More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Æ'''-->'''Æ''' ([[malo slovo|minuskula]]: æ), [[grafem]]. Nastao je od slova '''a''' i '''e''' i prvotno je bio [[ligatura]] koja je predstavljala [[latinski]] [[dvoglas]] ''ae''. Samostalno je slovo u abecedama jezika poput [[danski|danskog]], [[norveški|norveškog]], [[islandski|islandskog]] i [[ferojski|ferojskog]]. U [[staroengleska latinica|staroengleskoj latinici]] zvao se ''æsc'' (''ash tree'', hrv. [[jasen]])<ref>{{ | <!--'''Æ'''-->'''Æ''' ([[malo slovo|minuskula]]: æ), [[grafem]]. Nastao je od slova '''a''' i '''e''' i prvotno je bio [[ligatura]] koja je predstavljala [[latinski]] [[dvoglas]] ''ae''. Samostalno je slovo u abecedama jezika poput [[danski|danskog]], [[norveški|norveškog]], [[islandski|islandskog]] i [[ferojski|ferojskog]]. U [[staroengleska latinica|staroengleskoj latinici]] zvao se ''æsc'' (''ash tree'', hrv. [[jasen]])<ref>{{Citiranje knjige |chapter=æsc |chapter-url=https://books.google.com/books?id=H99ZAAAAMAAJ&pg=PA11 |page=11 |title=A Handy Anglo-Saxon Dictionary: Based on Groschopp's Grein |editor1-last=Harrison |editor1-first=James A. |editor2-last=Baskervill |editor2-first=W. M. |year=1885 |publisher=A. S. Barnes}}</ref> prema [[anglo-saske rune|anglo-saskoj runi]] [[ansuz (runa)|ansuzu]] ([[ᚫ]], [[File:Runic letter ansuz.svg|20x16px]] ) koju je transliterirala. Tradicijsko ime u engleskom i danas je '''ash''' (IPA: |æ|ʃ ). Također je bila u uporabi u [[starošvedski jezik|starošvedskom]] prije nego ju je nadomjestilo slovo [[ä]]. Danas [[međunarodna fonetska abeceda]] koristi za predstaviti kratki glas "a". Inačice su '''Ǣ ǣ Ǽ ǽ æ̀'''. | ||
U suvremenoj [[francuska abeceda|francuskoj abecedi]] æ se koristi za izricanje latinskih i grčkih posuđenica kao ''tænia'' i ''ex æquo''. [[Osetski jezik]] također ima to slovo u latinici kojom se služio od 1923. do 1938., ali nakon toga i u svojoj ćirilici koristili su identično slovo. Izgovara se kao [[srednji središnji samoglasnik]] [[šva]]. U službenom je pravopisu čileanskog jezika [[Qawasqar jezik|qawasqara]] te u [[fuegianski jezici|fuegianskoj]] domorodačkoj skupini jezika s Ognjene zemlje u jeziku [[yagánski jezik|yagánu]]. | U suvremenoj [[francuska abeceda|francuskoj abecedi]] æ se koristi za izricanje latinskih i grčkih posuđenica kao ''tænia'' i ''ex æquo''. [[Osetski jezik]] također ima to slovo u latinici kojom se služio od 1923. do 1938., ali nakon toga i u svojoj ćirilici koristili su identično slovo. Izgovara se kao [[srednji središnji samoglasnik]] [[šva]]. U službenom je pravopisu čileanskog jezika [[Qawasqar jezik|qawasqara]] te u [[fuegianski jezici|fuegianskoj]] domorodačkoj skupini jezika s Ognjene zemlje u jeziku [[yagánski jezik|yagánu]]. | ||
Inačica od 2. siječanj 2022. u 23:23
Æ (minuskula: æ), grafem. Nastao je od slova a i e i prvotno je bio ligatura koja je predstavljala latinski dvoglas ae. Samostalno je slovo u abecedama jezika poput danskog, norveškog, islandskog i ferojskog. U staroengleskoj latinici zvao se æsc (ash tree, hrv. jasen)[1] prema anglo-saskoj runi ansuzu (ᚫ, 
) koju je transliterirala. Tradicijsko ime u engleskom i danas je ash (IPA: |æ|ʃ ). Također je bila u uporabi u starošvedskom prije nego ju je nadomjestilo slovo ä. Danas međunarodna fonetska abeceda koristi za predstaviti kratki glas "a". Inačice su Ǣ ǣ Ǽ ǽ æ̀.
U suvremenoj francuskoj abecedi æ se koristi za izricanje latinskih i grčkih posuđenica kao tænia i ex æquo. Osetski jezik također ima to slovo u latinici kojom se služio od 1923. do 1938., ali nakon toga i u svojoj ćirilici koristili su identično slovo. Izgovara se kao srednji središnji samoglasnik šva. U službenom je pravopisu čileanskog jezika qawasqara te u fuegianskoj domorodačkoj skupini jezika s Ognjene zemlje u jeziku yagánu.
Izvori
- ↑ Harrison, James A.; Baskervill, W. M., eds. (1885). "æsc". A Handy Anglo-Saxon Dictionary: Based on Groschopp's Grein. A. S. Barnes. str. 11. https://books.google.com/books?id=H99ZAAAAMAAJ&pg=PA11