Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Amin Maalouf: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
m izbriši nepotrebne poveznice
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Amin Maalouf'''-->{{Infookvir književnik
{{Infookvir književnik
| Ime            = Amin Maalouf
| Ime            = Amin Maalouf
| boja          = #B0C4DE
| boja          = #B0C4DE

Posljednja izmjena od 30. travanj 2022. u 10:32

Amin Maalouf

Amin Maalouf, 2013.
Rođenje 25. veljače 1949.
Bejrut, Libanon
Zanimanje književnik
Književne vrste roman
esej
Portal o životopisima

Amin Maalouf (Bejrut, 25. veljače 1949.) libanonski je romanopisac i esejist, koji živi i radi u Francuskoj. Dobitnik je nagrade Prix Goncourt za roman Le Rocher de Tanios (nije preveden na hrvatski). Uglavnom se bavi odnosima između kršćanskog i islamskog svijeta. Piše na francuskom jeziku.

Biografija

Rođen je kao drugo od četvero djece od obitelji koja je potjecala iz planinskog sela Ain el Kabou. S obzirom na to da se Maaloufova književna djela ponajviše bave tematikom religije kao svojstvom identiteta, valja spomenuti religijsku pripadnost Maaloufovih predaka. Njegovi preci su bili rimokatolici, grkokatolici, pravoslavci, no također i ateisti i masoni. Preobratili su se na protestantizam u 19. stoljeću. Otac mu je bio grkokatolik, a majka Maronitkinja. Prve godine svoga djetinjstva, Maalouf je proveo u Egiptu. Nakon Egipta, Maalouf je zajedno sa svojom obitelji preselio u Bejrut. Njegov otac je bio priznat novinar u Libanonu. . Što se tiče formalno naobrazbe, Maalouf je pohađao francusku jezuitsku školu, te studirao sociologiju na Francuskom Sveučilištu u Bejrutu. Za vrijeme studentskih dana, upoznao je svoju suprugu Andreeu, koje je i oženio 1971.g. Nakon Libanonskog građanskog rata 1975., preselio se u Pariz, u kojem i danas živi i radi. Upravo u tom razdoblju nastala su njegova prva književna djela, no njihova objava uslijedila je tek kasnije. [1]

Inspiracija

Kao svoj najveći izvor inspiracije, i najveći utjecaj na svoja sjela, Maalouf u intervjuu za PEN International[2] navodi svoje podrijetlo i iskustvo emigriranja iz domovine. Većina njegovih djela bavi se upravo tom problematikom. Također, velike teme njegovih djela su pojam identiteta, religija, opozicija Zapad i Arapski svijet itd.

Djela na hrvatskom jeziku

Ostala poznatija djela

  • Samarcande (1988.)
  • Le premier siècle après Béatrice (1992.)
  • Le Rocher de Tanios (1993.)
  • Le Périple de Baldassare (2000.)

Nagrade i priznanja

Uz već spomenuta priznanja, Maalouf je za svoja književna djela osvoji i sljedeće nagrade:

  • Nagrada francusko-arapskog prijateljstva, te nagradu "France-Liban" za djelo "Lav Afrički" (Léon l‘Africain) 1986. ;
  • Nagrada "Le Prix des Maisons de la Presse" za djelo Samarcande 1988.
  • Nagrada "Jacques Audiberti-ville d‘Antibes" za djelo Baldassarova odiseja (Le Périple de Baldassare)
  • Nagrada "Le Prix Méditerranée" za djelo Origines 2004.
  • Nagrada "Princ od Asturije", 2011.
  • Nagrada "Le Prix du public de l‘Algue d‘Or" (Saint-Briac-sur-Mer) za djelo Les Désorientés 2013.

Izvori

Vanjske poveznice

{