Klorovodik

Klorovodik (HCl) je bezbojan plin, oštra mirisa i nadražujućeg djelovanja na sluznicu i kožu.

Osobine

U 1l vode otapa se 503l klorovodika (pri standardnim uvjetima).

Dobivanje

Industrijski se dobiva kao sporedni proizvod pri kloriranju organskih spojeva, i te vrlo čist izgaranjem (spaljivanjem) vodika u struji klora. Reakciju valja strogo nadzirati (kao i pri spaljivanju vodika u kisiku) da ne dođe do eksplozije. Plinovi se miješaju tek kad se vodik zapali.

H₂(g) + Cl₂(g) --> 2 HCl(g)

Ova je reakcija još jedan dokaz velike reaktivnosti klora.
Nastali klorovodik reagira s vodom, a toplina oslobođena reakcijom se odvodi.

HCl(g) + H₂O(I) --> H₃O⁺(aq) + Cl^-(aq)

Zbog navedene protolitičke reakcije i vrlo dobre topljivosti u vodi, vodena otopina klorovodika reagira kiselo i nazivamo je klorovodična kiselina.

Laboratorijski se može proizvesti na podosta načina:

1. Reakcijom natrijeva klorida i koncentrirane sumporne kiseline

2 NaCl + H₂SO₄ --> 2 HCl(g) + Na₂SO₄

Navlaženi plavi lakmusov papir pocrveni, što je dokaz da reakcijom klorovodika s vodom nastaje kiselina. Vodoskok pri njegovoj proizvodnji je dokaz dobre topljivosti klorovodika u vodi, a bijeli sirasti talog srebrova klorida dokaz je kloridnih (Cl^-) iona, što znači da je nastala klorovodična kiselina.

Cl^-(aq) + Ag⁺(aq) --> AgCl(s)

Reakcija s AgNO₃ rabi se za dokazivanje klorida u vodi.

Uporaba

Osim za proizvodnju klorovodične kiseline, klorovodik služi i za kloriranje nezasićenih organskih spojeva. Klorovodik je važna sirovina u proizvodnji plastičnih masa, primjerice polivinil klorida (PVC).

Nedovršeni članak Klorovodik koji govori o kemiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.