Moj tata spava s anđelima: razlika između inačica
Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Moj tata spava s anđelima''' (naslov 1. izdanja) / '''Mali ratni dnevnik''' (naslov 2. dop. izdanja) je roman za djecu hrvatskog književnika Stje...«. Oznaka: poveznice na razdvojbe |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 4: | Redak 4: | ||
1997. godine roman je doživio je i svoje ponovljeno, dopunjeno izdanje ''Mali ratni dnevnik''. Drugo izdanje ''Moj tata spava s anđelima'' znatno je dopunjeno u drugom izdanju objavljenom 1997. pod naslovom ''Moj tata spava s anđelima / Mali ratni dnevnik''. Od onda je izašlo preko 11 izdanja.<ref name=mozaik/> | 1997. godine roman je doživio je i svoje ponovljeno, dopunjeno izdanje ''Mali ratni dnevnik''. Drugo izdanje ''Moj tata spava s anđelima'' znatno je dopunjeno u drugom izdanju objavljenom 1997. pod naslovom ''Moj tata spava s anđelima / Mali ratni dnevnik''. Od onda je izašlo preko 11 izdanja.<ref name=mozaik/> | ||
Istočnosrijemski pandan sudbine Hrvata za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku je književno djelo ''Antimemoari I. & II. - kako je umirao moj narod'' [[Marko Kljajić|Marka Kljajića]] (nakladnik Hrvatska čitaonica "Fischer", Surčin).<ref name="jesu li">Davor Taslidžić: [http://www.glas-slavonije.hr/542427/11/Povijesne-daljine-i-blizine-Jesu-li-Hrvati-u-Srijemu-devedesetih-bili-ljudi-bez-sudbine ''Povijesne daljine i blizine: Jesu li Hrvati u Srijemu devedesetih bili ljudi bez sudbine? '']. Glas Slavonije. 10. veljače 2024. Pristupljeno 12. veljače 2024.</ref> | Istočnosrijemski pandan sudbine Hrvata za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku je književno djelo ''Antimemoari I. & II. - kako je umirao moj narod'' [[Marko Kljajić|Marka Kljajića]] (nakladnik Hrvatska čitaonica "Fischer", Surčin).<ref name="jesu li">Davor Taslidžić: [http://www.glas-slavonije.hr/542427/11/Povijesne-daljine-i-blizine-Jesu-li-Hrvati-u-Srijemu-devedesetih-bili-ljudi-bez-sudbine ''Povijesne daljine i blizine: Jesu li Hrvati u Srijemu devedesetih bili ljudi bez sudbine? '']. Glas Slavonije. 10. veljače 2024. Pristupljeno 12. veljače 2024.</ref> | ||
''Moj tata spava s anđelima'' je već 1994. prevedena na talijanski i objavljena u Milanu. Za drugo izdanje je u znatnoj mjeri dopunjena te objavljena 1997. godine pod naslovom ''Moj tata spava s anđelima / Mali ratni dnevnik'' i od onda je izašlo preko 11 izdanja. Izdanje iz 1997. prevedeno je na slovački i objavljeno u Bratislavi.<ref name=mozaik/> | |||
Roman ''Mali ratni dnevnik'' je bio obveznom školskom lektirom za 6. razred od 1996., a onda su 2006. iz ogranka [[Srpsko kulturno društvo "Prosvjeta"|SKD Prosvjeta]] iz [[Donji Lapac|Donjeg Lapca]] (općine s većinskim srpskim stanovništvom), na inicijativu skupine roditelja uputili predstavku protiv te knjige ministru [[Dragan Primorac|Primorcu]], u kojoj su tražili "''povlačenje te knjige iz obvezatne školske lektire jer je ksenofobična, puna govora mržnje i uvredljiva za srpsku manjinu u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]''". Roman inače govori o djevojčici Cvijeti koja opisuje svoje doživljaje i zbivanja u opkoljenome [[Osijek]]u, odlaske u skloništa, spoznaje o broju poginulih i ranjenih sugrađana, slušanju priča o srušenim kućama u susjedstvu, cjelodnevnom popravljanju kuće od razaranja što su ga počinili velikosrbi itd..<ref>[http://www.fokus-tjednik.hr/vijest_arhiva.asp?vijest=1426&izdanje=68 Fokus] Stjepan Babić: O malome ratnome dnevniku, 8. prosinca 2006. </ref> Junakinja je dvanaestogodišnja Osječanka koja piše dnevnik od prvog tjedna školske godine 1991./1992., koja ne počinje nastavom, nego opsadom grada. U dnevniku je zabilježila svoja razmišljanja, događaje oko sebe, prepričala je razgovore s roditeljima i prijateljicama, uvrstila je pristigla joj pisma i pjesme koje čuje na radiju.