Razlika između inačica stranice »Neville Marriner«
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web)) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Citiraj web +{{Citiranje weba)) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Neville Marriner'''-->'''Neville Marriner''' ([[Lincoln]], [[15. travnja]] [[Glazba u 1924.|1924.]] – [[London]], [[2. listopada]] [[Glazba u 2016.|2016.]]) bio je [[Englez|engleski]] [[dirigent]] i [[violinist]]. Violinist u više [[orkestar]]a i [[komorni sastav|komornih sastava]], u Londonu [[Glazba u 1958.|1958.]] osnovao orkestar [[Academy of St Martin in the Fields]] i vodio ga do [[Glazba 2011.|2011.]] Bio je i dirigent Komornog orkestra u Los Angelesu ([[Glazba u 1969.|1969]] – [[Glazba u 1978.|1978.]]), šef orkestra u [[Minneapolis]]u ([[Glazba u 1979.|1979.]] – [[Glazba u 1986.|1986.]]) i orkestra u [[Stuttgart]]u ([[Glazba u 1986.|1986.]] – [[Glazba u 1989.|1989.]]). Snimio oko 600 nosača zvuka. Proglašen je engleskim vitezom [[1985.]]<ref name="LZMK">{{ | <!--'''Neville Marriner'''-->'''Neville Marriner''' ([[Lincoln]], [[15. travnja]] [[Glazba u 1924.|1924.]] – [[London]], [[2. listopada]] [[Glazba u 2016.|2016.]]) bio je [[Englez|engleski]] [[dirigent]] i [[violinist]]. Violinist u više [[orkestar]]a i [[komorni sastav|komornih sastava]], u Londonu [[Glazba u 1958.|1958.]] osnovao orkestar [[Academy of St Martin in the Fields]] i vodio ga do [[Glazba 2011.|2011.]] Bio je i dirigent Komornog orkestra u Los Angelesu ([[Glazba u 1969.|1969]] – [[Glazba u 1978.|1978.]]), šef orkestra u [[Minneapolis]]u ([[Glazba u 1979.|1979.]] – [[Glazba u 1986.|1986.]]) i orkestra u [[Stuttgart]]u ([[Glazba u 1986.|1986.]] – [[Glazba u 1989.|1989.]]). Snimio oko 600 nosača zvuka. Proglašen je engleskim vitezom [[1985.]]<ref name="LZMK">{{Citiranje weba|url=http://proleksis.lzmk.hr/6/ |title=Marriner, Neville |publisher=[[Leksikografski zavod Miroslav Krleža]] |date=25. listopada 2016. |accessdate=10. srpnja 2019.}}</ref> | ||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Studirao je [[violina|violinu]] na [[Kraljevsko sveučilište London|Kraljevskom sveučilištu u Londonu]] i na [[Pariški konzervatorij|Pariškom konzervatoriju]]. Bio je član orkestra [[Philharmonia]] i [[Londonski simfonijski orkestar|Londonskoga simfonijskog orkestra]]. Godine [[Glazna u 1959.|1959.]] u Londonu je utemeljio Academy of St Martin in the Fields, [[komorni orkestar]] koji je ubrzo postao glasovit među ansamblima za ranu glazbu. Kao dirigent počeo je djelovati [[Glazba u 1969.|1969.]] u [[Komorni orkestar Los Angelesa|Losangeleskom komornom orkestru]], a potom je preuzeo mjesta umjetničkoga direktora [[Simfonijski orkestar Minnesota|Simfonijskog orkestra Minnesote]] i [[Simfonijaki orkestar Radija Stuttgart|Simfonijskog orkestra Radio Stuttgarta]]. Bio je gostujući dirigent velikih orkestara kao što su [[Dresdenska državna kapela]] i [[amsterdamski orkestar Concertgebouw]], a surađivao je i s mnogim istaknutim [[solist]]ima ([[Alfred Brendel]], B. Hendricks i dr.). Dobitnik je mnogih uglednih nagrada, a njegov golemi repertoar zabilježen je na više od 600 albuma s više od 2000 snimljenih djela.