Razlika između inačica stranice »Branko Jegić«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Branko Jegić''' ([[Subotica]], [[13. travnja]] [[1944.]]<ref name="KČ">[https://web.archive.org/web/20060116121427/http://www.maticahr-klasje.co.yu/3-4/9.htm Klasje naših ravni] K.Č.: Branko Jegić, br.3-4/2002.</ref> – [[Subotica]], [[19. ožujka]] [[2002.]])<ref> Leksikon podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca 11 J, Subotica:Hrvatsko akademsko društvo, 2011., T. Žigmanov: Jegić, Branko, s. 52-53</ref> je [[Bačka|bački]] [[Hrvati|hrvatski]] [[književnost|književnik]] i kulturni radnik iz [[Vojvodina|Vojvodine]]. Pisao je [[pjesništvo|pjesme]], [[esej]]e, [[kritika|kritike]], a pisao je po raznim časopisima, osobito onima kršćanske i hrvatske orijentacije.<ref name="KČ"/> | |||
Djela je objavljivao kao Branko Jegić te [[pseudonim]]ima Branimir, Stjepan Filipović, Krešimir Vranić.<ref name="KČ"/> | Djela je objavljivao kao Branko Jegić te [[pseudonim]]ima Branimir, Stjepan Filipović, Krešimir Vranić.<ref name="KČ"/> | ||
Trenutačna izmjena od 13:13, 30. travnja 2022.
Branko Jegić (Subotica, 13. travnja 1944.[1] – Subotica, 19. ožujka 2002.)[2] je bački hrvatski književnik i kulturni radnik iz Vojvodine. Pisao je pjesme, eseje, kritike, a pisao je po raznim časopisima, osobito onima kršćanske i hrvatske orijentacije.[1] Djela je objavljivao kao Branko Jegić te pseudonimima Branimir, Stjepan Filipović, Krešimir Vranić.[1]
Životopis
Rodio se u Subotici gdje je završio osnovnu školu. Srednje školovanje je imao u Nadbiskupijskoj klasičnoj gimnaziji na Šalati u Zagrebu i u Gimnaziji Josipa Jurja Strossmayera u Đakovu. Višu školu također je pohađao u Đakovu. To je bila Visoka bogoslovna škola koju je završio 1970., no nije se zaredio. Iako je ostao laik, ostao je vrlo odan Crkvi, u čijem je duhu djelovao. Zaposlio se u Subotici.[1]
U kulturi je mnogo ostavio. Pjesme je objavljivao još od đačkih dana, u đačkim listovima. Otkad je objavio pjesme u književnom časopisu Rukoveti, javnost je doznala više o njemu. Osim ondje, objavio je radove u Subotičkoj Danici, Bačkom klasju, Godišnjaku Bunjevačkog kola te inima.[1]
U svojim pjesmama ima suvremeni, moderni pjesnički izraz i oblik.[3][4]
Svojim djelima je ušla u antologiju poezije nacionalnih manjina u Srbiji Trajnik (prireditelja Riste Vasilevskog).[5]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Klasje naših ravni K.Č.: Branko Jegić, br.3-4/2002.
- ↑ Leksikon podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca 11 J, Subotica:Hrvatsko akademsko društvo, 2011., T. Žigmanov: Jegić, Branko, s. 52-53
- ↑ Klasje naših ravni Lazar Razora: Suvremena književnost Hrvata u Vojvodini - gledana iz još jednog počela, br.1-2/2002.
- ↑ [1] [2] Naco Zelić: Pisana hrvatska riječ u Bačkoj danas, Klasje naših ravni, br.1-2/2003., str. 79.-80.
- ↑ Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata I hrvatski pjesnici iz Vojvodine u antologiji poezije nacionalnih manjina u Srbiji
Vanjske poveznice
- Vijenac br.400/2009. Budi svoj - Izbor iz suvremenoga hrvatskog pjesništva u Vojvodini (1990–2009)
- Radio Subotica, program na hrvatskom Iz tiska izašao XI. svezak «Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca, SB/SJ, 17. srpnja 2012.
Nedovršeni članak Branko Jegić koji govori o hrvatskom književniku iz Vojvodine treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.