Oskar Hranilović: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m bmz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Oskar Hranilović'''-->'''Oskar Hranilović''' ([[1867.]] - [[1933.]]), hrvatski časnik, general [[Austro-ugarska vojska|austro-ugarske vojske]], [[diplomat]], [[prevoditelj]] i [[obavještajac]]<ref name=Udruga>[https://uskok-sosice.hr/zumberacka-uskocka-obitelj-hranilovic/ Udruga Žumberački uskoci] ''Žumberačka-uskočka obitelj Hranilović  '' (pristupljeno 9. travnja 2020.)</ref>  
Oskar Hranilović''' ([[1867.]] - [[1933.]]), hrvatski časnik, general [[Austro-ugarska vojska|austro-ugarske vojske]], [[diplomat]], [[prevoditelj]] i [[obavještajac]]<ref name=Udruga>[https://uskok-sosice.hr/zumberacka-uskocka-obitelj-hranilovic/ Udruga Žumberački uskoci] ''Žumberačka-uskočka obitelj Hranilović  '' (pristupljeno 9. travnja 2020.)</ref>  


== Životopis ==
== Životopis ==

Posljednja izmjena od 20. ožujak 2022. u 18:40

Oskar Hranilović (1867. - 1933.), hrvatski časnik, general austro-ugarske vojske, diplomat, prevoditelj i obavještajac[1]

Životopis[uredi]

Rodio se u plemenitaškoj obitelji Hranilović, u vojničkoj obitelji. Unuk podsudca Zagrebačke županije Ferdinanda (o. 1766. – o. 1838.), sin tajnika Financijalne okružne direkcije i veleposjednika Ferdinanda (o. 1831.-1906.), brat vojnika Kolomana i poznatog zemljopisca Hinka. U Zagrebu je od 1877. do 1879. pohađao dva razreda klasične gimnazije, zatim višu vojnu školu u Weißkirchenu (Hranicama) u Moravskoj. Odatel je prešao 1886. prešao u vojnu akademiju Teresianum u Bečkom Novom Mjestu. Završivši studij kao poručnik je stupio u 53. pukovniju nadvojvode Leopolda gdje je obnašao dužnost pomoćnika zapovjednika. Došao je do čina general-majora. Bio je vojni ataše u Sofiji. Na bečkom dvoru radio je kao prevoditelj s turskog. Na čelo vojne obavještajne službe došao je 1914. godine. Umro je 1933. godine.[1]

Izvori[uredi]

  1. 1,0 1,1 Udruga Žumberački uskoci Žumberačka-uskočka obitelj Hranilović (pristupljeno 9. travnja 2020.)