More actions
preuzeto s hr.wikipedije |
|||
| Redak 25: | Redak 25: | ||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Turković je iz Kraljevice [[1842.]] godine prešao u [[Karlovac]] kod starijeg brata Ivana. Kod njega je stekao vrijedno trgovačko iskustvo što mu je omogućilo da se samostalno počne baviti trgovinom [[hrast]]ovim [[dužica]]ma i [[žitarice|žitom]]. U tom poslu bio je vrlo uspješan. U vrijeme [[Hrvatska u Revoluciji 1848.|revolucionarnih previranja]] [[1848.]] godine najveća tvrtka za trgovinu drvom, od Lorenza Ciotta iz [[Rijeka|Rijeke]], predala mu je kompletnu manipulaciju robom u Karlovcu. Godine [[1858.]] je s [[Franjo Türk (stariji)|Franjom Türkom]] osnovao [[poduzeće]] Turković-Türk, koje je bilo vodeće u trgovini [[drvo]]m u Hrvatskoj, a djelovalo do [[1886.]] godine. Karlovac je bio u to vrijeme središte trgovine drvom.<ref name="encik">{{Citiranje weba |title=Turković, Vjenceslav |url=https://enciklopedija.hr/clanak/62786 |work=Hrvatska enciklopedija |publisher=Leksikografski zavod Miroslav Krleža |access-date=22. veljače 2023.}}</ref><ref name="daz">[https://www.daz.hr/vodic/site/article/hr-dazg-1006-obitelj-turkovic HR-DAZG-1006 Obitelj Turković], ''[[Državni arhiv u Zagrebu]]'' Pristupljeno 22. veljače 2023.</ref><ref name="zic">Žic, Igor: [http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=69&C=21 Kraljevica, II. dio], ''Šušačka revija'' br. 69</ref><ref>[https://tehnika.lzmk.hr/turkovic-vjenceslav/ Turković, Vjenceslav, poduzetnik, brodovlasnik], ''tehnika.lzmk.hr'' Pristupljeno 8. travnja 2023.</ref> | Turković je iz Kraljevice [[1842.]] godine prešao u [[Karlovac]] kod starijeg brata Ivana. Kod njega je stekao vrijedno trgovačko iskustvo što mu je omogućilo da se samostalno počne baviti trgovinom [[hrast]]ovim [[dužica]]ma i [[žitarice|žitom]]. U tom poslu bio je vrlo uspješan. U vrijeme [[Hrvatska u Revoluciji 1848.|revolucionarnih previranja]] [[1848.]] godine najveća tvrtka za trgovinu drvom, od Lorenza Ciotta iz [[Rijeka|Rijeke]], predala mu je kompletnu manipulaciju robom u Karlovcu. Godine [[1858.]] je s [[Franjo Türk (stariji)|Franjom Türkom]] osnovao [[poduzeće]] [[Türk i Turković|Turković-Türk]], koje je bilo vodeće u trgovini [[drvo]]m u Hrvatskoj, a djelovalo do [[1886.]] godine. Karlovac je bio u to vrijeme središte trgovine drvom.<ref name="encik">{{Citiranje weba |title=Turković, Vjenceslav |url=https://enciklopedija.hr/clanak/62786 |work=Hrvatska enciklopedija |publisher=Leksikografski zavod Miroslav Krleža |access-date=22. veljače 2023.}}</ref><ref name="daz">[https://www.daz.hr/vodic/site/article/hr-dazg-1006-obitelj-turkovic HR-DAZG-1006 Obitelj Turković], ''[[Državni arhiv u Zagrebu]]'' Pristupljeno 22. veljače 2023.</ref><ref name="zic">Žic, Igor: [http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=69&C=21 Kraljevica, II. dio], ''Šušačka revija'' br. 69</ref><ref>[https://tehnika.lzmk.hr/turkovic-vjenceslav/ Turković, Vjenceslav, poduzetnik, brodovlasnik], ''tehnika.lzmk.hr'' Pristupljeno 8. travnja 2023.</ref> | ||