<ref name="LZMK2">{{ | Studirao je [[violina|violinu]] na [[Kraljevsko sveučilište London|Kraljevskom sveučilištu u Londonu]] i na [[Pariški konzervatorij|Pariškom konzervatoriju]]. Bio je član orkestra [[Philharmonia]] i [[Londonski simfonijski orkestar|Londonskoga simfonijskog orkestra]]. Godine [[Glazna u 1959.|1959.]] u Londonu je utemeljio Academy of St Martin in the Fields, [[komorni orkestar]] koji je ubrzo postao glasovit među ansamblima za ranu glazbu. Kao dirigent počeo je djelovati [[Glazba u 1969.|1969.]] u [[Komorni orkestar Los Angelesa|Losangeleskom komornom orkestru]], a potom je preuzeo mjesta umjetničkoga direktora [[Simfonijski orkestar Minnesota|Simfonijskog orkestra Minnesote]] i [[Simfonijaki orkestar Radija Stuttgart|Simfonijskog orkestra Radio Stuttgarta]]. Bio je gostujući dirigent velikih orkestara kao što su [[Dresdenska državna kapela]] i [[amsterdamski orkestar Concertgebouw]], a surađivao je i s mnogim istaknutim [[solist]]ima ([[Alfred Brendel]], B. Hendricks i dr.). Dobitnik je mnogih uglednih nagrada, a njegov golemi repertoar zabilježen je na više od 600 albuma s više od 2000 snimljenih djela.<ref name="LZMK2">{{Citiranje weba|url=http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=68784 |title=Marriner, Neville |publisher=[[Leksikografski zavod Miroslav Krleža]] |accessdate=10. srpnja 2019.}}</ref> | ||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Inačica od 22:26, 1. prosinca 2021.
Neville Marriner (Lincoln, 15. travnja 1924. – London, 2. listopada 2016.) bio je engleski dirigent i violinist. Violinist u više orkestara i komornih sastava, u Londonu 1958. osnovao orkestar Academy of St Martin in the Fields i vodio ga do 2011. Bio je i dirigent Komornog orkestra u Los Angelesu (1969 – 1978.), šef orkestra u Minneapolisu (1979. – 1986.) i orkestra u Stuttgartu (1986. – 1989.). Snimio oko 600 nosača zvuka. Proglašen je engleskim vitezom 1985.[1]
Životopis
Studirao je violinu na Kraljevskom sveučilištu u Londonu i na Pariškom konzervatoriju. Bio je član orkestra Philharmonia i Londonskoga simfonijskog orkestra. Godine 1959. u Londonu je utemeljio Academy of St Martin in the Fields, komorni orkestar koji je ubrzo postao glasovit među ansamblima za ranu glazbu. Kao dirigent počeo je djelovati 1969. u Losangeleskom komornom orkestru, a potom je preuzeo mjesta umjetničkoga direktora Simfonijskog orkestra Minnesote i Simfonijskog orkestra Radio Stuttgarta. Bio je gostujući dirigent velikih orkestara kao što su Dresdenska državna kapela i amsterdamski orkestar Concertgebouw, a surađivao je i s mnogim istaknutim solistima (Alfred Brendel, B. Hendricks i dr.). Dobitnik je mnogih uglednih nagrada, a njegov golemi repertoar zabilježen je na više od 600 albuma s više od 2000 snimljenih djela.[2]
Izvori
- ↑ "Marriner, Neville". Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 25. listopada 2016.. http://proleksis.lzmk.hr/6/ Pristupljeno 10. srpnja 2019.
- ↑ "Marriner, Neville". Leksikografski zavod Miroslav Krleža. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=68784 Pristupljeno 10. srpnja 2019.