Razlika između inačica stranice »Atonalitetnost«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnz)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Atonalitetnost'''-->'''Atonalitetnost''' je naziv za stilsku značajku suvremene glazbe koja se očituje u odsustvu [[tonalitet]]a, odnosno bilo kakvih tonalitetnih [[Harmonija (glazba)|harmonijskih odnosa]].<ref>[[Nikša Gligo]]. ''Pojmovni vodič kroz glazbu 20. stoljeća'', Zagreb: MIC KDZ/Matica hrvatska 1996., str. 13, {{ISBN|953-96779-0-4}}</ref> Ravnopravnost svih 12 [[ton]]ova temperiranoga sustava osnova je međusobnih tonskih i harmonijskih kombinacija. [[Arnold Schönberg]] prvi je sustavno proučavao i primijenio atonalitetnost u svojim [[skladba]]ma. Poslije njega su i mnogi drugi [[skladatelj]]i rabili atonalitetnost kao svojevrstan sustav, osobito skladatelji tzv. [[eksperimentalna glazba|eksperimentale glazbe]].
'''Atonalitetnost''' je naziv za stilsku značajku suvremene glazbe koja se očituje u odsustvu [[tonalitet]]a, odnosno bilo kakvih tonalitetnih [[Harmonija (glazba)|harmonijskih odnosa]].<ref>[[Nikša Gligo]]. ''Pojmovni vodič kroz glazbu 20. stoljeća'', Zagreb: MIC KDZ/Matica hrvatska 1996., str. 13, {{ISBN|953-96779-0-4}}</ref> Ravnopravnost svih 12 [[ton]]ova temperiranoga sustava osnova je međusobnih tonskih i harmonijskih kombinacija. [[Arnold Schönberg]] prvi je sustavno proučavao i primijenio atonalitetnost u svojim [[skladba]]ma. Poslije njega su i mnogi drugi [[skladatelj]]i rabili atonalitetnost kao svojevrstan sustav, osobito skladatelji tzv. [[eksperimentalna glazba|eksperimentale glazbe]].


== Izvori ==
== Izvori ==

Trenutačna izmjena od 22:54, 7. svibnja 2022.

Atonalitetnost je naziv za stilsku značajku suvremene glazbe koja se očituje u odsustvu tonaliteta, odnosno bilo kakvih tonalitetnih harmonijskih odnosa.[1] Ravnopravnost svih 12 tonova temperiranoga sustava osnova je međusobnih tonskih i harmonijskih kombinacija. Arnold Schönberg prvi je sustavno proučavao i primijenio atonalitetnost u svojim skladbama. Poslije njega su i mnogi drugi skladatelji rabili atonalitetnost kao svojevrstan sustav, osobito skladatelji tzv. eksperimentale glazbe.

Izvori

  1. Nikša Gligo. Pojmovni vodič kroz glazbu 20. stoljeća, Zagreb: MIC KDZ/Matica hrvatska 1996., str. 13, ISBN 953-96779-0-4