Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Šime Jurić: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Šime Jurić'''-->'''Šime Jurić''' ([[Sinj]], [[18. svibnja]] [[1915.]] — [[Zagreb]], [[27. listopada]] [[2004.]]), hrvatski [[knjižničar]], [[Klasična filologija|klasični filolog]], [[bibliograf]], poznat po istraživanju hrvatskih latinista i [[inkunabula]].<ref name=bib>Anica Nazor: [https://www.bib.irb.hr/269537 ''Šime Jurić ''] Slovo br. 54-55, 2006. Sažetak. CROSBI. Pristupljeno 26. listopada 2020.</ref><ref name=Nazor>Anica Nazor: [https://hrcak.srce.hr/file/22968 ''Šime Jurić''] Slovo br. 54-55, 2006. str. 222. </ref>
Šime Jurić''' ([[Sinj]], [[18. svibnja]] [[1915.]] — [[Zagreb]], [[27. listopada]] [[2004.]]), hrvatski [[knjižničar]], [[Klasična filologija|klasični filolog]], [[bibliograf]], poznat po istraživanju hrvatskih latinista i [[inkunabula]].<ref name=bib>Anica Nazor: [https://www.bib.irb.hr/269537 ''Šime Jurić ''] Slovo br. 54-55, 2006. Sažetak. CROSBI. Pristupljeno 26. listopada 2020.</ref><ref name=Nazor>Anica Nazor: [https://hrcak.srce.hr/file/22968 ''Šime Jurić''] Slovo br. 54-55, 2006. str. 222. </ref>


== Životopis ==
== Životopis ==

Posljednja izmjena od 22. ožujak 2022. u 09:11

Šime Jurić (Sinj, 18. svibnja 1915.Zagreb, 27. listopada 2004.), hrvatski knjižničar, klasični filolog, bibliograf, poznat po istraživanju hrvatskih latinista i inkunabula.[1][2]

Životopis

Rodio se je 1915. godine. U rodnome je Sinju završio pučku školu i gimnaziju. Diplomirao je u Zagrebu klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu 1940. godine. Od 1940. do 1942. bio je profesor u gimnaziju u Zagrebu, a potom do 1943. isto u Bolu na Braču. Radio je 1945. kao kustos u Arheološkom muzej uu Zadru, gdje je sredio i stručno popisao sačuvanu, te rekonstruirao i popisao građu koju su za rata odnijeli Treći Reich i fašistička Italija. Poslije rata završio je na tečaju knjižničarstvo i paleografsko-arhivistički tečaj. Od 1946. je 33 godine radio u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici gdje je vodio Zbirku starih i rijetkih knjiga i rukopisa sve do mirovine. Bio član državne delegacije za restitucju i vraćanje kulturnih dobara iz Mađarske.[2] Zaslužan je za temeljito uređenje i rekatalogiziranje trezorske građe koja je za njegova radna vijeka udvostručena. Jurić je vodio projekt priređivanja i objavljivanja Kataloga rukopisa Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Najviš je pridonio u izučavanju hrvatskoga latinizma i inkunabulistike. Napisao je tri knjige o latinskim piscima i u njima je obuhvatio sve najvažnije što je od hrvatskoga latinizma objavljeno u nas i u svijetu od početka tiskarstva do 1848. godine. Zahvaljujući njemu otkrilo se mnoge pisce koje se u povijesnim djelima hrvatske literature i inkunabulistike uopće nisu spominjali.[1]

Izvori

  1. 1,0 1,1 Anica Nazor: Šime Jurić Slovo br. 54-55, 2006. Sažetak. CROSBI. Pristupljeno 26. listopada 2020.
  2. 2,0 2,1 Anica Nazor: Šime Jurić Slovo br. 54-55, 2006. str. 222.