Razlika između inačica stranice »Sitovke«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
m (bny)
m (file->datoteka)
 
Redak 28: Redak 28:
== Foto galerija ==
== Foto galerija ==
<gallery>
<gallery>
File:Flora Antarctica Plate XLVII.jpg|''[[Marsippospermum gracile]]''
Datoteka:Flora Antarctica Plate XLVII.jpg|''[[Marsippospermum gracile]]''
File:Juncus balticus Sturm7.jpg|''[[Juncus balticus]]''  
Datoteka:Juncus balticus Sturm7.jpg|''[[Juncus balticus]]''  
File:Juncus alpinus Atlas Alpenflora.jpg| ''[[Juncus alpinoarticulatus]]''
Datoteka:Juncus alpinus Atlas Alpenflora.jpg| ''[[Juncus alpinoarticulatus]]''
File:Men Making Tatami Mats, 1860 - ca. 1900.jpg|izrada tatami prostirki u Japanu
Datoteka:Men Making Tatami Mats, 1860 - ca. 1900.jpg|izrada tatami prostirki u Japanu
File:Luchina.JPG|''siromašna'' svijeća od site
Datoteka:Luchina.JPG|''siromašna'' svijeća od site
File:Patosia clandestina 02.jpg|''[[Patosia clandestina]]''
Datoteka:Patosia clandestina 02.jpg|''[[Patosia clandestina]]''
</gallery>
</gallery>



Trenutačna izmjena od 06:54, 8. svibnja 2022.

Sitovke
manji grm, Juncus effusus, gola sita, voli bare i potoke
manji grm, Juncus effusus, gola sita, voli bare i potoke
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Liliopsida
Red: Poales
Porodica: Juncaceae
Juss., 1789

Sitovke (lat. Juncaceae), biljna porodica od oko četiristotinjak vrsta u osam prriznatih rodova iz reda travolike, koja je raširena po svim kontinentima. Svoje ime dobila je po rodu sita (Juncus), od kojih su kod nas poznate zebrasta i gola sita.

Rod sita sa 384 vrste voli blizinu vode, kao što su močvare, potoci i bare, ali i da su sunčana. Većina predstavnika su višegodišnje biljke, a tek nekoliko je godišnjih. Od ostalih rodova to su Luzula sa 141 vrstom; Distichia, 4; Juncoides, 2; Marsippospermum 4; Oxychloe 5; Patosia, 1 (Patosia clandestina); i Rostkovia 2.[1]

Biljke ove porodice sadržavaju silicijev dioksid, SiO2[2], pa nisu dobre za krmivo. Svježa gola sita (Juncus effusus) koja se u Japanu naziva igusa, koristia se za tkanje tatami prostirki, a u srednjovjekovnoj Europi su se sa njome prostirali zemljani podovi. Od osušena srčike izrađivale su se siromašne svijeće koje su davale žmirkavu svjetlost[3].

Foto galerija


Izvori