More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Anto Staničić''' ([[Tivat]], [[18. prosinca]] [[književnost u 1909.|1909.]] - [[književnost u 1991.|1991.]]), crnogorski<ref name=biografija>[https://www.biografija.org/knjizevnost/anto-stanicic/ Biografija.org] Anto Staničić. Životopis ažuriran 24. lipnja 2019. (pristupljeno 17. travnja 2020.)</ref>[[dječji pisac]] i [[novinar]], [[Hrvati u Crnoj Gori|hrvatske]] nacionalnosti.<ref name=Staničići/> Jedan je od najpoznatijih pisaca dječjih knjiga, romana i pripovijetki. Među malobrojnim je Bokeljima koji je uspio ući u školsku lektiru za osnovne škole. Poznato mu je djelo roman ''[[Mali pirat]]'', koji je bio rado čitan u drugoj polovini 20. stoljeća u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Srbiji i Slovačkoj, te je doživio nekoliko izdanja. Poznati su mu i romani ''[[Galebovo gnijezdo]]'' i ''Bambusov štap''.<ref name=Staničići>Neven Staničić. [http://www.hrvaticg.com/wp-content/uploads/2020/02/HG-17314039.pdf Hrvatski glasnik] ''Staničići''. Broj 173 (1995.) str. 72 </ref> 26. studenoga 2019. postavljena mu je spomen ploča na zidu kuće u Tivtu gdje je pisac rođen.<ref>[http://www.radiodux.me/vijesti/drustvo/otkrivene-spomen-ploce-dragu-milovicu-i-branku-brinicu Radio Dux] ''Otkrivene spomen ploče Dragu Miloviću i Branku Briniću'' 19. studenoga 2019. (pristupljeno 17. travnja 2020.)</ref> Živio je u Beogradu te je stvarao na srpskom jeziku.<ref>[http://www.radiodux.me/vijesti/drustvo/jezik-je-nesto-sto-nas-vezuje-sto-nikako-ne-bi-smjelo-da-nas-razdvaja Radio Dux] ''„Jezik je nešto što nas vezuje, a što nikako ne bi smjelo da nas razdvaja“'' 26. studenoga 2019. (pristupljeno 17. studenoga 2020.)</ref> | |||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Posljednja izmjena od 1. svibanj 2022. u 09:38
Anto Staničić (Tivat, 18. prosinca 1909. - 1991.), crnogorski[1]dječji pisac i novinar, hrvatske nacionalnosti.[2] Jedan je od najpoznatijih pisaca dječjih knjiga, romana i pripovijetki. Među malobrojnim je Bokeljima koji je uspio ući u školsku lektiru za osnovne škole. Poznato mu je djelo roman Mali pirat, koji je bio rado čitan u drugoj polovini 20. stoljeća u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Srbiji i Slovačkoj, te je doživio nekoliko izdanja. Poznati su mu i romani Galebovo gnijezdo i Bambusov štap.[2] 26. studenoga 2019. postavljena mu je spomen ploča na zidu kuće u Tivtu gdje je pisac rođen.[3] Živio je u Beogradu te je stvarao na srpskom jeziku.[4]
Životopis
Rođen u Tivtu 1909. godine. U Dubrovniku je završio osnovnu i srednju školu. U Zagrebu je počeo studirati ekonomiju. Godine 1937. zaposlio se u Agrarnoj banci u Beogradu. Godine 1948. u Radio-Beogradu se zaposlio kao novinar. Na Radio-Beogradu radio je u uredništvu emisija za djecu, potom u Radio-školi, te drugim uredništvima u kojima je stalno radio do 1978. godine. Većinom je živio u Beogradu, ali je nadahnuće za djela nalazio na obali Jadranskog mora i tamošnjim ljudima, koje je smatrao vrlo hrabrima. Ugledao se na djeda Peru, mornara, pa je pisao uglavnom o svom zavičaju plemenitih i jednostavnih ljudi i njihovom mornarskom životu. Prvu knjigu objavio je 1951. godine, Priče na granici istine. Slijedi mu uspješnica Mali pirat, čiji motiv je prošlost stare Boke i kroz nju je prikazao svoje uspomene iz djetinjstva. Doživjela je prijevode na slovenski, makedonski, mađarski i češki. Roman Bambusov štap preveden je na slovački. Nastavio je stvarati i novo veliko priznanje dobio je 1981. za Galebovo gnijezdo te 1991. godine. Umro je 1991. godine.[1]
Djela
Djela:[1]
- Priče na granici istine, Zagreb: Mladost, 1951.
- Mali pirat, Zagreb: Mladost, 1956.
- Bambusov štap, Zagreb: Mladost, 1959.
- Ratni brod Velika sultanija, Zagreb: Mladost, 1964.
- Tamo gdje se talasi razbijaju, Zagreb: Mladost, 1964.
- Afrikanac i druge pripovijesti, Zagreb: Mladost, 1971.
- Nojeva barka, Gornji Milanovac: Dječje novine, 1974.
- Binga,
- Minuš
- Đerdan priča za djecu
- Galebovo gnezdo, Beograd: Nolit, 1980.
- Kojim putem, Afrikanče, Beograd: Nolit, 1984.
- Priča o Sunici, Beograd: Nolit, 1985.
- Beskućne kuće, Beograd: Nolit, 1987.
- Tajne Veriga, Beograd: Nolit, 1988.
Nagrade
- Književna nagrada Politikinog zabavnika za roman Galebovo gnijezdo 1981. godine kao najbolje djelo za mlade.[1]
- Povelja i nagrada Zmajevih dječjih igara 1991. godine.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Biografija.org Anto Staničić. Životopis ažuriran 24. lipnja 2019. (pristupljeno 17. travnja 2020.)
- ↑ 2,0 2,1 Neven Staničić. Hrvatski glasnik Staničići. Broj 173 (1995.) str. 72
- ↑ Radio Dux Otkrivene spomen ploče Dragu Miloviću i Branku Briniću 19. studenoga 2019. (pristupljeno 17. travnja 2020.)
- ↑ Radio Dux „Jezik je nešto što nas vezuje, a što nikako ne bi smjelo da nas razdvaja“ 26. studenoga 2019. (pristupljeno 17. studenoga 2020.)
Poveznice
- Anto Staničić na Wikinkubatoru na crnogorskom