Razlika između inačica stranice »Stijepo Rusić«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Stijepo (Stjepan) Rusić (Rosa)''' ([[Dubrovnik]], [[1687.]] – [[Dubrovnik]], [[6. kolovoza]] [[1770.]]) bio je [[Hrvatska|hrvatski književnik]]. Svećeničku službu te poslove čuvara stolne crkve i opata obavljao je u Dubrovniku. Podučavao je [[aritmetika|aritmetiku]] i [[pisanje]]. U Dubrovniku, [[Kotor]]u i drugim gradovima u [[Dalmacija|Dalmaciji]], [[Istra|Istri]] i [[Italija|Italiji]] držao je propovijedi na [[Talijanski jezik|talijanskom jeziku]]. Bio je član dubrovačke [[Akademija ispraznjenih|Akademije ispraznijeh]]. Od njegovih latinskih djela spominju se priručnici iz logike i teologije, pozdravni govor dubrovačkomu nadbiskupu i dva pisma. Od hrvatskih djela najpoznatija mu je pohvalna pjesma ruskom caru [[Petar Veliki|Petru Velikomu]] (''Petar Aleksiović, aliti 15 zlamenja dijela i česti Petra Parvoga, cara i samodršca rusinskoga'', [[1717.]]). Navodno je pisao i djela nabožne tematike (molitve, [[katekizam|katekizme]], životopise svetaca), prepjevavao psalme i pjesme G. Marina, ali ništa od toga nije sačuvano. Na hrvatski jezik preveo je ''[[Novi zavjet]]'' (''Novi uvjet''), koji je ostao u rukopisu. Za života mu je tiskan samo ''Život gospodina Jezusa Krista'' ([[1764.]]), prozni sinoptički prikaz [[Isus]]ova života prema četirima [[evanđelje|evanđeljima]], podijeljen u 61 poglavlje.<ref>[https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=53750 Stijepo Rusić], [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatska enciklopedija]], pristupljeno 24. rujna 2020.</ref> | |||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Trenutačna izmjena od 01:27, 25. ožujka 2022.
Stijepo (Stjepan) Rusić (Rosa) (Dubrovnik, 1687. – Dubrovnik, 6. kolovoza 1770.) bio je hrvatski književnik. Svećeničku službu te poslove čuvara stolne crkve i opata obavljao je u Dubrovniku. Podučavao je aritmetiku i pisanje. U Dubrovniku, Kotoru i drugim gradovima u Dalmaciji, Istri i Italiji držao je propovijedi na talijanskom jeziku. Bio je član dubrovačke Akademije ispraznijeh. Od njegovih latinskih djela spominju se priručnici iz logike i teologije, pozdravni govor dubrovačkomu nadbiskupu i dva pisma. Od hrvatskih djela najpoznatija mu je pohvalna pjesma ruskom caru Petru Velikomu (Petar Aleksiović, aliti 15 zlamenja dijela i česti Petra Parvoga, cara i samodršca rusinskoga, 1717.). Navodno je pisao i djela nabožne tematike (molitve, katekizme, životopise svetaca), prepjevavao psalme i pjesme G. Marina, ali ništa od toga nije sačuvano. Na hrvatski jezik preveo je Novi zavjet (Novi uvjet), koji je ostao u rukopisu. Za života mu je tiskan samo Život gospodina Jezusa Krista (1764.), prozni sinoptički prikaz Isusova života prema četirima evanđeljima, podijeljen u 61 poglavlje.[1]
Izvori
- ↑ Stijepo Rusić, Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 24. rujna 2020.