Isak Samokovlija: razlika između inačica
m brisanje nepotrebnog teksta |
m Zamjena teksta - '{{(.)ikicitat(.*)}}' u '' |
||
| Redak 59: | Redak 59: | ||
* [https://avaz.ba/zabava/zanimljivosti/257696/sta-ce-biti-s-kucom-isaka-samokovlije Šta će biti sa kućom Isaka Samokovlije] | * [https://avaz.ba/zabava/zanimljivosti/257696/sta-ce-biti-s-kucom-isaka-samokovlije Šta će biti sa kućom Isaka Samokovlije] | ||
{{GLAVNIRASPORED:Samokovlija,Isak}} | {{GLAVNIRASPORED:Samokovlija,Isak}} | ||
[[Kategorija:Bosanskohercegovački književnici]] | [[Kategorija:Bosanskohercegovački književnici]] | ||
[[Kategorija:Židovi u Bosni i Hercegovini]] | [[Kategorija:Židovi u Bosni i Hercegovini]] | ||
[[Kategorija:Životopisi, Sarajevo]] | [[Kategorija:Životopisi, Sarajevo]] | ||
Posljednja izmjena od 10. ožujak 2026. u 00:19
| Isak Samokovlija יצחק סָמוֹקוֹבְלִיָה | |
|---|---|
| Datoteka:Isak samokovlija.jpg | |
| Rođenje | |
| Smrt | |
| Zanimanje | liječnik, pisac |
| Nacionalnost | Židov |
| Književne vrste | drame, pripovijetke |
Isak Samokovlija (hebr. יצחק סָמוֹקוֹבְלִיָה) (Goražde, 3. rujna 1889. – Sarajevo, 15. siječnja 1955.), bosanskohercegovački književnik židovskog podrijetla, koji je najpoznatiji kao pisac djela sa bosansko-židovskom tematikom. Po zanimanju je bio liječnik. Živio je u Goraždu, Fojnici i Sarajevu.
Životopis
Isak Samokovlija je rođen u Goraždu, tada dijelu Austro-Ugarskog carstva, 3. rujna 1889. u obitelji sefardskih Židova.[1] Njegova obitelj se doselila iz Samokova u Bugarskoj, po čemu su dobili prezime Samokovlija. Nakon djetinjstva provedenog u Goraždu, odlazi u Sarajevo i završava gimnaziju, te studira medicinu u Beču.[2] Nakon studija, radio je kao liječnik u Goraždu, Fojnici i Sarajevu.[3] Svoju prvu pripovijetku "Rafina avlija" objavljuje 1927. a dvije godine kasnije izlazi i prva zbirka pripovijetki "Od proljeća do proljeća" u izdanju Grupe sarajevskih književnika.
Početak Drugog svjetskog rata dočekuje u bolnici Koševo u Sarajevu gdje je bio šef jednog odjeljenja. Ubrzo dobiva otkaz i biva prinuđen nositi žutu traku s Davidovom zvijezdom, kojom su nacisti obilježavali sve Židove. Nakon proglašenja NDH, zatvoren je od strane ustaša, te kasnije prebačen u izbjeglički logor na Alipašinom mostu u Sarajevu. U proljeće 1945. uspijeva pobjeći od ustaša koji su ga prinudno vodili sa sobom, te se krio sve do završetka rata.
Po završetku Drugog svjetskog rata drži razne pozicije u bosanskohercegovačkim i jugoslavenskim književnim krugovima. Uređivao je književni časopis "Brazda" od 1948. do 1951., a poslije toga je sve do smrti bio urednik u Izdavačkom poduzeću "Svjetlost".
Na njegovo književno djelo mnogo je utjecalo odrastanje uz rijeku Drinu u Goraždu. Ivo Andrić ga je nazvao jednim od najboljih pisaca koje je Bosna i Hercegovina dala, a Meša Selimović je rekao kako je Samokovlija, izuzmemo li Andrića, najbolji bosanski pripovijedač poslije Kočića.
Umro je 15. siječnja 1955. u Sarajevu. Sahranjen je na starom židovskom groblju na strmoj padini Trebevića.[4]
Djela
- Od proljeća do proljeća — Sarajevo, 1929.
- Pripovijetke — Beograd, 1936.
- Nosač Samuel — Sarajevo, 1946.
- Tragom života — Zagreb, 1948
- Izabrane pripovijetke — Beograd, 1949.
- Pripovijetke — Sarajevo, 1951.
- Đerdan — Sarajevo, 1952.
- Priča o radostima — Zagreb, 1953.
- Hanka (drama) — Sarajevo, 1954.
- Plava jevrejka (drama)
- On je lud (drama)
- Fuzija (drama)
Izvori
- ↑ • Parametar
accessdatenije dopušten u klasiweb - ↑ • Nepoznat parametar:
archiveurl
• Nepoznat parametar:archivedate
• Parametaraccessdatenije dopušten u klasiweb - ↑ • Nepoznat parametar:
archiveurl
• Nepoznat parametar:archivedate
• Parametaraccessdatenije dopušten u klasiweb - ↑ • Nepoznat parametar:
archiveurl
• Nepoznat parametar:archivedate
• Parametaraccessdatenije dopušten u klasiweb