More actions
m bnz |
m Zamjena teksta - '{{de}}' u '{{nje oznaka}}' |
||
| Redak 23: | Redak 23: | ||
Godine 2000. zbirku je naslijedio potomak Francisa Egertona, Francis Egerton, 7. vojvoda od Sutherlanda (rođen 1940.). On je 2009. godine dvije Tizianove slike ponudio raznim muzejima u Velikoj Britaniji po cijeni od 100 milijuna [[£]]. | Godine 2000. zbirku je naslijedio potomak Francisa Egertona, Francis Egerton, 7. vojvoda od Sutherlanda (rođen 1940.). On je 2009. godine dvije Tizianove slike ponudio raznim muzejima u Velikoj Britaniji po cijeni od 100 milijuna [[£]]. | ||
Sliku su zajedničkim sredstvima kupili [[Nacionalna galerija u Londonu]] i Nacionalna galerija Škotske za 50 milijuna £ (dospjevši na [[popis najskupljih slika]]), uz dogovor kako će biti izložene naizmjenično u ova dva muzeja u petogodišnjem ciklusu<ref>Hans Pietsch, ''[http://www.art-magazin.de/szene/15016/diana_und_aktaion_ankauf Diana und Aktaion Ankauf] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150402181509/http://www.art-magazin.de/szene/15016/diana_und_aktaion_ankauf |date=2. travnja 2015. }}'', Art 2., 2. veljače 2009. {{ | Sliku su zajedničkim sredstvima kupili [[Nacionalna galerija u Londonu]] i Nacionalna galerija Škotske za 50 milijuna £ (dospjevši na [[popis najskupljih slika]]), uz dogovor kako će biti izložene naizmjenično u ova dva muzeja u petogodišnjem ciklusu<ref>Hans Pietsch, ''[http://www.art-magazin.de/szene/15016/diana_und_aktaion_ankauf Diana und Aktaion Ankauf] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150402181509/http://www.art-magazin.de/szene/15016/diana_und_aktaion_ankauf |date=2. travnja 2015. }}'', Art 2., 2. veljače 2009. {{nje oznaka}} Pristupljeno 12. listopada 2016.</ref>. God. 2012. ova dva muzeja su uspjeli kupiti i drugu Tizianovu sliku, Dijana i Kalisto, za 45 milijuna £<ref>Lynn Chadwick, ''[http://www.bbc.com/news/entertainment-arts-17220446 Titian masterpiece Diana and Callisto saved for the nation]'', BBC News and Entertainment, 2. ožujka 2012. {{eng oznaka}} Pristupljeno 12. listopada 2016.</ref>. | ||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Posljednja izmjena od 28. svibanj 2025. u 22:53
- PREUSMJERI Predložak:Infookvir slika
Dijana i Akteon je renesansno ulje na platnu koje je naslikao Tizian oko 1556. – 1559.; jedna od njegovih ponajboljih slika iz niza od osam mitoloških slika (tzv. poeme) koje je Tizian naslikao za Filipa II. Španjolskog.
Slika prikazuje sudbonosni susret između lovca Akteona i božice Dijane (Artemide). Prema Kalimahu[1], Artemida se kupala u šumi, a Akteon je loveći nabasao na nju i vidio je golu. Zaustavio se i buljio, očaran njezinom ljepotom. Kad ga je Artemida ugledala, kaznila ga je uzevši mu govor - ako bi pokušao govoriti, bio bi pretvoren u jelena. Kad je začuo svoje lovačke drugove, zapomogao je te je istog trenutka preobražen, a njegovi su psi navalili na nj te ga razderali na komade[2].
Ciklus od osam slika poema Tizian je naslikao tijekom svog boravka na španjolskom dvoru u Madridu od 1553.-1562. godine. Prva slika je bila Danaja i zlatna kiša, nakon čega slijedi Venera i Adonis, Dijana i Kalisto, Jason i Medeja, Perzej i Andromeda, Dijana i Akteon, Smrt Akteona i konačno Otmica Europe. Slike se značajno razlikuju po dimenzijama i kompoziciji, no zajednička im je poveznica Ovidijeve Metamorfoze, dok Jasona i Medeju, te Perzeja i Andromedu povezuju olimpski bogovi.
Povijest
Slike su bile u kraljevskoj zbirci u Madridu sve do 1704. kada ih je kralj Filip V. darovao francuskom veleposlaniku, Louis-Philippeu Orléanskom (1747.-1793.). Godine 1791., dvije godine prije svoje smrti na giljotini, vojvoda je prodao svoju kolekciju trgovcu umjetninama u Bruxellesu. Nakon izložbe u Londonu, ovu sliku (zajedno sa slikom iz iste serije, Dijana i Kalisto) kupio je britanski graditelj kanala i rudarski magnat, Francis Egerton, treći vojvoda od Bridgewatera, jedan od najbogatijih ljudi u Engleskoj[3]. Egerton je umro bez djece i dio svoje imovine, uključujući Bridgewater kolekciju, naslijedio je njegov nećak, George Gower. Dojmljivu kolekciju od oko 70 slika izložio je u svom londonskom domu, u kući Bridgewater u Westminsteru, a od 1803. u ljetnim mjesecima je bila otvorena za odabrane posjetitelje. Na početku Drugog svjetskog rata 1939. godine, zbirka je zbog zaštite preseljena u Škotsku. Od 1945. do 2009. godine, slike su bile izložene na posudbi u Nacionalnoj galeriji Škotske u Edinburghu.
Godine 2000. zbirku je naslijedio potomak Francisa Egertona, Francis Egerton, 7. vojvoda od Sutherlanda (rođen 1940.). On je 2009. godine dvije Tizianove slike ponudio raznim muzejima u Velikoj Britaniji po cijeni od 100 milijuna £.
Sliku su zajedničkim sredstvima kupili Nacionalna galerija u Londonu i Nacionalna galerija Škotske za 50 milijuna £ (dospjevši na popis najskupljih slika), uz dogovor kako će biti izložene naizmjenično u ova dva muzeja u petogodišnjem ciklusu[4]. God. 2012. ova dva muzeja su uspjeli kupiti i drugu Tizianovu sliku, Dijana i Kalisto, za 45 milijuna £[5].
Izvori
- ↑ Kalimah: Peta himna
- ↑ Ovidije, Metamorfoze 3, str. 135.-250. prijevod Herberta Hungera: Lexikon der griechischen und römischen Mythologie („Rječnik grčke i rimske mitologije”), Rowohlt, Reinbek b., Hamburg, 1974. ISBN 3-499-16178-8
- ↑ Ian Jack, The industrial revolution brought Titians and Renoirs to Scotland, The Guardian, London (eng.) Pristupljeno 12. listopada 2016.
- ↑ Hans Pietsch, Diana und Aktaion Ankauf (Arhivirano 2. travnja 2015.), Art 2., 2. veljače 2009. (nje.) Pristupljeno 12. listopada 2016.
- ↑ Lynn Chadwick, Titian masterpiece Diana and Callisto saved for the nation, BBC News and Entertainment, 2. ožujka 2012. (eng.) Pristupljeno 12. listopada 2016.
Vanjske poveznice
- Jonathan Jones, The battle of the Titians, The Guardian, London, 28. kolovoza 2008 (eng.) Pristupljeno 12. listopada 2016.