Turković je aktivno uključen u društveni i politički život u Karlovcu. Njegova kuća bila je okupljalište mnogih gradskih intelektualaca i uglednika pa i sami [[biskup]] [[Josip Juraj Strossmayer]] kao i [[Franjo Rački]]. Često je u svojoj kući priređivao koncerte i zabave. Djelovao je kao član mnogih gradskih društava, a [[1864.]] godine izabran je za predsjednika Ilirske čitaonice. Izabran je za narodnog zastupnika grada Karlovca u [[Hrvatski sabor|Hrvatskom saboru]] [[1865.]] godine.<ref name="daz"/> U Saboru je bio do [[1871.]] godine.<ref name="encik"/><ref>[https://zavicajnikalendar.gkka.hr/30-travanj/ 30. travnja kalendar], ''zavicajnikalendar.gkka.hr'' Pristupljeno 8. travnja 2023.</ref> | Turković je aktivno uključen u društveni i politički život u Karlovcu. Njegova kuća bila je okupljalište mnogih gradskih intelektualaca i uglednika pa i sami [[biskup]] [[Josip Juraj Strossmayer]] kao i [[Franjo Rački]]. Često je u svojoj kući priređivao koncerte i zabave. Djelovao je kao član mnogih gradskih društava, a [[1864.]] godine izabran je za predsjednika Ilirske čitaonice. Izabran je za narodnog zastupnika grada Karlovca u [[Hrvatski sabor|Hrvatskom saboru]] [[1865.]] godine.<ref name="daz"/> U Saboru je bio do [[1871.]] godine.<ref name="encik"/><ref>[https://zavicajnikalendar.gkka.hr/30-travanj/ 30. travnja kalendar], ''zavicajnikalendar.gkka.hr'' Pristupljeno 8. travnja 2023.</ref> | ||
Posljednja izmjena od 17. lipanj 2025. u 02:35
| Vjenceslav Turković | |
| Rođenje | 28. rujna 1826. Kraljevica, Banska Hrvatska |
|---|---|
| Smrt | 30. travnja 1902. Karlovac, Trojedna Kraljevina |
| Djeca | 5 |
| Rođaci | Turković Kutjevski |
Vjenceslav Turković (negdje Vencel i Vinko; Kraljevica, 28. rujna 1826. – Karlovac, 30. travnja 1902.), bio je hrvatski gospodarstvenik, brodovlasnik i trgovac.
Životopis
Turković je iz Kraljevice 1842. godine prešao u Karlovac kod starijeg brata Ivana. Kod njega je stekao vrijedno trgovačko iskustvo što mu je omogućilo da se samostalno počne baviti trgovinom hrastovim dužicama i žitom. U tom poslu bio je vrlo uspješan. U vrijeme revolucionarnih previranja 1848. godine najveća tvrtka za trgovinu drvom, od Lorenza Ciotta iz Rijeke, predala mu je kompletnu manipulaciju robom u Karlovcu. Godine 1858. je s Franjom Türkom osnovao poduzeće Turković-Türk, koje je bilo vodeće u trgovini drvom u Hrvatskoj, a djelovalo do 1886. godine. Karlovac je bio u to vrijeme središte trgovine drvom.[1][2][3][4]
Turković je aktivno uključen u društveni i politički život u Karlovcu. Njegova kuća bila je okupljalište mnogih gradskih intelektualaca i uglednika pa i sami biskup Josip Juraj Strossmayer kao i Franjo Rački. Često je u svojoj kući priređivao koncerte i zabave. Djelovao je kao član mnogih gradskih društava, a 1864. godine izabran je za predsjednika Ilirske čitaonice. Izabran je za narodnog zastupnika grada Karlovca u Hrvatskom saboru 1865. godine.[2] U Saboru je bio do 1871. godine.[1][5]
Turković je unaprijedio naslijeđeno brodogradilište u Kraljevici, u kojem je pokrenuo gradnju velikih jedrenjaka 1868. godine. Brodograditelj Vatroslav Arčanin za njega izgradio pet velikih jedrenjaka: Grad Karlovac (1868.), Josip Juraj Strossmayer (1869.), Kraljevica (1870.), Tri brata (1871.) i Tri sina (1875.). Jedrenjak Tri sina bio je nosivosti 1200 tona, Kraljevica oko 838 t, a Tri brata oko 535 t. Jedrenjaci su plovili po cijelom svijetu, a njima su zapovijedali i upravljali domaći pomorski kapetani.[3][6]
