More actions
m Zamjena teksta - '[[18' u '[[medicina u 18' |
m Zamjena teksta - '<!--'''Iv(.*)'''-->' u '' |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Ivan August Kaznačić''' (''Giovanni Agosto Casnacich'') ([[Dubrovnik]], [[26. travnja]] [[medicina u 1817.]]<ref name="books.google.hr">Dominique Kirchneer Reill:[http://books.google.hr/books?id=6tNPEQ4PAXgC&pg=PA129&lpg=PA129&dq=%22Ivan+August+Kazna%C4%8Di%C4%87%22+1817&source=bl&ots=0LOEQUEUmF&sig=Qi04PzllOSxb18Ei0BYWnnvrpvk&hl=hr&sa=X&ei=PmI_VLjbDKfOygPBgoLYCg&ved=0CEIQ6AEwBw#v=onepage&q=%22Ivan%20August%20Kazna%C4%8Di%C4%87%22%201817 Nationalists Who Feared the Nation: Adriatic Multi-Nationalism in Habsburg Dalmatia, Trieste and Venice], Stanford University Press, 2012., {{ISBN|9780804774468}}, [[Google Knjige]], str. 129.</ref> {{--}} Dubrovnik, [[13. veljače]] [[medicina u 1883.]])<ref name="Marinović">Ivo Marinović: [http://hrcak.srce.hr/file/121206 Reminiscencije na doktora Emanuela Luxarda (1848.–1905.) i obitelj Mihe Klaića (1829.–1896.)], Acta med-hist Adriat 2008;6(1), str. 109., 112.</ref> je bio hrvatski [[liječnik]], [[hrvatska književnost|književnik]], kulturni djelatnik, hrvatski preporoditelj. | |||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Posljednja izmjena od 22. lipanj 2025. u 11:55
Ivan August Kaznačić (Giovanni Agosto Casnacich) (Dubrovnik, 26. travnja medicina u 1817.[1] − Dubrovnik, 13. veljače medicina u 1883.)[2] je bio hrvatski liječnik, književnik, kulturni djelatnik, hrvatski preporoditelj.
Životopis
Rodio se je u Dubrovniku 1817. godine. Školu je pohađao u rodnom Dubrovniku i u Zadru. U Beči i Padovi studirao je medicinu. Po završetku studija vratio se je u Dubrovnik gdje je bio liječnik. Bio je ravnateljem dubrovačke bolnice dva desetljeća, sve do smrti. Naslijedio ga je dr Emanuel Luxardo.[2]
Osim u medicini, djelovao je na kulturnom i hrvatskom preporodnom polju. Bio je istraživač književne povijesti, bibliograf, arhivist, književni kritičar, publicist, esejist, pisac književnopovijesnih osvrta, pjesama. Objavljivao je usmenu književnost.
Uređivao je hrvatske preporodne listove Zoru dalmatinsku[3] i Srđ. Pisao je za književni godišnjak Dubrovnik, cvijet narodnog jedinstva, Slovincu i La Favilli iz Trsta. Katalogizirao je hrvatske rukopise knjižnice samostana Male braće u Dubrovniku.
Preveo je na talijanski hrvatsku gramatiku Vjekoslava Babukića.
Obitelj
Sin je hrvatskog preporoditelja i pjesnika Antuna Kaznačića (1784. - 1874.) i sinovac pomorskog kapetana, crtača zemljovida i konzula Dubrovačke Republike u Genovi i Carigradu prije Napoleona, Ivana Antuna Kaznačića (1758. - 1850.).[1]
Djela o njemu
- Stanislava Stojan: Ivan August Kaznačić: knjizževnik i kulturni djelatnik, Dubrovnik : Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 1993.[4]
Izvori
- [arhiva.dubrovnik-festival.hr/lgs.axd?t=16&id=94185 Studentski teatar Lero, Dubrovnik. Davor Mojaš: Ljepirice], Dubrovačke ljetne igre, kolovoz 2011., str. 4.-5.
- ↑ 1,0 1,1 Dominique Kirchneer Reill:Nationalists Who Feared the Nation: Adriatic Multi-Nationalism in Habsburg Dalmatia, Trieste and Venice, Stanford University Press, 2012., ISBN 9780804774468, Google Knjige, str. 129.
- ↑ 2,0 2,1 Ivo Marinović: Reminiscencije na doktora Emanuela Luxarda (1848.–1905.) i obitelj Mihe Klaića (1829.–1896.), Acta med-hist Adriat 2008;6(1), str. 109., 112.
- ↑ Šime Batović (ur.), Zora dalmatinska (1844-1849) - zbornik radova sa znanstvenog skupa „150. obljetnica Zore dalmatinske“ održanog u Zadru 13.-15. listopada 1994., Matica hrvatska Zadar, Zadar 1995.
- ↑ Ivan August Kaznačić: književnik i kulturni djelatnik, Worldcat.org