Razlika između inačica stranice »Ivo Kadić«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(s hr.wiki, nije uvezlo članak????)
Oznaka: poveznice na razdvojbe
 
Redak 5: Redak 5:
|opis slike      =  
|opis slike      =  
|rodno ime      =  
|rodno ime      =  
|pseudonim      =  
|pseudonim      = Konte
|rođenje        = [[15. siječnja]] [[1929.]]
|rođenje        = [[15. siječnja]] [[1929.]]
|mjesto rođenja  = [[Dugi Rat]]
|mjesto rođenja  = [[Dugi Rat]]
|smrt            =  
|smrt            = [[16. veljače]] [[film u 2022.|2022.]]
|mjesto smrti    =  
|mjesto smrti    = [[Zagreb]]
|zanimanje      = glumac
|zanimanje      = glumac
|godine rada    =  
|godine rada    =  
Redak 30: Redak 30:
}}
}}


'''Ivo "Ivan" Kadić''' ([[Dugi Rat]], [[Omiš]], [[15. siječnja]] [[1929.]]) je hrvatski kazališni i filmski glumac.
'''Ivo "Ivan" Kadić''' ([[Dugi Rat]], [[15. siječnja]] [[kazalište u 1929.|1929.]] — [[Zagreb]], [[16. veljače]] [[film u 2022.|2022.]]), hrvatski kazališni i filmski glumac, dugogodišnji istaknuti član [[Drama HNK Zagreb|Drame Hrvatskoga narodnog kazališta]] u Zagrebu.<ref name=HNK>Drama HNK: [https://www.hnk.hr/hr/novosti/em-memoriamem-ivo-kadi%C4%87/ ''Preminuo Ivo Kadić'']. HNK Zagreb. Pristupljeno 5. veljače 2023.</ref><ref name="HE">[https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=29741 Kadić, Ivo. ''Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje.'' Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021.] Pristupljeno 19. srpnja 2022.</ref>


Proglumio je kao član studentskih družina. Nakon angažmana u Zadru i u zagrebačkom [[kazalište Komedija|kazalištu Komedija]], od 1963. godine je član [[Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu|zagrebačkog HNK]]. Istaknuo se komičnim ulogama u djelima [[Shakespeare|W. Shakespearea]] (Vicentije u Mjeri za mjeru, Prospero u Oluji), [[Carlo Goldoni|C. Goldonija]] (Cirill u Velikom smješnom ratu), [[Marin Držić|M. Držića]] (Tripče i Ugo u Dundi Maroju), Bena Jonsona (Voltore u Volponeu), [[August Šenoa|A. Šenoe]] (Klefeld u Dogenesu), [[Ranko Marinković|R. Marinkovića]] (Atma u Kiklopu), ali i dramskim ulogama, u djelima M. Krleže (Kajo Anicije u Areteju, Kerinis u Banketu u Blitvi) i H.Ibsena (Werle u Divljoj patki). Nastupao je i na filmu ([[Carevo novo ruho]] 1961., kratki film Pravda, 1962., [[Ante Babaja|A. Babaje]], Timon, 1973., T.Radića), [[Čaruga|Čaruzi]] i drugim te u televizijskim serijama [[Novo doba|Novom dobu]], [[Nepokoreni grad|Nepokorenom gradu]] i dr.
== Životopis ==
Rodio se je u Dugom Ratu [[film u 1929.|1929.]] godine. Glumom se bavio još u mladosti. Glumio u studentskim glumačkim družinama. Prvi je angažman našao u kazalištu u Zadru. Uskoro je preselio u Zagreb gdje je stalnim članom [[kazalište Komedija|kazališta Komedije]]. U kazalištu je bio znan kao ''Konte''. Pripadao je staroj gardi glumaca koja je stavljala kazalište ispred sebe, predavajući se bez zadrške, pristupavši temeljito i pouzdano k poslu, i uz sve bio je omiljen u glumačkoj družini. 1963. je prešao u zagrebački HNK, čijim je stalnim članom Drame sve umirovljenja 1993. godine. Glumom se nije prestao baviti ni tada, nego je na pozornici svoje kazališne kuće nastupao sve do 2013. godine; zadnju ulogu koju je odigrao imao je u predstavi ''Dantonova smrt'' Georgea Büchnera premijerno izvedene 2009.godine. <ref name=HNK/>
 