<ref name=mozaik/> | Roman ''Mali ratni dnevnik'' je bio obveznom školskom lektirom za 6. razred od 1996., a onda su 2006. iz ogranka [[Srpsko kulturno društvo "Prosvjeta"|SKD Prosvjeta]] iz [[Donji Lapac|Donjeg Lapca]] (općine s većinskim srpskim stanovništvom), na inicijativu skupine roditelja uputili predstavku protiv te knjige ministru [[Dragan Primorac|Primorcu]], u kojoj su tražili "''povlačenje te knjige iz obvezatne školske lektire jer je ksenofobična, puna govora mržnje i uvredljiva za srpsku manjinu u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]''". Roman inače govori o djevojčici Cvijeti koja opisuje svoje doživljaje i zbivanja u opkoljenome [[Osijek]]u, odlaske u skloništa, spoznaje o broju poginulih i ranjenih sugrađana, slušanju priča o srušenim kućama u susjedstvu, cjelodnevnom popravljanju kuće od razaranja što su ga počinili velikosrbi itd..<ref>[http://www.fokus-tjednik.hr/vijest_arhiva.asp?vijest=1426&izdanje=68 Fokus] Stjepan Babić: O malome ratnome dnevniku, 8. prosinca 2006. </ref> Junakinja je dvanaestogodišnja Osječanka koja piše dnevnik od prvog tjedna školske godine 1991./1992., koja ne počinje nastavom, nego opsadom grada. U dnevniku je zabilježila svoja razmišljanja, događaje oko sebe, prepričala je razgovore s roditeljima i prijateljicama, uvrstila je pristigla joj pisma i pjesme koje čuje na radiju.<ref name=mozaik/> | ||
Inačica od 13. veljača 2024. u 17:53
Moj tata spava s anđelima (naslov 1. izdanja) / Mali ratni dnevnik (naslov 2. dop. izdanja) je roman za djecu hrvatskog književnika Stjepana Tomaša. Tomaš ga je oblikovao kao niz dnevničkih zapisa.[1]
Prvo izdanje objavio je nakladnik Mladost. Djelo je potresan je dokument groznih vremena velikosrpske agresije na Hrvatsku krajem ljeta i u jesen 1991. godine[2], dobu kad su hrvatski civili iskusili težak život zbog terorističke naravi velikosrpske agresije, u kojoj su djeca ostala grubo uskraćena za svakodnevne životne radosti i normalno odrastanje zbog obijesti, arogantnosti i silenosti velikosrba koji su u to vrijeme još uživali potporu međunarodne zajednice. Osobito su to osjetila djeca uz krajeve blizu granice sa Srbijom, pobunjeničkim krajevima u Hrvatskoj i uz granice buduće Republike Srpske u BiH. 1997. godine roman je doživio je i svoje ponovljeno, dopunjeno izdanje Mali ratni dnevnik. Drugo izdanje Moj tata spava s anđelima znatno je dopunjeno u drugom izdanju objavljenom 1997. pod naslovom Moj tata spava s anđelima / Mali ratni dnevnik. Od onda je izašlo preko 11 izdanja.[1] Istočnosrijemski pandan sudbine Hrvata za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku je književno djelo Antimemoari I. & II. - kako je umirao moj narod Marka Kljajića (nakladnik Hrvatska čitaonica "Fischer", Surčin).[2]
Moj tata spava s anđelima je već 1994. prevedena na talijanski i objavljena u Milanu. Za drugo izdanje je u znatnoj mjeri dopunjena te objavljena 1997. godine pod naslovom Moj tata spava s anđelima / Mali ratni dnevnik i od onda je izašlo preko 11 izdanja. Izdanje iz 1997. prevedeno je na slovački i objavljeno u Bratislavi.[1]
Roman Mali ratni dnevnik je bio obveznom školskom lektirom za 6. razred od 1996., a onda su 2006. iz ogranka SKD Prosvjeta iz Donjeg Lapca (općine s većinskim srpskim stanovništvom), na inicijativu skupine roditelja uputili predstavku protiv te knjige ministru Primorcu, u kojoj su tražili "povlačenje te knjige iz obvezatne školske lektire jer je ksenofobična, puna govora mržnje i uvredljiva za srpsku manjinu u Hrvatskoj". Roman inače govori o djevojčici Cvijeti koja opisuje svoje doživljaje i zbivanja u opkoljenome Osijeku, odlaske u skloništa, spoznaje o broju poginulih i ranjenih sugrađana, slušanju priča o srušenim kućama u susjedstvu, cjelodnevnom popravljanju kuće od razaranja što su ga počinili velikosrbi itd..[3] Junakinja je dvanaestogodišnja Osječanka koja piše dnevnik od prvog tjedna školske godine 1991./1992., koja ne počinje nastavom, nego opsadom grada. U dnevniku je zabilježila svoja razmišljanja, događaje oko sebe, prepričala je razgovore s roditeljima i prijateljicama, uvrstila je pristigla joj pisma i pjesme koje čuje na radiju.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Moj tata spava s anđelima. Mozaik knjiga. Pristupljeno 12. veljače 2024.
- ↑ 2,0 2,1 Davor Taslidžić: Povijesne daljine i blizine: Jesu li Hrvati u Srijemu devedesetih bili ljudi bez sudbine? . Glas Slavonije. 10. veljače 2024. Pristupljeno 12. veljače 2024.
- ↑ Fokus Stjepan Babić: O malome ratnome dnevniku, 8. prosinca 2006.