Razlika između inačica stranice »Myctophidae«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba))
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige))
 
Redak 23: Redak 23:
Ribe iz ove porodice obično imaju vitko, komprimirano tijelo prekriveno malim, srebrnastim cikloidnim ljuskama (ctenoidne kod četiri vrste), veliku tupo zaobljenu glavu, velike eliptične do okrugle bočne oči (dorsolateralne u vrstama Protomyctophum) i velika usta s usko postavljen čeljustima s redovima malih zuba. Peraje su obično male, s jednom visokom leđnom perajom i masnom perajom. Analna peraja je poduprta hrskavičnom pločom u njezinoj bazi, a potječe ispod, ili malo iza, stražnjeg dijela leđne peraje. Pektoralne peraje, obično s osam zraka, mogu biti velike i dobro razvijene do malih i degeneriranih ili potpuno odsutne u nekoliko vrsta. Kod nekih vrsta, poput one iz roda Lampanyctus, pektoralne peraje su uveliko izdužene. Većina svjetiljki ima plinski mjehur, a kod nekoliko vrsta se degenerira ili puni lipidima tijekom sazrijevanja. Bočna pruga je neprekinuta.
Ribe iz ove porodice obično imaju vitko, komprimirano tijelo prekriveno malim, srebrnastim cikloidnim ljuskama (ctenoidne kod četiri vrste), veliku tupo zaobljenu glavu, velike eliptične do okrugle bočne oči (dorsolateralne u vrstama Protomyctophum) i velika usta s usko postavljen čeljustima s redovima malih zuba. Peraje su obično male, s jednom visokom leđnom perajom i masnom perajom. Analna peraja je poduprta hrskavičnom pločom u njezinoj bazi, a potječe ispod, ili malo iza, stražnjeg dijela leđne peraje. Pektoralne peraje, obično s osam zraka, mogu biti velike i dobro razvijene do malih i degeneriranih ili potpuno odsutne u nekoliko vrsta. Kod nekih vrsta, poput one iz roda Lampanyctus, pektoralne peraje su uveliko izdužene. Većina svjetiljki ima plinski mjehur, a kod nekoliko vrsta se degenerira ili puni lipidima tijekom sazrijevanja. Bočna pruga je neprekinuta.


U svih vrsta osim jedne, ''[[Taaningichthys paurolychnus]]'', prisutan je određeni broj fotofora (organi koji stvaraju svjetlost); koje su uparene i koncentrirane u ventrolateralnim redovima na tijelu i glavi. Neki mogu imati i specijalizirane fotofore na peteljki na glavi (kaudalne peteljke), u neposrednoj blizini očiju (npr. "Farovi" vrste Diaphus) i svjetlosne mrlje na dnu peraje. Fotofore emitiraju slabo plavo, zeleno ili žuto svjetlo, a raspoređene su u uzorcima specifičnim za vrste. Kod nekih vrsta uzorak se razlikuje kod mužjaka i ženki. To vrijedi za svjetleće kaudalne zakrpe, s tim da ih mužjaci obično imaju iznad repa, a ženke ispod repa.<ref name=EoF>{{cite book |editor=Paxton, J.R. |editor2= Eschmeyer, W.N.|author= Hulley, P. Alexander|year=1998|title=Encyclopedia of Fishes|publisher= Academic Press|location=San Diego|pages= 127–128|isbn= 0-12-547665-5}}</ref>
U svih vrsta osim jedne, ''[[Taaningichthys paurolychnus]]'', prisutan je određeni broj fotofora (organi koji stvaraju svjetlost); koje su uparene i koncentrirane u ventrolateralnim redovima na tijelu i glavi. Neki mogu imati i specijalizirane fotofore na peteljki na glavi (kaudalne peteljke), u neposrednoj blizini očiju (npr. "Farovi" vrste Diaphus) i svjetlosne mrlje na dnu peraje. Fotofore emitiraju slabo plavo, zeleno ili žuto svjetlo, a raspoređene su u uzorcima specifičnim za vrste. Kod nekih vrsta uzorak se razlikuje kod mužjaka i ženki. To vrijedi za svjetleće kaudalne zakrpe, s tim da ih mužjaci obično imaju iznad repa, a ženke ispod repa.<ref name=EoF>{{Citiranje knjige |editor=Paxton, J.R. |editor2= Eschmeyer, W.N.|author= Hulley, P. Alexander|year=1998|title=Encyclopedia of Fishes|publisher= Academic Press|location=San Diego|pages= 127–128|isbn= 0-12-547665-5}}</ref>