Izraziti dar za komiku ga je krasio otkako se bavi glumom. Izražajno lice i visina od preko 2 metra pojačavalo je taj efekt. No nije ostao ograničen samo na takve uloge. Pokazao se vrsnim karakternim glumcem i u nekomičnim ulogama, kako klasičnim tako i suvremenim: ''Cymbeline'' i ''Mjera za mjeru'' Williama Shakespearea, ''Trilogija o ljetovanju'' i ''Veliki smiješni rat'' Carla Goldonija, ''Dundo Maroje'' Držića, ''Vučjak'' Miroslava Krleže, ''Šteta što je kurva'' Johna Forda, ''Kiklop'' Ranka Marinkovića, ''Maskerada'' M.J. Ljermontova, ''Divlja patka'' Henrika Ibsena, ''Gorski divovi'' i ''Večeras improviziramo'' Luigija Pirandella, ''Svadba'' Eliasa Canettija, ''Ondine'' Jeana Giraudouxa,  ''Potopljena zvona'' i ''Nihilist iz Vele Mlake'' Ive Brešana, ''Becket'' Jeana Anouilha.  U dugoj karijeri surađivao je sa svim velikim hrvatskim redateljima (Ivica Kunčević, Joško Juvančić, Georgij Paro, Kosta Spaić, Mladen Škiljan i Božidar Violić i dr.) i uglednim inozemnim redateljima koji su gostovali u njegovoj matičnoj kazaličnoj kući. <ref name=HNK/>
 
Izraziti dar za komiku ga je krasio otkako se bavi glumom. Izražajno lice i visina od preko 2 metra pojačavalo je taj efekt. No nije ostao ograničen samo na takve uloge. Pokazao se vrsnim karakternim glumcem i u nekomičnim ulogama, kako klasičnim tako i suvremenim: ''Cymbeline'' i ''Mjera za mjeru'' Williama Shakespearea, ''Trilogija o ljetovanju'' i ''Veliki smiješni rat'' Carla Goldonija, ''Dundo Maroje'' Držića, ''Vučjak'' Miroslava Krleže, ''Šteta što je kurva'' Johna Forda, ''Kiklop'' Ranka Marinkovića, ''Maskerada'' M.J. Ljermontova, ''Divlja patka'' Henrika Ibsena, ''Gorski divovi'' i ''Večeras improviziramo'' Luigija Pirandella, ''Svadba'' Eliasa Canettija, ''Ondine'' Jeana Giraudouxa,  ''Potopljena zvona'' i ''Nihilist iz Vele Mlake'' Ive Brešana, ''Becket'' Jeana Anouilha.  U dugoj karijeri surađivao je sa svim velikim hrvatskim redateljima (Ivica Kunčević, Joško Juvančić, Georgij Paro, Kosta Spaić, Mladen Škiljan i Božidar Violić i dr.) i uglednim inozemnim redateljima koji su gostovali u njegovoj matičnoj kazaličnoj kući. <ref name=HNK/> Istaknuo se komičnim ulogama u djelima [[Shakespeare|W. Shakespearea]] (Vicentije u Mjeri za mjeru, Prospero u Oluji), [[Carlo Goldoni|C. Goldonija]] (Cirill u Velikom smješnom ratu), [[Marin Držić|M. Držića]] (Tripče i Ugo u Dundi Maroju), Bena Jonsona (Voltore u Volponeu), [[August Šenoa|A. Šenoe]] (Klefeld u Dogenesu), [[Ranko Marinković|R. Marinkovića]] (Atma u Kiklopu), ali i dramskim ulogama, u djelima M. Krleže (Kajo Anicije u Areteju, Kerinis u Banketu u Blitvi) i H.Ibsena (Werle u Divljoj patki).  
 
Nastupao je i na filmu ([[Carevo novo ruho]] 1961., kratki film Pravda, 1962., [[Ante Babaja|A. Babaje]], Timon, 1973., T.Radića), [[Čaruga|Čaruzi]] i drugim te u televizijskim serijama [[Novo doba|Novom dobu]], [[Nepokoreni grad|Nepokorenom gradu]] i dr. U ''Našem malom mistu'' glumio je carinika koji je pregledavao Roka i Bepinu kad su se vraćali iz Trsta.<ref>Dalmacija SD: [https://slobodnadalmacija.hr/dalmacija/obala/preminuo-popularni-dalmatinski-glumac-legendarne-uloge-ostvario-je-u-nasem-malom-mistu-i-novom-dobu-ali-i-na-zagrebackim-kazalisnim-daskama-1168467 '' '']. Slobodna Dalmacija. 17. veljače 2022. Pristupljeno 5. veljače 2023. </ref>


== Filmografija ==
== Filmografija ==
Redak 67: Redak 74:
=== Sinkronizacija ===
=== Sinkronizacija ===
* "[[Pobuna na farmi]]" kao Štef Braun ([[2004.]])
* "[[Pobuna na farmi]]" kao Štef Braun ([[2004.]])
== Izvori, referencije i bilješke ==
{{izvori}n


== Vanjske poveznice ==
== Vanjske poveznice ==

Inačica od 21:29, 5. veljače 2023.

