Nacionalni park Garamba: razlika između inačica

Posljednja izmjena od 1. prosinac 2021. u 10:21

PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Nacionalni park Garamba je nacionalni park u sjeveroistočnom dijelu DR Kongo, u pokrajini Orientale.

Nacionalni park Garamba ima površinu od 4.920 km², a osnovan je 1938. godine i jedan je od najstarijih u Africi. Nakon što je IUCN objavio kako je u parku ostalo tek petnaestak sjeverno bijelih nosoroga (Ceratotherium simum cottoni), park je 1980. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Africi i odmah na popis ugroženih mjesta svjetske baštine. WWF, Frankfurtsko zoološko društvo, UNESCO i IUCN su zajedničkim snagama surađivali s tadašnjom vladom Zaira kako bi se park osigurao i obnovila se populacija bijelih nosoroga, što je dovelo do brisanja parka s popisa ugrožene svjetske baštine 1992. godine. No, obližnji sudanski grad je 1991. godine osvojio Sudanski narodnooslobodilački pokret (SPLM)i izbjeglice su nahrlile u park Garamba. Njihov broj je do 1993. godine porastao na 50.000, a zbog nedostatka hrane počeli su izlovljavati životinje u parku. Lovočuvari parka nisu bili u stanju spriječiti krivolov od bolje oružanih krivolovaca, te je od 1993. do 1995. godine bilo 121 oružanih sukoba između čuvara i krivolovaca.

Nakon što su u parku nestali bivola i slonova, a ubijena su i dva sjeverna bijela nosoroga, park je vraćen na popis ugroženih mjesta svjetske baštine 1996. godine^[1]. Usprkos pokušajima spašavanja parka sa svih strana, pretpostavlja se kako će sjeverni bijeli nosorog uskoro izumrijeti. Pored krivolova, glavni razlog ovomu je i nesigurna politička situacija u zemlji koja je dovela do nedostatka sigurnosti, procvata krivolova, ali i spriječavanja programa preseljenja nosoroga u sigurnije parkove u Keniji. Kongoanci su se odupirali ovome pravdajući se kako ne dozvoljavaju strancima da ih liše njihovog nacionalnog simbola i nazvali su zapadnjačke konzervatore "modernim krivolovcima".

God. 2005. uočena su posljednja četiri sjeverna bijela nosoroga, a kako je u tom području velika aktivnost pobunjenika vjeruje se kako su i oni ubijeni, što dovodi do zaključka kako je do danas ova vrsta vjerojatno već izumrla^[2].

Izvori

↑ "Garamba National Park". UNESCO. http://whc.unesco.org/en/list/136 Pristupljeno 28. ožujka 2011.
↑ Lewis Smith, "Poachers kill last four Northern White Rhino", The Times (London), 17. lipnja 2008. (engl.) Posjećeno 28. ožujka 2011.

Vanjske poveznice

CENADEP (Centre National d’Appui au Développement et à la Participation populaire) Udruga za zaštitu okoliša DR Kongo (fr.) Posjećeno 28. ožujka 2011.

[1] "Garamba National Park". UNESCO. http://whc.unesco.org/en/list/136 Pristupljeno 28. ožujka 2011.

[2] Lewis Smith, "Poachers kill last four Northern White Rhino", The Times (London), 17. lipnja 2008. (engl.) Posjećeno 28. ožujka 2011.

[1]

[2]

@@ Redak 20: / Redak 20: @@
 Nacionalni park Garamba ima površinu od 4.920 km², a osnovan je 1938. godine i jedan je od najstarijih u [[Afrika|Africi]]. Nakon što je [[IUCN]] objavio kako je u parku ostalo tek petnaestak [[Sjeverni bijeli nosorog|sjeverno bijelih nosoroga]] (''Ceratotherium simum cottoni''), park je 1980. godine upisan na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Africi]] i odmah na [[popis ugroženih mjesta svjetske baštine]]. [[WWF]], [[Frankfurt]]sko zoološko društvo, UNESCO i IUCN su zajedničkim snagama surađivali s tadašnjom vladom [[Zair]]a kako bi se park osigurao i obnovila se populacija [[Bijeli nosorog|bijelih nosoroga]], što je dovelo do brisanja parka s popisa ugrožene svjetske baštine 1992. godine. No, obližnji [[sudan]]ski grad je 1991. godine osvojio [[Sudanski narodnooslobodilački pokret]] (SPLM)i izbjeglice su nahrlile u park Garamba. Njihov broj je do 1993. godine porastao na 50.000, a zbog nedostatka hrane počeli su izlovljavati životinje u parku. [[Lovočuvar]]i parka nisu bili u stanju spriječiti [[krivolov]] od bolje oružanih krivolovaca, te je od 1993. do 1995. godine bilo 121 oružanih sukoba između čuvara i krivolovaca.
-Nakon što su u parku nestali [[Afrički bivol|bivola]] i [[Afrički slon|slonova]], a ubijena su i dva sjeverna bijela nosoroga, park je vraćen na popis ugroženih mjesta svjetske baštine 1996. godine<ref>{{Citiraj web |url=http://whc.unesco.org/en/list/136 |title=Garamba National Park |publisher=[[UNESCO]] |accessdate=28. ožujka 2011.}}</ref>. Usprkos pokušajima spašavanja parka sa svih strana, pretpostavlja se kako će sjeverni bijeli nosorog uskoro izumrijeti. Pored krivolova, glavni razlog ovomu je i nesigurna politička situacija u zemlji koja je dovela do nedostatka sigurnosti, procvata krivolova, ali i spriječavanja programa preseljenja nosoroga u sigurnije parkove u [[Kenija|Keniji]]. Kongoanci su se odupirali ovome pravdajući se kako ne dozvoljavaju strancima da ih liše njihovog nacionalnog simbola i nazvali su zapadnjačke konzervatore "modernim krivolovcima".
+Nakon što su u parku nestali [[Afrički bivol|bivola]] i [[Afrički slon|slonova]], a ubijena su i dva sjeverna bijela nosoroga, park je vraćen na popis ugroženih mjesta svjetske baštine 1996. godine<ref>{{Citiranje weba |url=http://whc.unesco.org/en/list/136 |title=Garamba National Park |publisher=[[UNESCO]] |accessdate=28. ožujka 2011.}}</ref>. Usprkos pokušajima spašavanja parka sa svih strana, pretpostavlja se kako će sjeverni bijeli nosorog uskoro izumrijeti. Pored krivolova, glavni razlog ovomu je i nesigurna politička situacija u zemlji koja je dovela do nedostatka sigurnosti, procvata krivolova, ali i spriječavanja programa preseljenja nosoroga u sigurnije parkove u [[Kenija|Keniji]]. Kongoanci su se odupirali ovome pravdajući se kako ne dozvoljavaju strancima da ih liše njihovog nacionalnog simbola i nazvali su zapadnjačke konzervatore "modernim krivolovcima".
 God. 2005. uočena su posljednja četiri sjeverna bijela nosoroga, a kako je u tom području velika aktivnost pobunjenika vjeruje se kako su i oni ubijeni, što dovodi do zaključka kako je do danas ova vrsta vjerojatno već izumrla<ref>Lewis Smith, "[http://www.timesonline.co.uk/tol/news/environment/article4152951.ece Poachers kill last four Northern White Rhino]",  The Times (London), 17. lipnja 2008. {{eng oznaka}} Posjećeno 28. ožujka 2011.</ref>.