Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Pandantiv: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)
m file->datoteka
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Pandantiv'''-->[[File:Pendentivo.svg|mini|200px|<center>Kupola na pandantivima. Pojedinačni pandantiv je označen crveno.<center>]]
<!--'''Pandantiv'''-->[[Datoteka:Pendentivo.svg|mini|200px|<center>Kupola na pandantivima. Pojedinačni pandantiv je označen crveno.<center>]]
[[Image:Schema.pendentif.medieval.png|mini|200px|[[Eugène Viollet-le-Duc]]: Shematski prikaz oblikovanja pandantiva, 1856.]]
[[Image:Schema.pendentif.medieval.png|mini|200px|[[Eugène Viollet-le-Duc]]: Shematski prikaz oblikovanja pandantiva, 1856.]]
[[File:Interior of Sergius and Bacchus Church-2.JPG|mini|200px|Maleni pandantivi – nosači kupole crkve sv. Sergija i Bakha, Carigrad, oko 536. god.]]
[[Datoteka:Interior of Sergius and Bacchus Church-2.JPG|mini|200px|Maleni pandantivi – nosači kupole crkve sv. Sergija i Bakha, Carigrad, oko 536. god.]]


[[File:Hagia Sophia - coupole.jpg|mini|200px|Monumentalni pandantivi – nosači kupole Aja Sofije, oko 537. god.]]
[[Datoteka:Hagia Sophia - coupole.jpg|mini|200px|Monumentalni pandantivi – nosači kupole Aja Sofije, oko 537. god.]]
[[File:Pendentif.eglise.Nantua.png|mini|200px|Eugène Viollet-le-Duc: Pandantiv između dva gotička luka]]
[[Datoteka:Pendentif.eglise.Nantua.png|mini|200px|Eugène Viollet-le-Duc: Pandantiv između dva gotička luka]]


'''Pandantiv''' (od franc. pendantif, privjesak) je naziv za sferni trokut koji ima funkciju prijelaznoga članka za formiranje [[kupola|kupole]] nad kvadratičnim ili poligonalnim [[tlocrt]]om.<ref>Gvozdanović 1964; Damjanov/Radulić 1967</ref> Smatra se savršenim rješenjem toga prijelaza, kako u konstruktivnom, tako i u estetskom smislu.<ref>Gvozdanović 1964; Müller/Vogel 1999, 49</ref>
'''Pandantiv''' (od franc. pendantif, privjesak) je naziv za sferni trokut koji ima funkciju prijelaznoga članka za formiranje [[kupola|kupole]] nad kvadratičnim ili poligonalnim [[tlocrt]]om.<ref>Gvozdanović 1964; Damjanov/Radulić 1967</ref> Smatra se savršenim rješenjem toga prijelaza, kako u konstruktivnom, tako i u estetskom smislu.<ref>Gvozdanović 1964; Müller/Vogel 1999, 49</ref>
Redak 25: Redak 25:
==Pandantivi Aja Sofije==
==Pandantivi Aja Sofije==
<gallery>
<gallery>
File:Hagia Sophia Archangel with face.jpg
Datoteka:Hagia Sophia Archangel with face.jpg
File:Haga Sofia RB3.jpg
Datoteka:Haga Sofia RB3.jpg
File:Istanbul 036 (6498284165).jpg
Datoteka:Istanbul 036 (6498284165).jpg
File:HagiaSophia Dome (pixinn.net).jpg
Datoteka:HagiaSophia Dome (pixinn.net).jpg
</gallery>
</gallery>



Posljednja izmjena od 1. svibanj 2022. u 06:11

Kupola na pandantivima. Pojedinačni pandantiv je označen crveno.
Eugène Viollet-le-Duc: Shematski prikaz oblikovanja pandantiva, 1856.
Maleni pandantivi – nosači kupole crkve sv. Sergija i Bakha, Carigrad, oko 536. god.
Monumentalni pandantivi – nosači kupole Aja Sofije, oko 537. god.
Eugène Viollet-le-Duc: Pandantiv između dva gotička luka

Pandantiv (od franc. pendantif, privjesak) je naziv za sferni trokut koji ima funkciju prijelaznoga članka za formiranje kupole nad kvadratičnim ili poligonalnim tlocrtom.[1] Smatra se savršenim rješenjem toga prijelaza, kako u konstruktivnom, tako i u estetskom smislu.[2]

Oblika je trokutnog segmenta kugle, čiji promjer odgovara dijagonali kvadrata na čije se uglove upiru vrhovi pandantiva. Na presjeku te zamišljene kugle 4 pandantiva se, često dodirujući se, spajaju u krug koji čini osnovu kupole.[3]

Klasična rimska arhitektura nije poznavala konstrukciju kupole na pandantivima. Pandantivi su, po svoj prilici, otkriveni i prvi puta primijenjeni na tlu Armenije između 4. i 6. st.

Najstariji sačuvani primjeri pandantiva nalaze se istočnorimskoj tj. bizantskoj arhitekturi grada Gerese (Jordan) i na Aja Sofiji, podignutoj između 532. i 537. godine[4] prema projektima Antemija iz Trala i Izidora iz Mileta, te još nešto ranije na djelu istih arhitekata – crkvi sv. Sergija i Bakha[5], podignutoj između 527. i 536. godine, kao svojevrsna maketa za veličanstvenu Aja Sofiju.

Bilješke

  1. Gvozdanović 1964; Damjanov/Radulić 1967
  2. Gvozdanović 1964; Müller/Vogel 1999, 49
  3. Gvozdanović 1964
  4. Gvozdanović 1964
  5. Vlastito istraživanje autora

Literatura

  • Damjanov/Radulić 1967 - Damjanov, Jadranka; Radulić, Ksenija: Pandantiv, Umjetnost (Likovne umjetnosti), 3. izdanje, Zagreb, 1967., str. 185
  • Gvozdanović 1964 – Srebrenka Gvozdanović: Pandantiv, Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. 3, Zagreb, 1964., str. 626
  • Müller/Vogel 1999 - Werner Müller; Gunther Vogel: Atlas arhitekture 1, preveo Milan Pelc, Zagreb, 1999., str. 49, 63

Pandantivi Aja Sofije