Ivo Kadić
Rođenje 15. siječnja 1929. (Dugi Rat)
Smrt 16. veljače 2022. (Zagreb)
Pseudonim(i) Konte
Zanimanje glumac
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Ivo "Ivan" Kadić (Dugi Rat, 15. siječnja 1929. — Zagreb, 16. veljače 2022.), hrvatski kazališni i filmski glumac, dugogodišnji istaknuti član Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.[1][2]

Životopis

Rodio se je u Dugom Ratu 1929. godine. Glumom se bavio još u mladosti. Glumio u studentskim glumačkim družinama. Prvi je angažman našao u kazalištu u Zadru. Uskoro je preselio u Zagreb gdje je stalnim članom kazališta Komedije. U kazalištu je bio znan kao Konte. Pripadao je staroj gardi glumaca koja je stavljala kazalište ispred sebe, predavajući se bez zadrške, pristupavši temeljito i pouzdano k poslu, i uz sve bio je omiljen u glumačkoj družini. 1963. je prešao u zagrebački HNK, čijim je stalnim članom Drame sve umirovljenja 1993. godine. Glumom se nije prestao baviti ni tada, nego je na pozornici svoje kazališne kuće nastupao sve do 2013. godine; zadnju ulogu koju je odigrao imao je u predstavi Dantonova smrt Georgea Büchnera premijerno izvedene 2009.godine. [1]

Izraziti dar za komiku ga je krasio otkako se bavi glumom. Izražajno lice i visina od preko 2 metra pojačavalo je taj efekt. No nije ostao ograničen samo na takve uloge. Pokazao se vrsnim karakternim glumcem i u nekomičnim ulogama, kako klasičnim tako i suvremenim: Cymbeline i Mjera za mjeru Williama Shakespearea, Trilogija o ljetovanju i Veliki smiješni rat Carla Goldonija, Dundo Maroje Držića, Vučjak Miroslava Krleže, Šteta što je kurva Johna Forda, Kiklop Ranka Marinkovića, Maskerada M.J. Ljermontova, Divlja patka Henrika Ibsena, Gorski divovi i Večeras improviziramo Luigija Pirandella, Svadba Eliasa Canettija, Ondine Jeana Giraudouxa, Potopljena zvona i Nihilist iz Vele Mlake Ive Brešana, Becket Jeana Anouilha. U dugoj karijeri surađivao je sa svim velikim hrvatskim redateljima (Ivica Kunčević, Joško Juvančić, Georgij Paro, Kosta Spaić, Mladen Škiljan i Božidar Violić i dr.) i uglednim inozemnim redateljima koji su gostovali u njegovoj matičnoj kazaličnoj kući. [1]

Izraziti dar za komiku ga je krasio otkako se bavi glumom. Izražajno lice i visina od preko 2 metra pojačavalo je taj efekt. No nije ostao ograničen samo na takve uloge. Pokazao se vrsnim karakternim glumcem i u nekomičnim ulogama, kako klasičnim tako i suvremenim: Cymbeline i Mjera za mjeru Williama Shakespearea, Trilogija o ljetovanju i Veliki smiješni rat Carla Goldonija, Dundo Maroje Držića, Vučjak Miroslava Krleže, Šteta što je kurva Johna Forda, Kiklop Ranka Marinkovića, Maskerada M.J. Ljermontova, Divlja patka Henrika Ibsena, Gorski divovi i Večeras improviziramo Luigija Pirandella, Svadba Eliasa Canettija, Ondine Jeana Giraudouxa, Potopljena zvona i Nihilist iz Vele Mlake Ive Brešana, Becket Jeana Anouilha. U dugoj karijeri surađivao je sa svim velikim hrvatskim redateljima (Ivica Kunčević, Joško Juvančić, Georgij Paro, Kosta Spaić, Mladen Škiljan i Božidar Violić i dr.) i uglednim inozemnim redateljima koji su gostovali u njegovoj matičnoj kazaličnoj kući. [1] Istaknuo se komičnim ulogama u djelima W. Shakespearea (Vicentije u Mjeri za mjeru, Prospero u Oluji), C. Goldonija (Cirill u Velikom smješnom ratu), M. Držića (Tripče i Ugo u Dundi Maroju), Bena Jonsona (Voltore u Volponeu), A. Šenoe (Klefeld u Dogenesu), R. Marinkovića (Atma u Kiklopu), ali i dramskim ulogama, u djelima M. Krleže (Kajo Anicije u Areteju, Kerinis u Banketu u Blitvi) i H.Ibsena (Werle u Divljoj patki).

Nastupao je i na filmu (Carevo novo ruho 1961., kratki film Pravda, 1962., A. Babaje, Timon, 1973., T.Radića), Čaruzi i drugim te u televizijskim serijama Novom dobu, Nepokorenom gradu i dr. U Našem malom mistu glumio je carinika koji je pregledavao Roka i Bepinu kad su se vraćali iz Trsta.[3]

Filmografija

Televizijske uloge

Filmske uloge

Sinkronizacija

Izvori, referencije i bilješke

{{izvori}n

Vanjske poveznice

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Drama HNK: Preminuo Ivo Kadić. HNK Zagreb. Pristupljeno 5. veljače 2023.
  2. ↑ Kadić, Ivo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 19. srpnja 2022.
  3. ↑ Dalmacija SD: . Slobodna Dalmacija. 17. veljače 2022. Pristupljeno 5. veljače 2023.
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Ivo_Kadić&oldid=519339"