Kutjevačko dobro
Godine 1882. na dražbi koju je raspisala Zemaljska vlada, kupljeno je Kutjevačko dobro uključujući i Dvorac Kutjevo.[7] Na dražbu su pristigle tri ponude, a najveća ponuda dolazila je od kompanije Turković-Türk u iznosu od 1.350.000 forinti. Kupoprodajni ugovor je potpisan 10. srpnja 1882. godine, a potpisnici su bili Turković i Franjo Türk kao kupci. Ukupna površina poduzeća iznosi 14.549 hektara, pri čemu je 11.967 hektara bilo pod šumom što je bio glavni razlog kupovine imanja, jer se poduzeće Turković-Türk bavilo trgovinom drva. Preostali dio zemljišta je bilo gospodarsko.[8]
Tijekom šezdeset i tri godine Turković te njegovi sinovi i unuci podigli su Kutjevačko dobro i doveli ga do najvećega procvata. Kutjevo postaje poznato u vinogradarskim i vinarskim krugovima u svijetu. Podižu velike vinograde i voćnjake (plantaža Draganlug tada najveća u Europi), dovode stručnu radnu snagu i unapređuju uzgoj vinove loze i podrumarstvo te mijenjaju navike i praksu lokalnoga stanovništva.[9][10]
Brak i potomstvo
Podrobniji članak o temi: Turković KutjevskiTurkovićeva supruga zvala se Ivana (Johanna), rođena Amšel. Imali su petero djece, kćeri Ljuboslavu (rođenu 1852.) i Jelku (rođenu 1859.) i te sinove Petra Dragana (rođenog 1855.) i Milana (rođenog 1857.) i Ivana.[11] Sinovi Petar Dragan i Milana su 1911. godine od austrijskog cara Franje Josipa dobili barunat s pridjevom Kutjevski.[8] Sinovi Petra Dragana Vladimir i Davorin su se oženili kćerkama Josipa Gorupa pl. Slavinjskog. Sin Milan je oženio kćerku baruna Jovana Živkovića Fruškogorskog, dugogodišnjega podbana i jednoga od autora Hrvatsko-ugarske nagodbe.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 "Turković, Vjenceslav". Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. https://enciklopedija.hr/clanak/62786 Pristupljeno 22. veljače 2023.
- ↑ 2,0 2,1 HR-DAZG-1006 Obitelj Turković, Državni arhiv u Zagrebu Pristupljeno 22. veljače 2023.
- ↑ 3,0 3,1 Žic, Igor: Kraljevica, II. dio, Šušačka revija br. 69
- ↑ Turković, Vjenceslav, poduzetnik, brodovlasnik, tehnika.lzmk.hr Pristupljeno 8. travnja 2023.
- ↑ 30. travnja kalendar, zavicajnikalendar.gkka.hr Pristupljeno 8. travnja 2023.
- ↑ ARČANIN, Vatroslav, brodograditelj, hbl.lzmk.hr Pristupljeno 8. travnja 2023.
- ↑ Propada paviljon koji su gradu Zagrebu poklonili svjetski poznati voćari: ‘Tu piju pa ga razvale‘, Jutarnji list Pristupljeno 22. veljače 2023.
- ↑ 8,0 8,1 Puljić, Matej: Obitelj Turković kao privredni čimbenik razvoja i modernizacije požeške kotline (Arhivirano 11. veljače 2023.)
- ↑ DINASTIJA TURKOVIĆ Kako je jedna stara fotografija otkrila neobičnu priču o plemićkoj obitelji, Rijeci i – Novom listu, Novi list Pristupljeno 22. veljače 2023.
- ↑ Katalog izložbe Obitelj Turković i Kutjevo, Pristupljeno 22. veljače 2023.
- ↑ Vjenceslav (Vencel, Vinko) Turković, geni.com Pristupljeno 22. veljače 2023.