također zahvatilo. Dodatno ih je potaknula dinamika Drugog vatikanskog sabora. Prvu opremu, pojačalo i orgulje Hohner, te bas, ritam i solo gitaru, nabavili su vlastitim radom. Dana kad su izveli u crkvi prvu misu s električnim gitarama i bubnjevima u Crkvi, francuska Radost moje mladosti, ljude je zbunilo, ali su bili svjesni da se se sva svjetovnost mora posvetiti, pa i strastveni ritam koji su plesali svi mladi svijeta. Najveća briga članova je bilo naći kvalitetne vjerske tekstove, pa su se opredijelili za biblijske tekstove i hrvatsku književnost. Glazbeno su htjeli biti jake svirke, a ne mlake i sladunjave. Izvodili su pjesme zagrebačkog VIS-a Žetelaca te američke crnačke duhovne pjesme. Poslije su pratili duhovnu pjesmu po svijetu, prevodili ju, prepjevavali i izvodili. Postupno su pisali svoje tekstove i skladbe. Novu opremu nabavili su 1974. godine od sarajevskog Jutra (od kojeg se razvilo Bijelo dugme): pojačalo Marshall i bubnjevi, a potom novi razglas Yamaha, a svoju staru opremu dali su podmladku u Visokom. Tih je godina VIS Jukić bio na razini sarajevskih kvalitetnih sastava. U duhovnom životu Sarajeva uprisutnjavali su se svirkom na nedjeljnoj studentskoj misi u crkvi sv. Ante na Bistriku. [1]
Svirali su po župama diljem BiH, mise i duge popodnevne koncerte. Tek nakon desetljeća rada odlučili su nešto staviti na nosač zvuka. U to je vrijeme na čelo Jukića Ivan Opačak. Na želju i prijedlog Ive Markovića krenulo se raditi materijal za prvi album. Snimalo se u studiju sarajevske grupe Resonanse, a završili ga u Bošnjacima kod Želimir Babogredac. Nosač zvuka Tko me to nepoznatog voli su objavili u izdanju Kršćanska sadašnjost. Premda nevrhunskoj snimateljskoj tehnici, nosač zvuka je u u krugu najkvalitetnijih ostvarenja na području suvremene duhovne glazbe u hrvatskom kulturnom prostoru. [1]
Nakon ovoga albuma događa se kriza u nastupima te u jednom trenutku sastav prestsao je djelovati. Ali, školske godine 1983./84. entuzijasti su dobili dopuštenje za sastaviti sastav. Moralo se poći ni od čega, jer su se okupili novi članovi, od kojih neki čak nikada nisu nastupali. Tad su napravljene nove skladbe i demoi. Povodom 700 godina dolaska franjevaca u Bosnu, objavljen je album Uhapšen u svojoj magli. Građa za album je odasvud skupljena ali je album ispao izvrstan. Slavko Nedić je aranžirao skladbe. Snimljen je u studiju Monitor u Zagrebu 1991.. Sastav je nastupao i dalje po BiH, po misama, mladomisničkim slavljima. Pred rat se zbio i nastup na Hrvatskoj televiziji skladbom Malo mira. [1]
Članovi
Na prvim nastupima bili su u sastavu: [1]
- Rudo Barišić (solo)
- Ivan Marić (bas)
- Šito Ćorić (ritam)
- Slavko Novokmet (bubnjevi).
Nagrade i priznanja
- 2014.: Porin za album Pjesma nad pjesmama, u kategoriji Najbolji album duhovne glazbe, objavio Croatia Records