Ove su ribe uglavnom male, u rasponu od oko 2 do 30 cm, a većina je manja id 15 cm. Plitko-živuće vrste su plave do zelene ili srebrne boje, dok su dublje žive vrste tamno smeđe do crne boje. Oni su najgušće naseljene riba u otvorenom oceanu, s gustoća od oko jedne po kubičnom metru.<ref>{{Citiranje weba|last1=Newitz|first1=Annalee|title=Lies You've Been Told About the Pacific Garbage Patch|url=http://io9.com/5911969/lies-youve-been-told-about-the-pacific-garbage-patch|website=io9|accessdate=25 August 2014}}</ref>
Ove su ribe uglavnom male, u rasponu od oko 2 do 30 cm, a većina je manja id 15 cm. Plitko-živuće vrste su plave do zelene ili srebrne boje, dok su dublje žive vrste tamno smeđe do crne boje. Oni su najgušće naseljene riba u otvorenom oceanu, s gustoća od oko jedne po kubičnom metru.<ref>{{Citiranje weba|last1=Newitz|first1=Annalee|title=Lies You've Been Told About the Pacific Garbage Patch|url=http://io9.com/5911969/lies-youve-been-told-about-the-pacific-garbage-patch|website=io9|accessdate=25 August 2014}}</ref>

Trenutačna izmjena od 18:32, 2. siječnja 2022.

Žaboglavke
Notoscopelus kroyeri
Notoscopelus kroyeri
Raspon fosila kreda do danas
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Potkoljeno: Vertebrata
Razred: Actinopterygii
Red: Myctophiformes
Porodica: Myctophidae
T. N. Gill, 1893
rodovi
vidi Rodovi

Žaboglavke (Myctophidae, od grčkog μυκτήρ myktḗr, "nos" i ophis, "zmija") su jedna od dvije porodice iz reda Myctophiformes. Porodicaima 246 vrsta u 33 roda, a žive u oceanima širom svijeta. Nazvani po specifičnoj bioluminescenciji.

Ova porodica spada u najrasprostranjenije, najraznolikije i najnajbrojnije kralježnjake, a neke procjene govore da bi mogla imati ukupnu biomasu od 550–660 milijuna metričkih tona, što čini do 65% sve biomase dubokomorske ribe. Komercijalno se love uz Južnu Afriku, u podantarktičkom području i u Omanskom zaljevu.

Opis

Ribe iz ove porodice obično imaju vitko, komprimirano tijelo prekriveno malim, srebrnastim cikloidnim ljuskama (ctenoidne kod četiri vrste), veliku tupo zaobljenu glavu, velike eliptične do okrugle bočne oči (dorsolateralne u vrstama Protomyctophum) i velika usta s usko postavljen čeljustima s redovima malih zuba. Peraje su obično male, s jednom visokom leđnom perajom i masnom perajom. Analna peraja je poduprta hrskavičnom pločom u njezinoj bazi, a potječe ispod, ili malo iza, stražnjeg dijela leđne peraje. Pektoralne peraje, obično s osam zraka, mogu biti velike i dobro razvijene do malih i degeneriranih ili potpuno odsutne u nekoliko vrsta. Kod nekih vrsta, poput one iz roda Lampanyctus, pektoralne peraje su uveliko izdužene. Većina svjetiljki ima plinski mjehur, a kod nekoliko vrsta se degenerira ili puni lipidima tijekom sazrijevanja. Bočna pruga je neprekinuta.

U svih vrsta osim jedne, Taaningichthys paurolychnus, prisutan je određeni broj fotofora (organi koji stvaraju svjetlost); koje su uparene i koncentrirane u ventrolateralnim redovima na tijelu i glavi. Neki mogu imati i specijalizirane fotofore na peteljki na glavi (kaudalne peteljke), u neposrednoj blizini očiju (npr. "Farovi" vrste Diaphus) i svjetlosne mrlje na dnu peraje. Fotofore emitiraju slabo plavo, zeleno ili žuto svjetlo, a raspoređene su u uzorcima specifičnim za vrste. Kod nekih vrsta uzorak se razlikuje kod mužjaka i ženki. To vrijedi za svjetleće kaudalne zakrpe, s tim da ih mužjaci obično imaju iznad repa, a ženke ispod repa.[1]

Ove su ribe uglavnom male, u rasponu od oko 2 do 30 cm, a većina je manja id 15 cm. Plitko-živuće vrste su plave do zelene ili srebrne boje, dok su dublje žive vrste tamno smeđe do crne boje. Oni su najgušće naseljene riba u otvorenom oceanu, s gustoća od oko jedne po kubičnom metru.[2]

Rodovi

Izvori

  1. ↑ Hulley, P. Alexander (1998). Paxton, J.R.. ed. Encyclopedia of Fishes. San Diego: Academic Press. str. 127–128. ISBN 0-12-547665-5 
  2. ↑ Newitz, Annalee. "Lies You've Been Told About the Pacific Garbage Patch". http://io9.com/5911969/lies-youve-been-told-about-the-pacific-garbage-patch Pristupljeno 25. kolovoza 2014. 
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Myctophidae&oldid=408391"