SMDS

SMDS (eng. ‘‘Switched Multimegabit Data Service’’) je javna, paketno-komutirana usluga namijenjena poduzećima koja trebaju razmjenjivati velike količine podataka s drugim poduzećima preko širokopojasne mreže na nekonstantnoj ili naletnoj osnovi. Ona proširuje performanse i učinkovitost lokalne mreže (LAN) poduzeća na široko područje na preklopljenoj, po potrebi osnovi. Za ovakvu vrstu razmjene podataka, SMDS pruža arhitekturu, kao i skup usluga. SMDS je dizajniran za umjerene veze širine pojasa - 1-34 megabita u sekundi. To ga čini savršeno prikladnim i pristupačnim za LAN-ove s takvim zahtjevima. Prije 1995. godine, jedini način za povezivanje LAN-ova bio je kroz posvećenu, skupu privatnu liniju. SMDS omogućuje povezivanje LAN-ova ekonomičnije i, u mnogim slučajevima, fleksibilnije. SMDS također može biti proširen da podrži veće i niže veze širine pojasa. Osim toga, SMDS pruža širinu pojasa po potrebi za naletnu prijenos podataka koji se obično nalazi na LAN-ovima jer je to usluga bez veze. To znači da nema potrebe za uspostavljanjem veze kroz mrežu prije slanja podataka. Ova značajka razlikuje SMDS od drugih podatkovnih usluga, kao što su frame relay i asinkroni prijenosni način (ATM). Još jedna razlikovna značajka SMDS-a je da se može implementirati transparentno preko bilo koje vrste mreže i koristiti mnoge vrste mrežnih tehnologija.

Kako SMDS radi?

Različite vrste uređaja mogu se povezati na SMDS uslugu, uključujući mostove (bridge), usmjerivače (router) i hardver CSU/DSU. SMDS se općenito isporučuje preko SDH prstena ili SONET prstena. On ima maksimalni učinkoviti radijus služenja od oko 30 milja (48 kilometara). LAN se obično povezuje sa SMDS-om kroz usmjerivač koji koristi RS-449 sučelje i CSU/DSU. Za niskobrzinske pristupe koristi bakrenu Digital Signal 1 vezu, a za visoke brzine prijenosa koristi optičku Digital Signal 3 vezu. Veza između LAN-a i središnjeg ureda telekomunikacijskog davatelja usluge je SNI (engl. ‘‘Subscriber Network Interface’’). Odavde središnji ured pruža pristupnik do SMDS paketno-komutirane mreže.

Paketi i adrese SMDS-a

SMDS Interface Protocol (SIP) je serijski protokol koji se koristi za komunikaciju između LAN-a pretplatnika i SMDS opreme u središnjem uredu telekomunikacijskog davatelja usluge. On pakira podatke kao protokol podatkovne jedinice treće razine i okviruje ih za prijenos. SIP se temelji na IEEE 802.6 standardu za metropolitanske mreže (MAN). SMDS paketi sadrže do 7,168 bajtova podataka, veličina koja je dovoljno velika da prihvati najčešće LAN pakete. Svaki paket uključuje izvornu adresu i odredišnu adresu i šalje se zasebno od drugih paketa. Adresa se sastoji od dva polja: 4-bitnog tipa adrese i varijabilne duljine E.164 adrese.

Povezivanje SMDS-a s TCP/IP

SMDS se može povezati s TCP/IP mrežom na nekoliko načina. Jedan način je koristiti IP over SMDS (IPSMDS) protokol, koji omogućuje IP paketima da se prenose izravno preko SMDS-a bez potrebe za dodatnim zaglavljem ili prilagodbom. IPSMDS koristi SIP Level 3 protokol za identifikaciju IP paketa i SIP Level 2 protokol za kontrolu grešaka i ponovno slanje. Drugi način je koristiti RFC 1483 standard, koji definira kako se različiti protokoli mogu prenositi preko ATM-a, koji se često koristi kao osnova za SMDS uslugu. RFC 1483 podržava dva načina rada: LLC/SNAP enkapsulaciju i VC-multipleksiranje. LLC/SNAP enkapsulacija dodaje dodatni zaglavlje na svaki IP paket koji sadrži informacije o vrsti protokola i identifikatoru virtualnog kruga (VC). VC-multipleksiranje ne dodaje nikakav zaglavlje, već koristi različite VC-ove za različite protokole.

Prednosti i nedostaci SMDS-a

SMDS ima nekoliko prednosti u odnosu na druge podatkovne usluge, kao što su:

1. Visoka brzina prijenosa podataka
2. Velika veličina paketa koja smanjuje fragmentaciju
3. Usluga bez veze koja omogućuje fleksibilnost i širinu pojasa po potrebi
4. Transparentnost preko različitih mrežnih tehnologija
5. Mogućnost povezivanja više LAN-ova u jednu logičku mrežu

Međutim, SMDS također ima neke nedostatke, kao što su:

1. Ograničeni radijus služenja
2. Visoki troškovi opreme i usluge
3. Nedostatak standardizacije i interoperabilnosti
4. Konkurencija od drugih podatkovnih usluga, kao što su frame relay i ATM