Razlika između inačica stranice »Čedo Jovićević«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba))
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Trener/izbornik/igrač +{{Infookvir nogometaš/trener/izbornik))
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Čedo Jovićević'''-->{{Trener/izbornik/igrač
<!--'''Čedo Jovićević'''-->{{Infookvir nogometaš/trener/izbornik
| ime                              = Čedo Jovićević
| ime                              = Čedo Jovićević
| slika                            =  
| slika                            =  

Trenutačna izmjena od 14:38, 2. siječnja 2022.

Čedo Jovićević
Osobni podatci
Puno ime Čedomir Jovićević
Rođenje 14. lipnja 1952., Žabljak, Crna Gora
Smrt 11. travnja 2020., Zagreb, Hrvatska
Položaj branič, trener
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1968.1972.
1972.1982.
Lovćen Cetinje
Dinamo Zagreb
000? 000(?)
000? 000(?)
Trenerska karijera
1988.1989.
1989.1991.
2000.2002.
NK Samobor
Dinamo Zagreb (pom. trener)
Jerez CF
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 15. siječnja 2015.

Portal o životopisima
Portal o športu

Čedo Jovićević (Žabljak, 14. lipnja 1952.Zagreb, 11. travnja 2020.), bio je nogometaš i nogometni trener.[1]

Igračka karijera

Čedo Jovićević igrao je za Lovćen iz Cetinja (1968.–1972.), a potom je prešao igrati za zagrebački Dinamo (1972.–1982.) za kojega je ukupno odigrao 390 utakmica i postigao 11 pogodaka.[2]

Igračke karakteristike

Vrlo pouzdan lijevi branič, borben, odlična pregleda igre i dobre igre glavom.[2]

Trenerska karijera

Nakon završetka igračke karijere ostao je u nogometu kao trener. Prvotno je radio u Dinamovoj omladinskoj školi Hitrec–Kacian (1982.–1986.) a zatim u Slavoniji iz Požege (1986.–1987.), Radniku iz Velike Gorice (1987.–1988.), Samoboru kao glavni trener[3] (1988.–1989.), bio je pomoćnik treneru Josipu Kužeu u zagrebačkome Dinamu (1989.–1991.), a potom je otišao u Španjolsku.[2] U madridskome Realu bio je trenerom pionira i juniora (1991.–1996.), a potom je radio u Valladolidu (1996.–2000.), Jerezu kao glavni trener[4] (2000.–2002.), Zamori (2002.–2003.) i Marbelli (od 2003).[2]

Priznanja

Igrač

Klupska

Dinamo Zagreb

Obiteljska tradicija

Njegov sin Igor Jovićević također je bio profesionalni nogometaš i sada trener.

Izvori

Vanjske poveznice